Iako je Nohad nedavno preminula, 14. maja 2025, njena priča i dalje inspiriše mnoge.
Svakog 22. u mesecu, hiljade vernika iz celog sveta ujedinjuju se u molitvi i postu, slaveći čudesno isceljenje Libanke Nohad El Šami, koja je 1993. godine, po zagovoru Svetog Šarbela, čudesno ozdravila od oduzetosti.
Ova tradicija potekla iz Libana, iz srca Maronitske katoličke crkve, proširila se od istoka do zapada.
Da li ste čuli za Svetog Šarbela?
Philippe Lissac / GODONG / akg-images / Profimedia
Anketa
Mnogi hrišćani raznih konfesija, pa čak i pojedini muslimani, tog dana se sabiraju tražeći molitveni zagovor ovog velikog monaha, pustinjnaka, sveštenika, čudotvorca i svetitelja.
Ko je bio Sveti Šarbel?
: jozef sedmak / Alamy / Profimedia
Sveti Šarbel
Sveti Šarbel rođen je 8. maja 1828. godine u selu Beka Kafra, na severu Libana. Kao dete je ostao bez oca, ali je bio potpuno posvećen Bogu. Sa 23 godine stupio je u manastir Svetog Marona u Anaji, na planini Liban, i dobio monaško ime Šarbel, po ranohrišćanskom mučeniku iz Antiohije.
Od 1875. godine živeo je kao pustinjak u molitvi, postu i tihovanju. Posebno je bio odan liturgiji i Svetoj Tajni Pričešća. Njegova tišina bila je molitvena i prožeta ljubavlju - jezik kojim je razgovarao sa Bogom.
Umro je 1898. godine, u 70. godini života, nakon što je doživeo moždani udar prilikom služenja liturgije. Monasi su ga pronašli mrtvog u njegovoj pustinjačkoj keliji, koja se nalazila na nadmorskoj visini od 1.400 metara, usred snežne noći. Jedan od njih se zapitao: "Ako mi ovde trpimo jednu noć, kako je otac Šarbel izdržao 23 godine?"
Čudo netruležnosti i svetlosti
Philippe Lissac / GODONG / akg-images / Profimedia
Po njegovom sahranjivanju, meštani su videli čudesnu belu svetlost koja je izbijala iz groba i obasjavala ceo manastir. Kada je četiri meseca kasnije otvoren njegov grob, telo mu je bilo potpuno sačuvano. Iz njega je curila tečnost slična krvi i vodi, a to je trajalo 67 godina. Iako su danas ostale samo kosti, hiljade čuda i dalje se prijavljuju od strane hodočasnika koji posećuju njegov grob.
Čudo Nohad El Šami - pokretač molitvenog pokreta
Jedno od najsnažnijih savremenih čuda dogodilo se 1993. godine. Nohad El Šami, majka dvanaestoro dece iz mesta Mezarib na planini Liban, doživela je iznenadnu oduzetost leve strane tela usled začepljenja moždanih arterija. Lekari su smatrali da nema nade za oporavak.
Njen sin Saad uputio se u pustinjačku keliju svetog Šarbela u Anaji, tražeći njegov zagovor. Doneo je posvećeno ulje i zemlju sa groba svetitelja. Međutim, Nohadino stanje se nije popravljalo.
Nekoliko dana kasnije, u snu joj se javio Sveti Šarbel i dao joj Pričešće. Dana 22. januara, usledio je drugi san: dva monaha stajala su pored njenog kreveta. Jedan joj je rukama "operisao" vrat, dok je drugi ublažavao bolove. Kada se probudila, imala je dve hirurške rane na vratu - ali je mogla da se pokreće! Bila je potpuno isceljena.
Sledeće noći, Sveti Šarbel joj se ponovo javio i rekao:
- Učinio sam operaciju da bi ljudi videli i vratili se veri. Tražim da svakog 22. u mesecu dolaziš u moju pustinjačku keliju i redovno prisustvuješ Liturgiji do kraja svog života.
Od tada, hiljade vernika dolaze svakog meseca u Anaju, moleći se svetitelju i slaveći Boga zbog njegovog moćnog zagovora.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Više od jednog veka zaboravljen letak iz manastirske apoteke opisuje napitak od koke i kole, čiji sastav podseća na recept iz kojeg je kasnije nastala Koka-kola, otvarajući veliku istorijsku misteriju.
Otac Hrizostom je naglasio da temelj svakodnevne molitve treba da budu reči kojima čovek traži Božiju milost, oproštaj grehova i spasenje, kako za sebe, tako i za svoje bližnje.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.