URADITE OVO SVAKI DAN POLA SATA PRED PONOĆ I ŽIVOT ĆE VAM SE PREOKRENUTI! Starac Jefrem je govorio da je to idealan način za dostizanje prave sreće
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U svetu koji svakodnevno diktira nove potrebe, želje i "neophodnosti", savremeni čovek sve češće postaje rob svojih strasti.
Konzumerizam, instant zadovoljenje i hedonizam predstavljaju vrednosti koje se neprekidno nameću kao merilo uspeha i sreće.
Ipak, uprkos (ili upravo zbog) stalne trke za zadovoljstvima, savremeno društvo suočava se s masovnom pojavom depresije, osećajem praznine i dubokog nezadovoljstva.
Pravoslavna duhovnost ukazuje na jedan drugačiji pogled: upravo neumerena težnja za zadovoljenjem strasti i požuda vodi ka duhovnom i emocionalnom slomu.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Veruje se da čovek nije stvoren da robuje svojim strastima, već da teži višem smislu - životu u vrlini, koji donosi trajnu i istinsku radost. Jer, za razliku od prolaznog zadovoljstva koje pružaju ispunjene želje, vrlinski život nudi stabilnost, mir i unutrašnju ispunjenost. Nije reč o odricanju zarad kazne, već o oslobađanju od unutrašnjeg ropstva koje nastaje kada čovek pomeša slobodu sa neumerenošću.
Na to je jednom prilikom ukazao i cenjeni sveštenik Aleksandar Praščević.
- Čovek na zemlji nije rođen da zadovoljava svoje strasti i svoje požude, nego je čovek rođen, da se raduje vrlinskim životom. Jer, radost kroz vrlinu dolazi, a greh kroz strasti i požudu - objasnio je sveštenik Aleksandar Praščević i objasnio:
- Čovek kada poželi da zadovolji sve svoje strasti, u ogromnom je problemu. Ne samo što čevek ne može da zadovolji sve svoje strasti i požude, nego će u toj zbrci da izgubi smisao života.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima. Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski. Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli. Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.

URADITE OVO SVAKI DAN POLA SATA PRED PONOĆ I ŽIVOT ĆE VAM SE PREOKRENUTI! Starac Jefrem je govorio da je to idealan način za dostizanje prave sreće
DANAS JE SLAVA I CRVENO SLOVO: Obeležavamo uspomenu na Ravnoapostolne svetitelje Kirila i Metodija!
ZA OVO DELO, BOG NAGRAĐUJE PREDIVNOM DECOM: Starac Lav Optinski otkrio čime se zadobija najveća Božja milost!
ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako plemenito srce i zahvalnost pretvaraju običnu molitvu u izvor istinske sreće.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.