OVU STVAR BI TREBALO DA URADITE DA VAS BOG ČUJE! Otac Ljubo objasnio kako se razgovara sa Svevišnjim da bi vas on razumeo!
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Postoje uvrede koje bole godinama, rane koje ne zaceljuju preko noći.
U pravoslavnom hrišćanstvu oproštaj nije samo čin velikodušnosti prema drugome – on je duboko lični, duhovni lek, temelj duševnog zdravlja i unutrašnjeg mira. Ne radi se o tome da zaboravimo uvredu ili da se pravimo da se ništa nije dogodilo.
Oproštaj u ovom kontekstu znači oslobađanje srca od tereta mržnje, ogorčenosti i osvetoljubivosti – sve one tame koja u čoveku neprestano rovari iznutra i razara ga.
U jevanđelju, Hristos jasno pokazuje da je oproštaj uslov našeg sopstvenog spasenja. Kako možemo očekivati Božje milosrđe ako sami nismo spremni da ga damo drugima?

U molitvi Oče naš, koju svaki vernik zna, jasno izgovaramo: "...i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.“ To "kao što“ je težište – ne samo molba, već zapovest, poziv da budemo ono što želimo da i Bog bude prema nama.
U praksi, to često nije lako. Postoje uvrede koje bole godinama, rane koje ne zaceljuju preko noći. Ipak, pravoslavlje nas ne poziva da budemo pasivni trpeljivci ili da potiskujemo bol, već da se borimo sa sobom, da prepoznamo kako zlo ne nestaje ako ga čuvamo u sebi – već raste.
Neopraštanje je unutrašnji zatvor. Ono stvara nemir, napetost, pa čak i bolest.
Otac Miloš Vesin je jednom prilikom objasnio kako se rađa bolest kod ljudi koji ne mogu ili ne žele da oproste.
- Vrlo često mi sami sebe razboljevamo. I to nemogućnosšću, ili nemanjem volje ili želje da oprostimo. E, baš neću. Taj inat se okreće protiv vlasnika, okreće se protiv vas, ništa ne može da uradi onome protiv koga je okrenut. Vi možete nekome da ne oprostite, toj osobi može da bude jako žao, ali vi ćete samo stradati, jer sve što duže taj proces neopraštanja traje, sve će se više zamršavati to klupko u vama.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Milost Božja se ne dobija pukim rečima ili formalnim obredima, već iskrenim i poniznim životom.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.