U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 17. septembra uz molitvu slave Svetog sveštenomučenika Vavilu, arhijereja Antiohijskog, čiji život i smrt su ostavili veliki trag u istoriji hrišćanstva. Ovaj svetitelj suočio se sa silama onoga sveta, noseći svetlost Hristovu u srcu i hrabro braneći svetinju od nečistih.
Priča o Svetom Vavili odvija se u Antiohiji, pod okrutnom vladavinom cara Numerijana. Obuzet idolopoklonstvom i željom da uđe u hrišćanski hram, car je stao pred vrata svetinje, ali ga je tada Sveti Vavila odlučno zaustavio.
“Nema mesta za idolopoklonika u domu jedinoga i istinitog Boga”, bile su njegove reči koje su odjeknule ne samo pred carom, već pred čitavom njegovom svitom. Postiđen i poražen, Numerijan se povukao, ali njegova srdžba nije jenjavala.
Liszt Collection / akg-images / Profimedia
Sveti sveštenomučenik Vavila
Sutradan car pozva svetitelja da ga navede da prinese žrtvu idolima. Vavila, veran Hristu, odbi svaki poziv na izdaju vere. Zarobljen, okovan u verige, poslat je u tamnicu, ali ne sam. Troje dece, Urvan, Prilidijan i Epolinije, njegovi učenici i duhovna deca, ostadoše uz svog učitelja, neustrašivi u svojoj ljubavi prema Hristu i svetitelju.
Ova deca, sinovi hrišćanke Hristodule, podeliše sudbinu svog duhovnog oca, neustrašivo svedočeći veru pod strašnim mukama. Svako dete primi batine prema svojim godinama, ali ni bol, ni pretnje ne slomiše njihovu duhovnu snagu.
Na kraju, nepokolebljivi u veri, posečeni su mačem. Njihove svete duše vinule su se ka nebeskim visinama, dok su njihove mošti, bogate čudotvornom silom, ostale kao večna uteha i svedočanstvo vernom narodu.
Sveti Vavila, čvrst do poslednjeg daha, hrabrio je svoje učenike sve do časa kada je i sam predao svoj život Hristu, postavši stub vere za sve buduće naraštaje. Mošti Svetog Vavile i njegovih učenika i danas daju utehu vernicima, svedoče o neprolaznosti vere i hrabrosti onih koji su odabrali put Hristov.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Ova svetica ustrajala je u svojoj veri čak i kada je bila suočena sa nehumanim mučenjima i smrću. Njena odanost Isusu, kroz neverovatne kušnje, inspiriše i danas, a njena hrabrost postavlja pitanje o našoj snazi da se odupremo iskušenjima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.