Poruke koje šaljemo mogu izlečiti srce bližnjeg, dok oštre reči poput mača ranjavaju i onoga ko ih izgovori. Veliki duhovni autoriteti pravoslavlja nas uče kako da promišljeno biramo reči i sačuvamo čistotu srca.
Topla, mudra reč može biti lek za dušu, dok oštra reč može raniti i onoga kome je upućena, ali i onoga ko je izgovori. Reči su poput mača – ako ih koristimo nepromišljeno, seku i nanose rane koje teško zaceljuju. "Sveto pismo" nas uči da reč izvire iz obilja srca, a Sveti Vasilije Veliki podseća: "Srce je kao izvor, a reč kao potok koji teče iz tog izvora." Ako je srce ispunjeno ljubavlju, reči će donositi mir, ali ako u njemu prebiva gnev, one će nositi otrov.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki
Često nismo ni svesni koliku snagu imaju naše reči. Sveti Vasilije Veliki opominje: "Jezik je mnoge odveo u propast." Uistinu, ono što izgovaramo može oblikovati naše postupke, jer kako kaže isti svetitelj: "Ako se navikneš da govoriš nešto, brzo ćeš i postupati po tome što govoriš." Stoga, nije slučajno što nam Sveti Nektarije Eginski savetuje da za reči svoje postavimo meru i tegove, a za usta svoja vrata koja će ih čuvati zatvorena.
Praznoslovlje i grube reči ne samo da kvare duh, već mogu odvesti i na put greha. Sveti Vasilije Veliki upozorava: "Navika na ružne reči vodi i ka činjenju ružnih dela." Upravo zato treba da budemo nepristupačni za prazne i štetne reči, a da budemo mudri i razumni kada slušamo spasonosne pouke. "Slušanje svetovnih beseda neka nam bude kao gorak ukus, a priče o svetim muževima kao medena saća," podučava nas isti svetitelj.
Printscreen
Sveti Nektarije Eginski
Sveti Nektarije Eginski nas podseća na suštinu hrišćanskog vladanja rečima: "Ko je uzdržan u rečima, uzdržan je i u delima. Ko promišlja reči koje će izgovoriti, promišlja i dela koja će učiniti i nikada neće preći granice lepog i vrlinskog ponašanja." U tom duhu, neka sa naših usana nikada ne izađe rđava reč, ona koja nije posoljena blagodaću Božijom, već neka uvek budu izgovorene reči pune blagodati, reči dobre, reči koje svedoče hrišćansku plemenitost i duhovnu uzvišenost.
Printscreen/SPC/Wikipedia
Sveti Atanasije Veliki
Reči ne pogađaju samo druge, već oblikuju i nas same. Sveti Atanasije Veliki ističe: "Kao što oštar nož lako ubija, tako i jezik, kada je pokvaren, ranjava ljude osudama i klevetama." Ogovaranje, klevetanje i bespotrebno mnoštvo reči mogu učiniti više štete nego što smo spremni da priznamo. Jer, kako kaže Sveti Nektarije Eginski: "Onaj ko je mnogoslovljiv istovremeno je i drzak i plašljiv. Jednim ustima preti, a u srcu drhti od straha i nemira."
U svetlosti ovih mudrih reči svetih otaca, potrebno je da se podsetimo koliko je važno da svojim govorom donosimo mir, a ne razdor; utehu, a ne nemir; ljubav, a ne osudu. Reči koje izgovaramo deo su naše duhovne odgovornosti pred Bogom i bližnjima. Zato neka usta naša postanu, kako reče Prepodobna Sofija Klisurska, „kao bosiljak i ruža“, donoseći miris blagodati, a ne gorčinu i bol. Jer samo reči prožete ljubavlju i mudrošću mogu doneti istinsku promenu - i u nama i u svetu oko nas.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prema učenjima svetih otaca, patnja može postati sredstvo za duhovno pročišćenje i rast. Kroz primere svetaca, poput Svetog Nektarija i Svetog Avgustina, otkrivamo da nevolja nije samo teret, već i poziv na ljubav i zajedništvo s Bogom.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.