Shutterstock/You Tube/Domaći ReceptiLjudi su palili sveće za pokoj duše ubijenih sugrađana.
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Kada domaćice u Vojvodini mese božićnu česnicu, ne treba im ni brašno i kvasac. Potrebne su im kore, orasi i ulje. Jer, česnica u Vojvodini je slatka.
"Peče se na Badnje veče, a deli ukućanima na Božić, posle ručka. Sam naziv česnica potiče od reči – čest, deo, sreća, jer se lomi na delove, za svakoga ukućanina. Prema verovanju, česnica je uspomena na rođenje Hrista, a veruje se da od ovog hleba zavisi obilatost roda useva. U nju se stavlja novac (onoliko kovanica koliko u domu ima dece). Novac se čuva u kući, na ikoni, do sledećeg praznovanja. Od prethodnih kovanica kupuje se so", piše u knjizi "Obredni običajni hleb u Vojvodini" Dimitrije Vujadinović.
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Shutterstock
Jedna tipična vojvođanska ulica.
Ipak, u ovom vojvođanskom običaju ipak ima malo više istorije nego lepih želja. A običaj slatkog božićnog kolača potiče još iz vremena Marije Terezije. Tačnije, u mnogim mestima u Vojvodini slavski kolač se nije mesio. A sve je povezano sa inatom i porezom.
Za vreme svoje vladavine, Marija Terezija je uvela posebne poreze. Da bi suzbila neumerenost prilikom proslavljanja svadbi i slava, a po kojoj su Srbi iz Austrougarske bili poznati, Marija Terezija je uvela porez na sečenje slavskog kolača. Rezultat nije bila punija državna kasa, desilo se upravo suprotno. Sa odredbom da se porezi povećaju, javio se inat. Srpsko stanovništvo u Austougarskoj je jednostavno prestalo da mesi obredne kolače, pa nisu plaćali ni porez.
Sastojci
500 gr kora,
500 gr mlevenih oraha,
350 gr šećera,
1,5 dl ulja,
4 dl kisele vode,
300 gr meda (od toga odvojiti dve pune kašike za premaz kada se česnica ispeče).
A slatki kolač isečen na delove niko nije morao da seče, pa nije morao ni da se plaća porez.
U česnicu domaćice su obavezno stavljale novčić, i to uglavnom onoliko novčića koliko ima dece u kući, zrno pšenice, kukuruza, iver od seče badnjaka.
Božićna česnica, slična je baklavi, ali je mnogo lepša. U nju se stavlja još suvo grožđe i med, hrana koja se na neki način pripisuje kao hrana donjem svetu i precima.
Dakle, iako mnogi misle da je jedina prava česnica pogača, kada pređete Dunav i Savu sačekaće vas isključivo slatki obredni božićni kolač, jer u Vojvodini za drugi ne znaju.
Kako se priprema?
Med staviti u šerpicu i ugrejati na šporetu, da bude tečan da bi se kore mogle prskati. Kako se hladi, med se zgušnjava, pa po potrebi, opet ga malo ugrejati. Izmešati mlevene orahe i šećer, ta smesa se stavlja na sve kore (otprilike pet punih kašika na svaku koru). Koristite srednje debele kore.
Na polovini slaganja česnice, staviti dobro opran novčić u česnicu.
Podmazati uljem najveći pleh od rerne i staviti dve kore, poprskati ih uljem i vodom. Na treću koru staviti fil od oraha i šećera i malo meda. Tako raditi dok se ne potroše sve kore.
Za kraj, ostaviti dve kore, dobro ih premazati uljem i iseći česnicu na parčiće željene veličine.
Peći u rerni na 180 stepeni oko 20 minuta, samo da požuti, ne sme da se prepeče! Dok se česnica peče, u šerpici ugrejati dve pune kašike meda sa dva dl vode i time pažljivo, sa kašikom, premazati zareze u česnici pet minuta pred kraj pečenja, to se radi da ne bi bila suva i da se fino rumeni-ona će to lepo da upije, neće biti jako vlažna. Isključiti rernu i vratiti česnicu u rernu da se tu prohladi i upije premaz, piše u knjizi "Obredni običajni hleb u Vojvodini" Dimitrije Vujadinović.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.