shutterstock/Miljan Zivkovic, youtube/Orthodox Teaching of the Elders
Pravoslavna duhovna tradicija govori o potrebi svakodnevnog preispitivanja sebe, o priznavanju sopstvenih grešaka i o ličnoj odgovornosti za stanje duše.
U vremenu u kome se sreća sve češće meri uspehom i spoljašnjim dostignućima, sve je prisutniji osećaj unutrašnjeg nezadovoljstva. Savremeni čovek ima više mogućnosti nego ikada ranije, ali i više nemira, razočaranja i osećaja da mu nešto suštinsko izmiče.
U javnom prostoru često se govori o krizi vrednosti, o umoru, nervozi i stalnom poređenju sa drugima, dok se pitanje unutrašnjeg mira potiskuje ili svodi na kratkotrajne psihološke tehnike i savete.
Pravoslavno hrišćanstvo ovom problemu pristupa iz drugačijeg ugla. Umesto da se sreća traži spolja, u okolnostima ili u ponašanju drugih ljudi, naglasak se stavlja na unutrašnji život čoveka i njegov odnos sa Bogom.
youtube/Orthodox Teaching of the Elders
Mati Siluana Vlad
Prema tom shvatanju, neraspoloženje, gnev i osuđivanje drugih nisu slučajne pojave, već pokazatelji da je narušen unutrašnji poredak, odnosno da je prekinut ili oslabljen lični razgovor sa Bogom. Pravoslavna duhovna tradicija govori o potrebi svakodnevnog preispitivanja sebe, o priznavanju sopstvenih grešaka i o ličnoj odgovornosti za stanje duše.
U tom kontekstu, savremeni glasovi iz monaškog iskustva često podsećaju na jednostavne, ali zahtevne principe duhovnog života.
Jedan od takvih glasova dolazi iz Rumunije, iz Jašija, gde mati Siluana Vlad govori o sreći ne kao o prolaznom osećaju, već kao o stanju koje se gradi kroz iskren odnos prema sebi i Bogu. Njene reči često se citiraju jer na jasan način povezuju svakodnevni život, lične borbe i hrišćansko razumevanje sreće.
Mati Siluana Vlad nam daje jednostavan hrišćanski recept za sreću.
shutterstock.com
Da bi bili srećni, svako veče pred ikonom treba oplakati svoje grehe, makar i bez suza
- Božja volja za tebe je da budeš srećan i da se još dublje pripremiš za sreću. I shvatiš da li si srećan kada se zapitaš: "Gospode, da li me čini srećnim ovo što sada radim? Da li je ova sreća ona koju si obećao? Da li si deo ovoga? - kaže ona i onda kaže i koji je (hrišćanski) recept za sreću:
- I, generalno, tehnika je sledeća: uveče treba da oplakujete svoje grehe: ostanite pred ikonom, čak i bez suza, ukratko pregledajte sve što ste radili tokom dana i stavite gorčinu pred Boga i sutradan ćete biti srećni! Ovo važi za sve, a ne, kako neki kažu, da je samo za monahe!
Ljudi, koji su mrzovoljni danju, ističe, nisu u prisnosti sa Bogom pričali o svojim greškama i onda vide greške u drugima.
- To zlo koje nisam oplakivao, niti priznao pred Bogom, to je zlo koje ću videti u drugom čoveku sutradan i pomisliti da su me oni, zapravo, povredili - naglašava ona.
U vremenu koje nas uči da živimo kao da je sve ovde i sada, pravoslavna vera podseća na nešto sasvim drugo — da ovaj svet, ma koliko bio važan, nije kraj.
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Agapija po starom i Prepodobnog mučenika Evstratija Pečerskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Prisku, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U besedi za petak 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o trenutku kada je Isus, stojeći pred osudom i porugom, izgovorio istinu koja nadilazi svaku ljudsku presudu.