"OVAKVIH LJUDI JE PAKAO PUN"! Starac Konstantin Abhazijski upozorio da nikad ne radite jednu stvar
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
U pravoslavnoj tradiciji čovek se posmatra ne samo po svojim delima, već i po onome što izlazi iz njegovih usta. Reči koje izgovaramo imaju snagu da podignu ili da sruše, da zbliže ili udalje ljude jedne od drugih.
Crkva uči da je ogovaranje izraz unutrašnje nesigurnosti i nedostatka ljubavi. Kada čovek govori o tuđim manama, on se zapravo udaljava od sopstvenog duhovnog rasta i mira. Umesto da se bavi sobom, on troši vreme i energiju na tuđe slabosti.
Takav odnos stvara nemir u srcu i širi ga dalje – po porodici, među prijateljima, u zajednici.
Crkva upozorava da se reč ne može povući – jednom izgovorena, ona ide svojim putem i može doneti mnogo bola. Zato se vernik poziva na uzdržanost, smirenje i promišljenost pre nego što progovori.
Pravoslavlje podseća da svako u sebi nosi i slabost i dobrotu, i da nije na nama da merimo tuđe greške. Umesto toga, pozvani smo da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Ono što čovek govori o drugima pokazuje stanje njegove duše. Ako su njegove reči blage i mirne, to govori o unutrašnjem miru. Ako su pune osude, to je znak da se i sam bori sa nemirom. Zbog toga je važno da svako od nas pazi ne samo šta govori, već i zašto govori.
Jer, kako je rekao Sveti Serafim Rouz:
"Nikad ne procenjuj čoveka po onome što pričaju o njemu, nego po onome što čovek priča o drugima."
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.