MOĆ DUHOVNE PROZE: Putokaz Dostojevskog za pobedu nad zlom
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi.
Unuka narodnog heroja, rođena u pravoslavnoj porodici, suočila se sa duhovnom prazninom koja ju je navela na drastičnu promenu vere. Odluka da napusti Srbiju i započne novi život u Jordanu oblikovala je njen dalji put.
Jelena Lović, unuka narodnog heroja Jezdimira Lovića, donela je pre dve decenije drastičnu odluku da iz pravoslavlja pređe na islam, što je značajno promenilo njen životni put. Nakon što je njena porodica, koja je poznata i poštovana u Sjenici, reagovala burno na njen izbor, Jelena je odlučila da napusti Srbiju i preseli se u Jordan, gde je započela novi život i osnovala porodicu.
Rođena i odrasla u tradicionalnoj pravoslavnoj porodici. Jelena je završila osnovnu i srednju školu u Sjenici, gde se i danas nalazi gimnazija koja nosi ime njenog dede. Njena unutrašnja borba počela je u mladosti, kada je osetila prazninu u duši, dok su njeni muslimanski prijatelji delovali srećnije i ispunjenije.
U jednom intervjuu za medije u Jordanu, Jelena je objasnila zašto se odlučila na ovako drastičan korak, koji joj je iz temelja promenio životni put.

- Rođena sa i živela u normalnoj hrišćanskoj porodici kao i druge devojčice u to vreme. Moja porodica je poznata i poštovana u Sjenici, pa sam i ja to poštovanje uživala. U gradu gde sam rođena i živela, 80 odsto stanovništva je bilo muslimanske veroispovesti, tako da sam imala dosta prijatelja muslimana, išli smo u osnovnu i srednju školu zajedno, posle i na studije i putevi su nam se potom razisli - počela je priču Jelena i objasnila da je upravo tokom fakulteta došlo do njenog preobraćanja.
Po njenoj prići bila je veoma nesrećna.
- Sretali bismo se za vikende, kad smo dolazili kući iz mesta gde smo studirali, onda bismo sedeli zajedno i pričali, Onda sam jednog dana sela i pričala sa jednom prijateljicom i pitala je: "Šta se dešava u tvom srcu i tvojim mislila, šta te menja, šta te zaista menja. Imaš iste poteškoće i probleme kao ja, a opet si srećna. I to zaista srećna".
Kaže da je primetila da njena drugarica imala "krila", koja su njoj nedostajala. Imale su iste probleme, sa istim poteškoćama su se borile, ali su se drugačije sa njima nosile.
- Noge su mi teške, ne mogu da hodam i to samo zbog jednog problema, rekla sam joj tada. A ti nemaš šta da jedeš i opet si srećna. Kako možeš reći da će ti Bog dati i i da budeš srećna, kako će se to dogoditi. I tokom diskusije ona me pitala da li želim da budem takva, kao oni (muslimani p.a).
Kaže da joj je drugarica preporučila molitvu.
- Rekla mi je da se molim, rekla sam OK, kako da se molim, ja sam hrišćanka. Rekla mi je: "Možeš, samo probaj, lako je to uraditi".
Upravo ove reči Jeleni su promenile ceo život.
- Zbog te sreće sam prihvatila islam. Čeznula sam tad za njom. Ostala sam na fakultetu posle toga, još dve i po godine, i to je bio najlepši period mog života. Imala sam džemat, sestre u islamu koje su me podržavale, pomagale smo se, zajedno radile... - kaže Jelena.
Tada nastaju problemi u porodici.
- Jedinu podršku u porodici imala sam od brata. Roditelji su saznali, negodovali, pravili mi probleme u društvu, Morala sam da ih napustim, i to mi je najteža odluka u životu. Ali, ovo je bio moj put i morala sam da nastavim. Sve sam napustila i ostavila poruku roditeljima da i njih napuštam.
- U to vreme moja najbolja drugarica bila je udata za Arapina u Jordanu i pozvali su da dođem i provedem neko vreme kod njih. Znala sam da sam sama i čim sam ušla u avion počela sam da plačem, jer napuštam zemlju u koj sam se rodila, roditelje... U to vreme Alah je dao da pored mene sedne jedan čovek na kojem se video islam, jedini od svih koji su putovali ka Damasku. Pitao me da li sam muslimanka, rekla sam da jesam, pitao je da li sam jedina, rekla sam ne znam, sigurno nas je više... Pitao me je zašto plačem, rekla sam da sam prešla na islam, da sve ostavljam, da ne znam gde idem ali da je Alah sa mnom - završila je Jelena svoju priču.
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi. Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta. Ova crkvena odredba naglašava značaj moralne discipline i odgovornosti među episkopima, prezviterima, đakonima i monasima, uz podsećanje na očuvanje duhovnog integriteta u svakodnevnom životu. Ponašanje sveštenika u javnosti odražava ugled crkve i postavlja primer vernicima. Poznati po tajnim ritualima i zabranjenim praksama, uključujući slobodu žena i jedinstvene obrede, Bektaši predstavljaju mističnu snagu u Albaniji, a nekada su upravljali profitabilnim rudnicima soli tokom osmanskog perioda.
MOĆ DUHOVNE PROZE: Putokaz Dostojevskog za pobedu nad zlom
PREDLOG CARIGRADSKOG PATRIJARHA O ZAJEDNIČKOM VASKRSU S KATOLICIMA IZAZVAO PODELE: Burne reakcije u pravoslavnom svetu
SVEŠTENICI NE SMEJU DA JEDU I PIJU U RESTORANIMA: Pravilo 54 Kanona svetih apostola predviđa strogu kaznu za klirike koji ga prekrše
KO SU BEKTAŠI KOJI U ALBANIJI DOBIJAJU AUTONOMNU DRŽAVU PO UZORU NA VATIKAN: Sve tajne mističnog islamskog verskog bratstva
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.