Poruke koje šaljemo mogu izlečiti srce bližnjeg, dok oštre reči poput mača ranjavaju i onoga ko ih izgovori. Veliki duhovni autoriteti pravoslavlja nas uče kako da promišljeno biramo reči i sačuvamo čistotu srca.
Topla, mudra reč može biti lek za dušu, dok oštra reč može raniti i onoga kome je upućena, ali i onoga ko je izgovori. Reči su poput mača – ako ih koristimo nepromišljeno, seku i nanose rane koje teško zaceljuju. "Sveto pismo" nas uči da reč izvire iz obilja srca, a Sveti Vasilije Veliki podseća: "Srce je kao izvor, a reč kao potok koji teče iz tog izvora." Ako je srce ispunjeno ljubavlju, reči će donositi mir, ali ako u njemu prebiva gnev, one će nositi otrov.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki
Često nismo ni svesni koliku snagu imaju naše reči. Sveti Vasilije Veliki opominje: "Jezik je mnoge odveo u propast." Uistinu, ono što izgovaramo može oblikovati naše postupke, jer kako kaže isti svetitelj: "Ako se navikneš da govoriš nešto, brzo ćeš i postupati po tome što govoriš." Stoga, nije slučajno što nam Sveti Nektarije Eginski savetuje da za reči svoje postavimo meru i tegove, a za usta svoja vrata koja će ih čuvati zatvorena.
Praznoslovlje i grube reči ne samo da kvare duh, već mogu odvesti i na put greha. Sveti Vasilije Veliki upozorava: "Navika na ružne reči vodi i ka činjenju ružnih dela." Upravo zato treba da budemo nepristupačni za prazne i štetne reči, a da budemo mudri i razumni kada slušamo spasonosne pouke. "Slušanje svetovnih beseda neka nam bude kao gorak ukus, a priče o svetim muževima kao medena saća," podučava nas isti svetitelj.
Printscreen
Sveti Nektarije Eginski
Sveti Nektarije Eginski nas podseća na suštinu hrišćanskog vladanja rečima: "Ko je uzdržan u rečima, uzdržan je i u delima. Ko promišlja reči koje će izgovoriti, promišlja i dela koja će učiniti i nikada neće preći granice lepog i vrlinskog ponašanja." U tom duhu, neka sa naših usana nikada ne izađe rđava reč, ona koja nije posoljena blagodaću Božijom, već neka uvek budu izgovorene reči pune blagodati, reči dobre, reči koje svedoče hrišćansku plemenitost i duhovnu uzvišenost.
Printscreen/SPC/Wikipedia
Sveti Atanasije Veliki
Reči ne pogađaju samo druge, već oblikuju i nas same. Sveti Atanasije Veliki ističe: "Kao što oštar nož lako ubija, tako i jezik, kada je pokvaren, ranjava ljude osudama i klevetama." Ogovaranje, klevetanje i bespotrebno mnoštvo reči mogu učiniti više štete nego što smo spremni da priznamo. Jer, kako kaže Sveti Nektarije Eginski: "Onaj ko je mnogoslovljiv istovremeno je i drzak i plašljiv. Jednim ustima preti, a u srcu drhti od straha i nemira."
U svetlosti ovih mudrih reči svetih otaca, potrebno je da se podsetimo koliko je važno da svojim govorom donosimo mir, a ne razdor; utehu, a ne nemir; ljubav, a ne osudu. Reči koje izgovaramo deo su naše duhovne odgovornosti pred Bogom i bližnjima. Zato neka usta naša postanu, kako reče Prepodobna Sofija Klisurska, „kao bosiljak i ruža“, donoseći miris blagodati, a ne gorčinu i bol. Jer samo reči prožete ljubavlju i mudrošću mogu doneti istinsku promenu - i u nama i u svetu oko nas.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Prema učenjima svetih otaca, patnja može postati sredstvo za duhovno pročišćenje i rast. Kroz primere svetaca, poput Svetog Nektarija i Svetog Avgustina, otkrivamo da nevolja nije samo teret, već i poziv na ljubav i zajedništvo s Bogom.
Jedan od najvećih učitelja Crkve otkriva zašto mrak dolazi kada zatvorimo oči i kako sloboda može da nas vodi ka blaženstvu ili nas ostavi da lutamo bez cilja.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.