U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 17. septembra uz molitvu slave Svetog sveštenomučenika Vavilu, arhijereja Antiohijskog, čiji život i smrt su ostavili veliki trag u istoriji hrišćanstva. Ovaj svetitelj suočio se sa silama onoga sveta, noseći svetlost Hristovu u srcu i hrabro braneći svetinju od nečistih.
Priča o Svetom Vavili odvija se u Antiohiji, pod okrutnom vladavinom cara Numerijana. Obuzet idolopoklonstvom i željom da uđe u hrišćanski hram, car je stao pred vrata svetinje, ali ga je tada Sveti Vavila odlučno zaustavio.
“Nema mesta za idolopoklonika u domu jedinoga i istinitog Boga”, bile su njegove reči koje su odjeknule ne samo pred carom, već pred čitavom njegovom svitom. Postiđen i poražen, Numerijan se povukao, ali njegova srdžba nije jenjavala.
Liszt Collection / akg-images / Profimedia
Sveti sveštenomučenik Vavila
Sutradan car pozva svetitelja da ga navede da prinese žrtvu idolima. Vavila, veran Hristu, odbi svaki poziv na izdaju vere. Zarobljen, okovan u verige, poslat je u tamnicu, ali ne sam. Troje dece, Urvan, Prilidijan i Epolinije, njegovi učenici i duhovna deca, ostadoše uz svog učitelja, neustrašivi u svojoj ljubavi prema Hristu i svetitelju.
Ova deca, sinovi hrišćanke Hristodule, podeliše sudbinu svog duhovnog oca, neustrašivo svedočeći veru pod strašnim mukama. Svako dete primi batine prema svojim godinama, ali ni bol, ni pretnje ne slomiše njihovu duhovnu snagu.
Na kraju, nepokolebljivi u veri, posečeni su mačem. Njihove svete duše vinule su se ka nebeskim visinama, dok su njihove mošti, bogate čudotvornom silom, ostale kao večna uteha i svedočanstvo vernom narodu.
Sveti Vavila, čvrst do poslednjeg daha, hrabrio je svoje učenike sve do časa kada je i sam predao svoj život Hristu, postavši stub vere za sve buduće naraštaje. Mošti Svetog Vavile i njegovih učenika i danas daju utehu vernicima, svedoče o neprolaznosti vere i hrabrosti onih koji su odabrali put Hristov.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Ova svetica ustrajala je u svojoj veri čak i kada je bila suočena sa nehumanim mučenjima i smrću. Njena odanost Isusu, kroz neverovatne kušnje, inspiriše i danas, a njena hrabrost postavlja pitanje o našoj snazi da se odupremo iskušenjima.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.