Shutterstock/Raushan_films, SPCSveštenik Aleksandar Praščević
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U svetu koji svakodnevno diktira nove potrebe, želje i "neophodnosti", savremeni čovek sve češće postaje rob svojih strasti.
Konzumerizam, instant zadovoljenje i hedonizam predstavljaju vrednosti koje se neprekidno nameću kao merilo uspeha i sreće.
Ipak, uprkos (ili upravo zbog) stalne trke za zadovoljstvima, savremeno društvo suočava se s masovnom pojavom depresije, osećajem praznine i dubokog nezadovoljstva.
Pravoslavna duhovnost ukazuje na jedan drugačiji pogled: upravo neumerena težnja za zadovoljenjem strasti i požuda vodi ka duhovnom i emocionalnom slomu.
shutterstock.com/DavideAngelini
Čovek nije rođen da zadovoljava svoje strasti
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Veruje se da čovek nije stvoren da robuje svojim strastima, već da teži višem smislu - životu u vrlini, koji donosi trajnu i istinsku radost. Jer, za razliku od prolaznog zadovoljstva koje pružaju ispunjene želje, vrlinski život nudi stabilnost, mir i unutrašnju ispunjenost. Nije reč o odricanju zarad kazne, već o oslobađanju od unutrašnjeg ropstva koje nastaje kada čovek pomeša slobodu sa neumerenošću.
- Čovek na zemlji nije rođen da zadovoljava svoje strasti i svoje požude, nego je čovek rođen, da se raduje vrlinskim životom. Jer, radost kroz vrlinu dolazi, a greh kroz strasti i požudu - objasnio je sveštenik Aleksandar Praščević i objasnio:
- Čovek kada poželi da zadovolji sve svoje strasti, u ogromnom je problemu. Ne samo što čevek ne može da zadovolji sve svoje strasti i požude, nego će u toj zbrci da izgubi smisao života.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.