Poruke koje šaljemo mogu izlečiti srce bližnjeg, dok oštre reči poput mača ranjavaju i onoga ko ih izgovori. Veliki duhovni autoriteti pravoslavlja nas uče kako da promišljeno biramo reči i sačuvamo čistotu srca.
Topla, mudra reč može biti lek za dušu, dok oštra reč može raniti i onoga kome je upućena, ali i onoga ko je izgovori. Reči su poput mača – ako ih koristimo nepromišljeno, seku i nanose rane koje teško zaceljuju. "Sveto pismo" nas uči da reč izvire iz obilja srca, a Sveti Vasilije Veliki podseća: "Srce je kao izvor, a reč kao potok koji teče iz tog izvora." Ako je srce ispunjeno ljubavlju, reči će donositi mir, ali ako u njemu prebiva gnev, one će nositi otrov.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki
Često nismo ni svesni koliku snagu imaju naše reči. Sveti Vasilije Veliki opominje: "Jezik je mnoge odveo u propast." Uistinu, ono što izgovaramo može oblikovati naše postupke, jer kako kaže isti svetitelj: "Ako se navikneš da govoriš nešto, brzo ćeš i postupati po tome što govoriš." Stoga, nije slučajno što nam Sveti Nektarije Eginski savetuje da za reči svoje postavimo meru i tegove, a za usta svoja vrata koja će ih čuvati zatvorena.
Praznoslovlje i grube reči ne samo da kvare duh, već mogu odvesti i na put greha. Sveti Vasilije Veliki upozorava: "Navika na ružne reči vodi i ka činjenju ružnih dela." Upravo zato treba da budemo nepristupačni za prazne i štetne reči, a da budemo mudri i razumni kada slušamo spasonosne pouke. "Slušanje svetovnih beseda neka nam bude kao gorak ukus, a priče o svetim muževima kao medena saća," podučava nas isti svetitelj.
Printscreen
Sveti Nektarije Eginski
Sveti Nektarije Eginski nas podseća na suštinu hrišćanskog vladanja rečima: "Ko je uzdržan u rečima, uzdržan je i u delima. Ko promišlja reči koje će izgovoriti, promišlja i dela koja će učiniti i nikada neće preći granice lepog i vrlinskog ponašanja." U tom duhu, neka sa naših usana nikada ne izađe rđava reč, ona koja nije posoljena blagodaću Božijom, već neka uvek budu izgovorene reči pune blagodati, reči dobre, reči koje svedoče hrišćansku plemenitost i duhovnu uzvišenost.
Printscreen/SPC/Wikipedia
Sveti Atanasije Veliki
Reči ne pogađaju samo druge, već oblikuju i nas same. Sveti Atanasije Veliki ističe: "Kao što oštar nož lako ubija, tako i jezik, kada je pokvaren, ranjava ljude osudama i klevetama." Ogovaranje, klevetanje i bespotrebno mnoštvo reči mogu učiniti više štete nego što smo spremni da priznamo. Jer, kako kaže Sveti Nektarije Eginski: "Onaj ko je mnogoslovljiv istovremeno je i drzak i plašljiv. Jednim ustima preti, a u srcu drhti od straha i nemira."
U svetlosti ovih mudrih reči svetih otaca, potrebno je da se podsetimo koliko je važno da svojim govorom donosimo mir, a ne razdor; utehu, a ne nemir; ljubav, a ne osudu. Reči koje izgovaramo deo su naše duhovne odgovornosti pred Bogom i bližnjima. Zato neka usta naša postanu, kako reče Prepodobna Sofija Klisurska, „kao bosiljak i ruža“, donoseći miris blagodati, a ne gorčinu i bol. Jer samo reči prožete ljubavlju i mudrošću mogu doneti istinsku promenu - i u nama i u svetu oko nas.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.