DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
U vreme kada je car Likinije sprovodio tajne progone hrišćana, episkop amasijski Vasilije postao je neustrašivi čuvar čistote i vere.
Srpska pravoslavna crkva 9. maja s ljubavlju molitveno proslavlja Svetog sveštenomučenika Vasilija, episkopa amasijskog, pred nama se otvara svetli primer hrabrosti, vere i nepokolebljive ljubavi prema Hristu. Ovaj sveti jerarh, mučenik i pastir, zasijao je u mračnim vremenima progona, ostajući nepokolebljiv stub Crkve i neugasivo svetlo istine u dobu kada je tama idolopoklonstva gušila duše mnogih.
Sveti Vasilije živeo je u vreme cara Konstantina, kada se hrišćanstvo tek oslobađalo vekovnih okova gonjenja. No, iako je sam car bio pokrovitelj Crkve, nepravda nije bila daleko – njegov zet, car Likinije, licemerno se pretvarao da je hrišćanin, ali čim mu bi poverena vlast nad istočnim delom carstva, zverski je pokazao svoje pravo lice. Likinije je krenuo putem nečestivosti i besramne pohote, predajući se idolopoklonstvu i bezbožnosti, zanemarujući čak i opomene svoje bogobojažljive žene, sestre cara Konstantina.
U vihoru njegovih strasti naročito se istakla tužna sudbina čestite device Glafire, koja je, služeći carici, postala žrtva carskih namera. Kada se car ustremio da naruši njenu nevinost, ona uteče iz dvorca, tajno upućena od carice u pontijsku oblast, gde nađe utočište u gradu Amasiji. Tu je dočekuje i pod svoje okrilje prima Sveti episkop Vasilije – pastir ne samo rečju, nego i delom, koji je i ranije izgrađivao Crkvu Hristovu, trudeći se za svaku dušu poverenu mu od Boga.
Glafira je pod zaštitom Svetog Vasilija prodisala duhovnom slobodom, zahvalna Gospodu što je sačuvala svoje devičanstvo. Iz Amasije je slala pisma carici, izražavajući radost i zahvalnost, a jedno od njih, po promislu Božijem, pade u ruke carevom evnuhu. Tako se saznade mesto njenog boravka, i car Likinije, obuzet gnevom i zlobom, naredi da mu se Glafira i episkop Vasilije dovedu u Nikomidiju. No, Božija volja beše da Glafira pređe u večnost pre nego što bi bila uhvaćena, dok sveti Vasilije, vezan okovima, ponese krst mučeništva.
U tamnici i pred mučiteljima, ovaj svetitelj ne pokleka – ni pred bolom, ni pred smrću. Njegova vera beše čista kao gorski izvor, a srce verno Gospodu do poslednjeg daha. Posle mnogih muka, posečen je mačem, a telo mu bačeno u more. No, Gospod ne ostavlja svoje svetitelje zaboravljene – po otkrivenju angela Božijeg, njegovi klirici pronađoše telo u blizini Sinopa, izvukoše ga ribarskim mrežama i donesoše u Amasiju, gde ga sahraniše u hramu koji je sam Vasilije podigao.
Njegovo mučeništvo dogodilo se 322. godine, a samo nekoliko godina potom, pravedni sud Božiji sustiže Likinija. Car Konstantin, saznavši za njegova bezakonja, podiže vojsku, porazi ga, uze mu vlast i posla ga u progonstvo u Galiju, gde on završi svoj bogomrski život.
Sveti Vasilije Amasijski ostaje nama primer ne samo episkopa koji poučava, nego i pastira koji strada za svoje stado. Njegova svetla žrtva nije ugašena vremenom, već traje kao neugasivi plamen vernosti, čistote i hrabrosti. Danas se pred njegovim likom molimo da nas nauči kako se stoji čvrsto u veri kada vetrovi sveta duvaju protiv, kako se brani istina kada je laž uzdignuta i kako se čuva duša kada telo strada.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Strašan zločin cara Iroda u Vitlejemu, gde su nevina deca postala žrtva tiranije, promenio je tok hrišćanske istorije i ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Ova svetica ustrajala je u svojoj veri čak i kada je bila suočena sa nehumanim mučenjima i smrću. Njena odanost Isusu, kroz neverovatne kušnje, inspiriše i danas, a njena hrabrost postavlja pitanje o našoj snazi da se odupremo iskušenjima.
Ovaj zvuk nije samo poziv na molitvu, već nosi duboku duhovnu poruku, povezanu sa istorijom, tradicijom i verom. To je simbol nade i Božje milosti, koji je prešao put od drevnih truba do modernih zvonika.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Kada je izabran 267. papa, priroda je tiho govorila o brizi, slobodi i duhovnoj odgovornosti, a galebovi su postali simbol koji nosi dublje poruke vere.
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Nakon što su pojedini mediji objavili da je studentima onemogućen ulazak u portu hrama u Štitaru, oglasila se Eparhija šabačka i otkrila šta se zapravo dogodilo, optužujući jednog političkog aktivistu za pokušaj zloupotrebe svetinje u političke svrhe.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
U moru recepata koje domaćice pažljivo biraju za krsnu slavu, slane kuglice od sira, oraha i nara donose osvežavajuću novinu – lako se prave, divno izgledaju i ostavljaju snažan utisak na goste.