Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.
Veliko osvećenje vode u Pravoslavnoj crkvi vrši se dva puta godišnje, i to dva dana zaredom - na Krstovdan 18. januara, uoči Bogojavljenja, i na sam praznik Bogojavljenja, 19. januara. Među vernicima postoji uverenje da voda osvećena na Bogojavljenje ima veću važnost od one osvećene dan ranije, ali to nije tačno, kako je objašnjavao patrijarh srpski Pavle.
Veliko osvećenje vode i na Krstovdan i na Bogojavljenje obavlja se po istom crkvenom činu i sa istim molitvama.
Prema njegovim rečima, blagodat osvećene vode je ista oba dana. Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.
Kako je on jasno objasnio "na navečerje Bogojavljenja (na Krstovdan p.a) osvećenje vode ustanovljeno je za spomen krštenja koje je vršio Jovan Krstitelj, a ono na sam praznik Bogojavljenja u spomen krštenja Hristovog".
im.ivanna/Shutterstock
Sveta voda, Ilustracija
- Neki su iznosili da se vodoosvećenje uoči Bogojavljenja vršilo radi krštenja oglašenih, pa je ova praksa u Crkvi ostala i kad je prestalo masovno krštavanje odraslih.
Zašta se sve koristi i kako se uzima sveta voda (na grčkom “agiasma” – “svetinja”)!?
Osvećena voda je blagodat Božija - ona očišćuje verne ljude od duhovnih poroka, osvećuje ih i ukrepljuje na podvig spasenja u Bogu.
- Mi se prvi put pogružavamo u nju za Krštenje, kada se pri primanju Tajne tri puta pogružavamo u krstionicu, napunjenu svetom vodom. Sveta voda u Tajni krštenja omiva čovekove grehovne nečistote, obnavlja ga i preporadja za novi život u Hristu - navodio je upokojeni otac Gavrilo.
Na Bogojavljenje svaki pravoslavni hrišćanin trebalo bi da ponese kući sud sa svetom vodom, brižljivo je čuva kao najveću svetinju, s molitvom se pričešćuje svetom vodom u vreme bolesti i svake nemoći.
- Osvećena voda - kako je pisao sveti Dimitrije Hersonski - ima snagu osvećenja duše i tela svih onih koji je koriste.
guruXOX/Shutterstock
Osvećena voda, Ilustracija
Upotrebljena sa verom i molitvom, ona isceljuje telesne bolesti.
Prepodobni Serafim Sarovski je posle ispovesti poklonika uvek im davao da piju iz čaše svetu bogojavljensku vodicu.
Prepodobni Amvrosije Optinski je smrtno bolesnom čoveku poslao flašicu sa svetom vodom i neizlečiva bolest je na divljenje lekara nestala.
Starac jeroshimonah Serafim Viricki je uvek savetovao da se proizvodi i sama hrana krope jordanskom (krstovdanskom) vodicom, koja po njegovim rečima, “sama sve osvećuje”. Kada je neko bio jako bolestan, starac Serafim bi blagoslovio da uzima po supenu kašiku svete vode svakog sata. Starac je govorio da nema jačeg leka od svete vode i svetog ulja.
Još je sveti Jovan Zlatoust govorio da sveta bogojavljenska voda ostaje ista tokom mnogih godina, sveža, čista i prijatna, kao da je samo pre minut zahvaćena sa pravog izvora. Eto čuga blagodati Božije, koju i danas svako vidi!
Prema crkvenom učenju, sveta voda nije samo simbol, već novo duhovno-telesno postojanje koje povezuje nebo i zemlju. U nekim slučajevima, ona se koristi kao niži stepen Svetog pričešća, kada vernici zbog epitimije ne mogu pristupiti Svetoj Tajni Hristovoj.
Svetu krstovdansku vodu treba uzimati na prazan želudac zajedno sa prosforom posle jutarnjeg molitvenog pravila, sa posebnim strahopoštovanjem kao svetinju.
- Kada čovek uzima prosforu i svetu vodu - govorio je Prepodobni Georgije Zatvornik Zadonski - tada mu se nečisti duh ne približava, duša i telo se osvećuju, misli se ozaruju za bogougadjanje, i čovek postaje sklon ka postu, molitvi i svakoj dobrodetelji.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.