U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 17. septembra uz molitvu slave Svetog sveštenomučenika Vavilu, arhijereja Antiohijskog, čiji život i smrt su ostavili veliki trag u istoriji hrišćanstva. Ovaj svetitelj suočio se sa silama onoga sveta, noseći svetlost Hristovu u srcu i hrabro braneći svetinju od nečistih.
Priča o Svetom Vavili odvija se u Antiohiji, pod okrutnom vladavinom cara Numerijana. Obuzet idolopoklonstvom i željom da uđe u hrišćanski hram, car je stao pred vrata svetinje, ali ga je tada Sveti Vavila odlučno zaustavio.
“Nema mesta za idolopoklonika u domu jedinoga i istinitog Boga”, bile su njegove reči koje su odjeknule ne samo pred carom, već pred čitavom njegovom svitom. Postiđen i poražen, Numerijan se povukao, ali njegova srdžba nije jenjavala.
Liszt Collection / akg-images / Profimedia
Sveti sveštenomučenik Vavila
Sutradan car pozva svetitelja da ga navede da prinese žrtvu idolima. Vavila, veran Hristu, odbi svaki poziv na izdaju vere. Zarobljen, okovan u verige, poslat je u tamnicu, ali ne sam. Troje dece, Urvan, Prilidijan i Epolinije, njegovi učenici i duhovna deca, ostadoše uz svog učitelja, neustrašivi u svojoj ljubavi prema Hristu i svetitelju.
Ova deca, sinovi hrišćanke Hristodule, podeliše sudbinu svog duhovnog oca, neustrašivo svedočeći veru pod strašnim mukama. Svako dete primi batine prema svojim godinama, ali ni bol, ni pretnje ne slomiše njihovu duhovnu snagu.
Na kraju, nepokolebljivi u veri, posečeni su mačem. Njihove svete duše vinule su se ka nebeskim visinama, dok su njihove mošti, bogate čudotvornom silom, ostale kao večna uteha i svedočanstvo vernom narodu.
Sveti Vavila, čvrst do poslednjeg daha, hrabrio je svoje učenike sve do časa kada je i sam predao svoj život Hristu, postavši stub vere za sve buduće naraštaje. Mošti Svetog Vavile i njegovih učenika i danas daju utehu vernicima, svedoče o neprolaznosti vere i hrabrosti onih koji su odabrali put Hristov.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Ova svetica ustrajala je u svojoj veri čak i kada je bila suočena sa nehumanim mučenjima i smrću. Njena odanost Isusu, kroz neverovatne kušnje, inspiriše i danas, a njena hrabrost postavlja pitanje o našoj snazi da se odupremo iskušenjima.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.