DANAS JE VELIKI PRAVOSLAVNI PRAZNIK: Na današnji dan pronađimo nebeski oslonac uz tropar Pokrov Presvete Bogorodice
Ovaj sveti dan nas poziva da se povežemo sa Carstvom nebeskim. Uverimo se u snagu molitve i zajedništva.
Ovaj sveti dan nas poziva da se povežemo sa Carstvom nebeskim. Uverimo se u snagu molitve i zajedništva.
Danas slavimo veliki praznik Pokrov Presvete Bogorodice, dan kada se nebo i zemlja susreću u dubokoj molitvi i odanosti. Ovaj svetli trenutak nas podseća na majčinsku ljubav i zaštitu koju nam pruža Presveta Bogorodica, a njen Pokrov simbolizuje duhovnu zaštitu i milost koja nas obavija poput blagoslovenog plašta.
Dok se okupljamo u hramovima ili u tišini naših domova, pozvani smo da se pomolimo, čitajući tropar koji u svojim rečima nosi duboku teološku poruku i emotivnu snagu. Tropari su kratke himne koje se u pravoslavnoj tradiciji koriste u bogosluženjima i molitvama kako bi se izrazila čast i poštovanje prema svetima ili događajima iz crkvene istorije.
Tropari su poput svetionika koji usmeravaju našu duhovnu pažnju i omogućavaju nam da dublje razumemo duhovne istine koje nas okružuju. Kroz tropare, ujedinjujemo svoj glas s crkvenom zajednicom i doprinosimo sabornoj molitvi koja se uzdiže ka nebu s verom i nadom.
Praznik Uspenja Presvete Bogorodice donosi poseban trenutak za svaku dušu koja traži utehu. Zato je važno izgovoriti ove reči molitve i tropara čistog srca, s verom i nadom da vas one mogu blagosloviti.
Crkva je bila ispunjena pobožnim narodom i svi su bili duboko utonuli u molitvu. Pri dnu crkve nalazili su se Sveti Andrej Jurodivi i njegov učenik Epifanije, a onda se dogodilo čudo.
Rođenje Presvete Bogorodice jedan je od najvećih praznika u pravoslavlju, i zato ovaj dan treba dočekati dostojno, uz iskrene molitve, tražeći duhovnu snagu i mir.
U teškim trenucima bolesti, po rečima monaha sa Svete gore, ovaj duhovni čin može doneti mir i isceljenje, a roditelji i bake mogu pružiti duhovnu snagu i utehu svojoj porodici, podsećajući na snagu Božje milosti.
Crkva je bila ispunjena pobožnim narodom i svi su bili duboko utonuli u molitvu. Pri dnu crkve nalazili su se Sveti Andrej Jurodivi i njegov učenik Epifanije, a onda se dogodilo čudo.
Molitvena povorka, predvođena moštima Svete Petke i Svetog Pantelejmona, pružila je vernicima priliku za molitvu, duhovnu snagu i utehu.
Presveta Bogorodica mi je rekla da će se ispuniti sve što je zapisano u Svetom pismu. Dolazi treći svetski rat, 3/4 čovečanstva će biti uništeno, samo 1/4 ćovečanstva će biti spasena, pričala je Prepodobna Sofija Klisurska.
Sveti Grigorije rukopoložio je mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje, a Sveti Mihail je na molbu velikog kneza Vladimira poslat od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod.
Molitvena povorka, predvođena moštima Svete Petke i Svetog Pantelejmona, pružila je vernicima priliku za molitvu, duhovnu snagu i utehu.
Uz blagoslov mitropolita žičkog završava se oslikavanje veličanstvene svetinje, poznate po čudu – zvonu koje zvoni bez dodira ljudske ruke. Majstori predano oslikavaju zidove svetinje, dok svaki novi potez kista donosi delić Carstva Nebeskog na zemlju.
Dečaku je pretila transplantacija jetre, a lekari nisu davali nade. Međutim, posle molitve Svetima Zosimu i Jakovu u Manastiru Tumane, dogodilo se nešto što niko nije mogao da predvidi.
U porti hrama Svetog Save u Molu, uz prisustvo mitropolita i episkopa, obeležen praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja Bačkog i svetih mučenika bačkih, a tom prilikom dodeljenasu i visoka priznanja za doprinos crkvenom životu i obnovu svetinja, uz nadahnutu besedu vladika Irineja i Heruvima.
Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Povodom 90. godišnjice tragičnog ubistva kralja Aleksandra, Srpska pravoslavna crkva i vernici molitveno su se prisetili velikog vladara koji je život položio u borbi za jedinstvo naroda i očuvanje pravoslavne vere.