Postoji pogled koji razrešava ono što nas zbunjuje i umiruje ono što nas boli — pogled sa distance, pogled na celinu. U besedi za 28. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović nas vodi upravo tim putem: od pojedinačnih rana, nerazumljivih događaja i ličnih lomova ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno. Njegove reči ne nude brza objašnjenja, već strpljivo uče kako se život čita iz perspektive večnosti, tamo gde i ono što nas je najviše opteretilo dobija svoje mesto i svetlost.
Beseda o tome kako beše veoma dobro sve što Bog stvori
Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. (Postanje 1,31)
Kada su, braćo, delovi jedne građevine dobri, onda je građevina u celini veoma dobra. Dobra je svaka cigla napose, i svaki kamen, i malter, i kreč, i grede, i stubovi, no čoveka dovodi do ushićenja pogled na celu građevinu. Često puta poneka pojedinost u građevini čini mu se nerazumljiva i nezgodna, no on to predaje zaboravu u trenutku kada baci pogled na celinu. I zaista ima u ovome svetu dosta pojedinosti, kako u predmetima tako i u dešavanjima, koja su nama i nerazumljiva i neugodna. Tek kad nam se otkrije jedna više celina, mi pojimamo i stišavamo se.
Mnoga stradanja i lišenja u našem životu mi smatramo upravo rugobnim i nesmislenim onda kada nas ona zadese. No kada prođu dani i godine, u našem sećanju ta stradanja i lišenja sjaje kao dragoceno kamenje, koje osvetljava docniji put života našega. Zato, ako te nešto u Božjoj prirodi vređa, gledaj na celinu; ako te u životu nešto ogorčava, čekaj strpljivo nove dane i godine, s verom i nadom. I ovaj ceo život ako ti se učini mučnim i žalostnim, uzdigni oči svoje duhovne u drugi svet, i bićeš miran i radostan. Jer i ceo ovaj vidljivi svet ipak nije savršena celina, – postoji i onaj svet. Jer je rečeno: stvori Bog nebo i zemlju. I slikar upućuje gledaoca da izdalje gleda sliku, da bi je video u svoj krasoti njenoj.
O Gospode, o Umetniče besmrtni, kako je sve veoma dobro što si Ti stvorio! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 27. nedelju po Duhovima polazi od prve rečenice Svetog pisma i vodi ka shvatanju da postojanje nije slučajnost, već dar koji obavezuje.
U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
U besedi za 28. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva gde zaista počinje zlo i kako duh dobrote vlada svime što postoji.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.