Nijedna kniga u istoriji srpskog naroda nije doživela takav put i takvu sudbinu kao Miroslavljevo Jevanđelje.
Miroslavljevog Jevanđelja, koje je za devet vekova prešlo put od 15.000 kilometara, želeli su da se dokopaju mnogi narodi, počev od Bugara, preko Rusa do Nemaca...
Ta kniga je bila u posedu sve tri srpske dinastije. Nad Miroslavljevim Jevanđeljem neki srpski vladari su se zaklinjali, a nakon toga su stavljali svoje lične interese iznad interesa države, crkve i naroda.
Veljko Topalović, priređivač i izdavač fototipskog izdanja Miroslavljevog Jevanđelja kaže sledeće:
- Prema proceni biblioteke srpske patrijaršije, Srbi su u toku srednjeg veka, u doba vladavine Nemanjića, ispisali 20.000 rukopisa. Nisu svi bili ovako raskošno ukrašeni, ali možemo da kažemo da su Nemanjići u finansijskom smislu uložili vrednost izgradnje 20.000 gradova, u ono što su smatrali da su temelji države koju oni stvaraju, tj. širenje srpske pravoslavne vere, zakonodavstva, pismenosti i kulture uopšte. To je potpuno suprotna situacija od ove koje imamo danas - rekao je Veljko Topalović.
Nemanja Pančić
Miroslavljevo Jevanđelje
Kroz svoju istoriju dugu devet vekova Mirosavljevo Jevanđelje je prešlo put od 15.000 kilometara, od Bjelog Polja do Hilandara, odakle je posle sedam vekova otišlo za Beograd.
Nakon izbijanja Prvog svetskog rata, ono preko Albanije putuje na Krf, odakle odlazi za Francusku. Posle Velikog rata ponovo se vraća u Beograd, a pred početak Drugog svetskog rata putuje za Užice, a odatle u manastir Raču kod Bajene Bašte, da bi se od 1943. godine skrasilo u Beogradu.
Nijedna kniga u istoriji srpskog naroda nije doživela takav put i takvu sudbinu kao Miroslavljevo Jevanđelje.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.