Duhovna riznica 10.07.2025 | 14:00

ŠTA ĐAVO RADI KAD ČOVEK PLAČE: Sveti Grigorije Sinait otkrio šta nepomenik ne želi da se zna!

Slika Autora
Autor: M.M.
ŠTA ĐAVO RADI KAD ČOVEK PLAČE: Sveti Grigorije Sinait otkrio šta nepomenik ne želi da se zna!
Foto: SPC

U Svetom pismu i bogatoj hrišćanskoj tradiciji, suze nisu tek emotivni ispad, već izliv srca koje traži očišćenje i obnovu.

U savremenom svetu, tuga i suze se često posmatraju kao znak slabosti, krhkosti ili duševne nestabilnosti. Međutim, hrišćanstvo na ove pojave gleda drugačije – kao na duboko duhovne činove koji vode čoveka ka Bogu, iskrenom pokajanju i unutrašnjem preobražaju.

U Svetom pismu i bogatoj hrišćanskoj tradiciji, suze nisu tek emotivni ispad, već izliv srca koje traži očišćenje i obnovu. Postoje različite vrste tuge i plača, ali onaj koji crkveni oci najviše ističu jeste tzv. „duhovni plač“ – plač koji dolazi iz pokajanja, iz svesnosti o sopstvenim slabostima, grehovima i udaljenosti od Boga.

Takva tuga nije beznadežna. Naprotiv, ona u sebi nosi seme nade, jer se rađa iz želje da se ponovo nađe pravi put, da se obnovi odnos s Bogom i da se čovek podigne iznutra. Suze koje proizlaze iz iskrenog pokajanja imaju snagu da umekšaju srce, da ga očiste i oslobode gordosti. U njima se krije ne samo bol, već i snaga – snaga smirenja, poverenja i spremnosti da se krene iznova.

Crkveni oci su govorili o suzama kao o daru, nečemu što se ne može silom proizvesti, već dolazi iz dubokog unutrašnjeg pokreta duše. One su izraz autentične vere, duboke lične borbe i iskrene ljubavi prema Bogu. U takvom stanju duša postaje tiša, smirenija, ali i snažnija – jer kada čovek iskreno zaplače nad sobom, on se više ne bori sam.

U duhovnoj borbi, plač je oružje. On je izraz smirenja koje odbacuje gordost i samodovoljnost, otvara srce za milost i štiti čoveka od zlih misli i napasti. Gde je smirenje, tamo je i Bog. A gde je istinska, pokajnička tuga – tamo više nema mesta za zlo.

Sveti Grigorije Sinait je govorio i da đavo beži od ljudskih suza.

- Kad đavo vidi da neko živi u plaču, on ne ostaje uz njega, jer se gnuša smirenja koje plač proizvodi".