"HRISTOS NIKAD NE ZAOBILAZI ONE KOJE SU SVI DRUGI NAPUSTILI!" Otac Dejan o najpotresnijem susretu Gospoda sa ljudskom nesrećom - Slavimo Petu nedelju po Duhovima!
- Današnje sveto Jevanđelje otkriva nam jedan od najpotresnijih susreta Gospoda Isusa Hrista sa ljudskom nesrećom. Pred njega izlaze dvojica besomučnih, ljudi koji su izgubili mir, slobodu i dostojanstvo. Žive među grobovima, daleko od zajednice, daleko od radosti života. Greh, zlo i demonska sila uvek čoveka vode upravo tamo - u usamljenost, strah, razaranje i duhovnu smrt.
Ali, u istom trenutku, Jevanđelje nam otkriva, kako ističe otac Dejan, i drugu istinu:
- Nema takvog ropstva iz koga Hristos ne može osloboditi čoveka. Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje. Gde je sve pomračeno, tamo se javlja Svetlost sveta. Hristos ne zaobilazi one koje su svi drugi napustili. On upravo njih prve traži.
Zanimljivo je, kaže, da demoni prvi prepoznaju ko stoji pred njima.
SPC
Isus nikad ne ostavlja nesrećne, već upravo njih traži
- Oni ispovedaju: "Šta je tebi do nas, Isuse, Sine Božiji?" Oni znaju ko je Hristos, ali ga ne ljube. To je velika pouka i za nas. Nije dovoljno znati dogmate vere, nije dovoljno reći da smo pravoslavni, nije dovoljno nositi krst oko vrata. Prava vera je zajednica sa Hristom, ljubav prema njemu i život po njegovim zapovestima. Posle isceljenja dešava se nešto što na prvi pogled izgleda neobično. Stanovnici grada ne raduju se što su dvojica ljudi ponovo postali slobodni.
Oni ne vide čudo, već vide izgubljeno krdo svinja, objašnjava otac Dejan.
- Materijalni gubitak postaje im veći od spasenja čoveka. Zato mole Gospoda da napusti njihov kraj.
To je možda najtragičniji deo ovog Jevanđelja. Hristos dolazi da donese život, a ljudi ga odbacuju jer se plaše da će ih Njegovo prisustvo koštati nečega. I danas se to dešava. Često želimo Hrista sve dok On ne zatraži da se odreknemo svoje gordosti, svojih strasti, nepravde, pohlepe ili nečega što nam je postalo važnije od Boga. Tada se i u našem srcu čuje isti glas: "Idi od nas."
Zapitajmo se, nastavlja dalje otac Dejan, "šta su naše svinje?"
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
- Šta je to čemu smo toliko privezani da smo spremni da izgubimo Hrista samo da bismo to sačuvali? Za nekoga je to novac, za drugoga vlast, za trećega ugled, za četvrtoga neka strast, zavisnost ili uvređenost koju godinama nosi. Sve što zauzme mesto Boga u našem srcu postaje naš idol. Međutim, današnje Jevanđelje nije priča samo o dvojici besomučnih. Ono je priča o svakome od nas.
Svako nosi neku svoju borbu, svoje slabosti, svoje rane i svoje okove, naglašava otac. Neko se bori sa gnevom, neko sa zavišću, neko sa očajanjem, neko sa strahom, neko sa zavisnošću, neko sa gordošću.
- Čovek ne mora biti opsednut demonom da bi bio porobljen. I strast može postati gospodar čoveka ako joj neprestano služi. Zato Crkva nije mesto savršenih, nego mesto isceljenja. Ona je duhovna bolnica u kojoj je Hristos jedini istinski Lekar. U njoj nam je dao Svete Tajne, molitvu, post, pokajanje i, pre svega, Svetu Liturgiju. Upravo ovde, sabrani oko Svete Čaše, doživljavamo istog onog Hrista koji je nekada oslobodio besomučne. On i danas oslobađa, ukrepljuje, obnavlja i daruje život.
Nije slučajno, kaže, što ovo Jevanđelje slušamo na Liturgiji.
Foto: SPC
Jevanđelje
- Jer liturgija je mesto gde Hristos ulazi u naš život, ne samo rečju nego i lično. On nam ne daje samo pouku, već nam daruje Sebe. Onaj koji je zapovedio demonima da izađu iz ljudi, danas ulazi u naša srca kao Hleb života i Čaša spasenja. Ako Mu otvorimo svoje srce, nijedna tama neće ostati neosvetljena, nijedan greh nepobeđen, nijedna rana neizlečena.
Zato, braćo i sestre, upozorava otac Dejan, nemojmo biti kao stanovnici Gergese, koji su više voleli svoju imovinu nego prisustvo Božije.
- Budimo kao oni koji prepoznaju da je najveće bogatstvo imati Hrista. Jer sve što imamo bez Njega prolazi, a ono što dobijemo sa Njim ostaje u život večni. Neka bi nam Gospod darovao srce koje će ga uvek primati, a ne odbacivati; dušu koja će više voleti njega nego bilo šta zemaljsko; i veru koja će nas dovesti do zajednice sa njim u Svetoj liturgiji, ovde na zemlji, da bismo jednoga dana bili udostojeni i večne Liturgije u Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha, kome neka je slava u vekove vekova - zaključuje otac Dejan.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.