Nijedna kniga u istoriji srpskog naroda nije doživela takav put i takvu sudbinu kao Miroslavljevo Jevanđelje.
Miroslavljevog Jevanđelja, koje je za devet vekova prešlo put od 15.000 kilometara, želeli su da se dokopaju mnogi narodi, počev od Bugara, preko Rusa do Nemaca...
Ta kniga je bila u posedu sve tri srpske dinastije. Nad Miroslavljevim Jevanđeljem neki srpski vladari su se zaklinjali, a nakon toga su stavljali svoje lične interese iznad interesa države, crkve i naroda.
Veljko Topalović, priređivač i izdavač fototipskog izdanja Miroslavljevog Jevanđelja kaže sledeće:
- Prema proceni biblioteke srpske patrijaršije, Srbi su u toku srednjeg veka, u doba vladavine Nemanjića, ispisali 20.000 rukopisa. Nisu svi bili ovako raskošno ukrašeni, ali možemo da kažemo da su Nemanjići u finansijskom smislu uložili vrednost izgradnje 20.000 gradova, u ono što su smatrali da su temelji države koju oni stvaraju, tj. širenje srpske pravoslavne vere, zakonodavstva, pismenosti i kulture uopšte. To je potpuno suprotna situacija od ove koje imamo danas - rekao je Veljko Topalović.
Nemanja Pančić
Miroslavljevo Jevanđelje
Kroz svoju istoriju dugu devet vekova Mirosavljevo Jevanđelje je prešlo put od 15.000 kilometara, od Bjelog Polja do Hilandara, odakle je posle sedam vekova otišlo za Beograd.
Nakon izbijanja Prvog svetskog rata, ono preko Albanije putuje na Krf, odakle odlazi za Francusku. Posle Velikog rata ponovo se vraća u Beograd, a pred početak Drugog svetskog rata putuje za Užice, a odatle u manastir Raču kod Bajene Bašte, da bi se od 1943. godine skrasilo u Beogradu.
Nijedna kniga u istoriji srpskog naroda nije doživela takav put i takvu sudbinu kao Miroslavljevo Jevanđelje.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.