OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja velikog svedoka vere – drugog episkopa Jerusalima i jednog od Sedamdesetorice, koji je svojim mučeništvom pokazao da je ljubav prema Hristu jača od starosti, straha i smrti.
Svetog apostola Simeona, jednog od Sedamdesetorice, srodnika Isusa Hrista i drugog episkopa jerusalimskog, Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja 10. maja. Njegovo žitije osvetljava rane stranice hrišćanske istorije, ali i dubine istinske vere – ugodnika Božjeg koji je bio spreman na mučeništvo radi istine i ljubavi Hristove.
Sveti Simeon bio je sin Kleope, brata pravednog Josifa – obрučnika Presvete Bogorodice. Samim tim, rodbinskom linijom beše blizak Spasitelju, ali je, što je neuporedivo važnije, duhovno postao Njegov najverniji sledbenik. Kao jedan od Sedamdeset apostola, Simeon je još u danima Hristove zemaljske službe video čudesa Božija i iz srca poverovao. Njegova vera nije bila prolazni zanos, već oganj koji nije gasnuo ni u poznim godinama, ni pred licem smrti.
Nakon mučeničke smrti Svetog Jakova, brata Gospodnjeg i prvog episkopa jerusalimskog, Crkva je u Simeonu prepoznala naslednika dostojnog takvoga blagoslova. Njegovo episkopsko služenje u Svetome Gradu trajalo je decenijama – са mudrošću starešine i smirenjem svetitelja, vodio je Crkvu kroz nemirna vremena rimske vlasti, jevrejskog otpora i sve žešćih progona.
Bio je stogodišnjak kada ga je car Trajan optužio ne samo kao hrišćanina, već i kao potomka Davidovog, bojeći se mesijanskih očekivanja u narodu. U vremenu kada mnogi gube snagu pred senkom smrti, Sveti Simeon svedoči Hrista jače nego ikada. Podnosi mučenja, prezire bol i, kao Njegov Gospod, prima krst – ne kao poraz, već kao pobedu ljubavi.
Raspet u poznim godinama, Simeon se dušom preselio u večni Jerusalim, koji se ne gradi rukom, već ljubavlju, verom i istinom. Njegov život ostaje zvezdano znamenje Crkvi – da ni starost, ni krvničke ruke, ni carstva ovoga sveta ne mogu nadjačati svedočanstvo vere koje gori u čoveku koji je istinski upoznao Hrista.
Danas, dok se u hramovima čitaju stihire u njegovu čast, dok se sveštenici sećaju njegovog svetog primera, a verni uznose molitve, Sveti Simeon nas uči da blizina Gospodu ne dolazi rođenjem, već služenjem. A da istinska ljubav prema Hristu vodi ne samo ka krstu – nego i ka vaskrsenju.
Zar postoji uzvišeniji kraj od života koji se svršava zagrljajem istog onog drveta koje je svet spaslo?
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Vaspitavana u hrišćanskom duhu, čuvala je devičku čistotu, celomudrenost i veru, smatrajući da je najveće bogatstvo služiti Gospodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Jevsevije ostao je upamćen kao nepokolebljiv episkop koji je čitav život posvetio očuvanju pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
Probajte pečenu štuku po receptu jeromonaha Jeroteja, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za nedelju i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Zlatousta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.