"HRISTOS NIKAD NE ZAOBILAZI ONE KOJE SU SVI DRUGI NAPUSTILI!" Otac Dejan o najpotresnijem susretu Gospoda sa ljudskom nesrećom - Slavimo Petu nedelju po Duhovima!
- Današnje sveto Jevanđelje otkriva nam jedan od najpotresnijih susreta Gospoda Isusa Hrista sa ljudskom nesrećom. Pred njega izlaze dvojica besomučnih, ljudi koji su izgubili mir, slobodu i dostojanstvo. Žive među grobovima, daleko od zajednice, daleko od radosti života. Greh, zlo i demonska sila uvek čoveka vode upravo tamo - u usamljenost, strah, razaranje i duhovnu smrt.
Ali, u istom trenutku, Jevanđelje nam otkriva, kako ističe otac Dejan, i drugu istinu:
- Nema takvog ropstva iz koga Hristos ne može osloboditi čoveka. Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje. Gde je sve pomračeno, tamo se javlja Svetlost sveta. Hristos ne zaobilazi one koje su svi drugi napustili. On upravo njih prve traži.
Zanimljivo je, kaže, da demoni prvi prepoznaju ko stoji pred njima.
SPC
Isus nikad ne ostavlja nesrećne, već upravo njih traži
- Oni ispovedaju: "Šta je tebi do nas, Isuse, Sine Božiji?" Oni znaju ko je Hristos, ali ga ne ljube. To je velika pouka i za nas. Nije dovoljno znati dogmate vere, nije dovoljno reći da smo pravoslavni, nije dovoljno nositi krst oko vrata. Prava vera je zajednica sa Hristom, ljubav prema njemu i život po njegovim zapovestima. Posle isceljenja dešava se nešto što na prvi pogled izgleda neobično. Stanovnici grada ne raduju se što su dvojica ljudi ponovo postali slobodni.
Oni ne vide čudo, već vide izgubljeno krdo svinja, objašnjava otac Dejan.
- Materijalni gubitak postaje im veći od spasenja čoveka. Zato mole Gospoda da napusti njihov kraj.
To je možda najtragičniji deo ovog Jevanđelja. Hristos dolazi da donese život, a ljudi ga odbacuju jer se plaše da će ih Njegovo prisustvo koštati nečega. I danas se to dešava. Često želimo Hrista sve dok On ne zatraži da se odreknemo svoje gordosti, svojih strasti, nepravde, pohlepe ili nečega što nam je postalo važnije od Boga. Tada se i u našem srcu čuje isti glas: "Idi od nas."
Zapitajmo se, nastavlja dalje otac Dejan, "šta su naše svinje?"
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
- Šta je to čemu smo toliko privezani da smo spremni da izgubimo Hrista samo da bismo to sačuvali? Za nekoga je to novac, za drugoga vlast, za trećega ugled, za četvrtoga neka strast, zavisnost ili uvređenost koju godinama nosi. Sve što zauzme mesto Boga u našem srcu postaje naš idol. Međutim, današnje Jevanđelje nije priča samo o dvojici besomučnih. Ono je priča o svakome od nas.
Svako nosi neku svoju borbu, svoje slabosti, svoje rane i svoje okove, naglašava otac. Neko se bori sa gnevom, neko sa zavišću, neko sa očajanjem, neko sa strahom, neko sa zavisnošću, neko sa gordošću.
- Čovek ne mora biti opsednut demonom da bi bio porobljen. I strast može postati gospodar čoveka ako joj neprestano služi. Zato Crkva nije mesto savršenih, nego mesto isceljenja. Ona je duhovna bolnica u kojoj je Hristos jedini istinski Lekar. U njoj nam je dao Svete Tajne, molitvu, post, pokajanje i, pre svega, Svetu Liturgiju. Upravo ovde, sabrani oko Svete Čaše, doživljavamo istog onog Hrista koji je nekada oslobodio besomučne. On i danas oslobađa, ukrepljuje, obnavlja i daruje život.
Nije slučajno, kaže, što ovo Jevanđelje slušamo na Liturgiji.
Foto: SPC
Jevanđelje
- Jer liturgija je mesto gde Hristos ulazi u naš život, ne samo rečju nego i lično. On nam ne daje samo pouku, već nam daruje Sebe. Onaj koji je zapovedio demonima da izađu iz ljudi, danas ulazi u naša srca kao Hleb života i Čaša spasenja. Ako Mu otvorimo svoje srce, nijedna tama neće ostati neosvetljena, nijedan greh nepobeđen, nijedna rana neizlečena.
Zato, braćo i sestre, upozorava otac Dejan, nemojmo biti kao stanovnici Gergese, koji su više voleli svoju imovinu nego prisustvo Božije.
- Budimo kao oni koji prepoznaju da je najveće bogatstvo imati Hrista. Jer sve što imamo bez Njega prolazi, a ono što dobijemo sa Njim ostaje u život večni. Neka bi nam Gospod darovao srce koje će ga uvek primati, a ne odbacivati; dušu koja će više voleti njega nego bilo šta zemaljsko; i veru koja će nas dovesti do zajednice sa njim u Svetoj liturgiji, ovde na zemlji, da bismo jednoga dana bili udostojeni i večne Liturgije u Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha, kome neka je slava u vekove vekova - zaključuje otac Dejan.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.