Iako je Nohad nedavno preminula, 14. maja 2025, njena priča i dalje inspiriše mnoge.
Svakog 22. u mesecu, hiljade vernika iz celog sveta ujedinjuju se u molitvi i postu, slaveći čudesno isceljenje Libanke Nohad El Šami, koja je 1993. godine, po zagovoru Svetog Šarbela, čudesno ozdravila od oduzetosti.
Ova tradicija potekla iz Libana, iz srca Maronitske katoličke crkve, proširila se od istoka do zapada.
Da li ste čuli za Svetog Šarbela?
Philippe Lissac / GODONG / akg-images / Profimedia
Anketa
Mnogi hrišćani raznih konfesija, pa čak i pojedini muslimani, tog dana se sabiraju tražeći molitveni zagovor ovog velikog monaha, pustinjnaka, sveštenika, čudotvorca i svetitelja.
Ko je bio Sveti Šarbel?
: jozef sedmak / Alamy / Profimedia
Sveti Šarbel
Sveti Šarbel rođen je 8. maja 1828. godine u selu Beka Kafra, na severu Libana. Kao dete je ostao bez oca, ali je bio potpuno posvećen Bogu. Sa 23 godine stupio je u manastir Svetog Marona u Anaji, na planini Liban, i dobio monaško ime Šarbel, po ranohrišćanskom mučeniku iz Antiohije.
Od 1875. godine živeo je kao pustinjak u molitvi, postu i tihovanju. Posebno je bio odan liturgiji i Svetoj Tajni Pričešća. Njegova tišina bila je molitvena i prožeta ljubavlju - jezik kojim je razgovarao sa Bogom.
Umro je 1898. godine, u 70. godini života, nakon što je doživeo moždani udar prilikom služenja liturgije. Monasi su ga pronašli mrtvog u njegovoj pustinjačkoj keliji, koja se nalazila na nadmorskoj visini od 1.400 metara, usred snežne noći. Jedan od njih se zapitao: "Ako mi ovde trpimo jednu noć, kako je otac Šarbel izdržao 23 godine?"
Čudo netruležnosti i svetlosti
Philippe Lissac / GODONG / akg-images / Profimedia
Po njegovom sahranjivanju, meštani su videli čudesnu belu svetlost koja je izbijala iz groba i obasjavala ceo manastir. Kada je četiri meseca kasnije otvoren njegov grob, telo mu je bilo potpuno sačuvano. Iz njega je curila tečnost slična krvi i vodi, a to je trajalo 67 godina. Iako su danas ostale samo kosti, hiljade čuda i dalje se prijavljuju od strane hodočasnika koji posećuju njegov grob.
Čudo Nohad El Šami - pokretač molitvenog pokreta
Jedno od najsnažnijih savremenih čuda dogodilo se 1993. godine. Nohad El Šami, majka dvanaestoro dece iz mesta Mezarib na planini Liban, doživela je iznenadnu oduzetost leve strane tela usled začepljenja moždanih arterija. Lekari su smatrali da nema nade za oporavak.
Njen sin Saad uputio se u pustinjačku keliju svetog Šarbela u Anaji, tražeći njegov zagovor. Doneo je posvećeno ulje i zemlju sa groba svetitelja. Međutim, Nohadino stanje se nije popravljalo.
Nekoliko dana kasnije, u snu joj se javio Sveti Šarbel i dao joj Pričešće. Dana 22. januara, usledio je drugi san: dva monaha stajala su pored njenog kreveta. Jedan joj je rukama "operisao" vrat, dok je drugi ublažavao bolove. Kada se probudila, imala je dve hirurške rane na vratu - ali je mogla da se pokreće! Bila je potpuno isceljena.
Sledeće noći, Sveti Šarbel joj se ponovo javio i rekao:
- Učinio sam operaciju da bi ljudi videli i vratili se veri. Tražim da svakog 22. u mesecu dolaziš u moju pustinjačku keliju i redovno prisustvuješ Liturgiji do kraja svog života.
Od tada, hiljade vernika dolaze svakog meseca u Anaju, moleći se svetitelju i slaveći Boga zbog njegovog moćnog zagovora.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.