Shutterstock/You Tube/Domaći ReceptiLjudi su palili sveće za pokoj duše ubijenih sugrađana.
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Kada domaćice u Vojvodini mese božićnu česnicu, ne treba im ni brašno i kvasac. Potrebne su im kore, orasi i ulje. Jer, česnica u Vojvodini je slatka.
"Peče se na Badnje veče, a deli ukućanima na Božić, posle ručka. Sam naziv česnica potiče od reči – čest, deo, sreća, jer se lomi na delove, za svakoga ukućanina. Prema verovanju, česnica je uspomena na rođenje Hrista, a veruje se da od ovog hleba zavisi obilatost roda useva. U nju se stavlja novac (onoliko kovanica koliko u domu ima dece). Novac se čuva u kući, na ikoni, do sledećeg praznovanja. Od prethodnih kovanica kupuje se so", piše u knjizi "Obredni običajni hleb u Vojvodini" Dimitrije Vujadinović.
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Shutterstock
Jedna tipična vojvođanska ulica.
Ipak, u ovom vojvođanskom običaju ipak ima malo više istorije nego lepih želja. A običaj slatkog božićnog kolača potiče još iz vremena Marije Terezije. Tačnije, u mnogim mestima u Vojvodini slavski kolač se nije mesio. A sve je povezano sa inatom i porezom.
Za vreme svoje vladavine, Marija Terezija je uvela posebne poreze. Da bi suzbila neumerenost prilikom proslavljanja svadbi i slava, a po kojoj su Srbi iz Austrougarske bili poznati, Marija Terezija je uvela porez na sečenje slavskog kolača. Rezultat nije bila punija državna kasa, desilo se upravo suprotno. Sa odredbom da se porezi povećaju, javio se inat. Srpsko stanovništvo u Austougarskoj je jednostavno prestalo da mesi obredne kolače, pa nisu plaćali ni porez.
Sastojci
500 gr kora,
500 gr mlevenih oraha,
350 gr šećera,
1,5 dl ulja,
4 dl kisele vode,
300 gr meda (od toga odvojiti dve pune kašike za premaz kada se česnica ispeče).
A slatki kolač isečen na delove niko nije morao da seče, pa nije morao ni da se plaća porez.
U česnicu domaćice su obavezno stavljale novčić, i to uglavnom onoliko novčića koliko ima dece u kući, zrno pšenice, kukuruza, iver od seče badnjaka.
Božićna česnica, slična je baklavi, ali je mnogo lepša. U nju se stavlja još suvo grožđe i med, hrana koja se na neki način pripisuje kao hrana donjem svetu i precima.
Dakle, iako mnogi misle da je jedina prava česnica pogača, kada pređete Dunav i Savu sačekaće vas isključivo slatki obredni božićni kolač, jer u Vojvodini za drugi ne znaju.
Kako se priprema?
Med staviti u šerpicu i ugrejati na šporetu, da bude tečan da bi se kore mogle prskati. Kako se hladi, med se zgušnjava, pa po potrebi, opet ga malo ugrejati. Izmešati mlevene orahe i šećer, ta smesa se stavlja na sve kore (otprilike pet punih kašika na svaku koru). Koristite srednje debele kore.
Na polovini slaganja česnice, staviti dobro opran novčić u česnicu.
Podmazati uljem najveći pleh od rerne i staviti dve kore, poprskati ih uljem i vodom. Na treću koru staviti fil od oraha i šećera i malo meda. Tako raditi dok se ne potroše sve kore.
Za kraj, ostaviti dve kore, dobro ih premazati uljem i iseći česnicu na parčiće željene veličine.
Peći u rerni na 180 stepeni oko 20 minuta, samo da požuti, ne sme da se prepeče! Dok se česnica peče, u šerpici ugrejati dve pune kašike meda sa dva dl vode i time pažljivo, sa kašikom, premazati zareze u česnici pet minuta pred kraj pečenja, to se radi da ne bi bila suva i da se fino rumeni-ona će to lepo da upije, neće biti jako vlažna. Isključiti rernu i vratiti česnicu u rernu da se tu prohladi i upije premaz, piše u knjizi "Obredni običajni hleb u Vojvodini" Dimitrije Vujadinović.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Pesah je mnogo više od verskog praznika – on je temelj jevrejskog sećanja, duhovnosti i porodične tradicije. Otkrijte značenje simbola, običaja i poruka koje ovaj praznik nosi i danas, u vremenu kada sloboda dobija nova lica.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
Otkrijte tajnu monaškog recepta koji se vekovima priprema uoči Lazareve subote – simboliku, oblik i sastojke lazarakija, poslastice koju vernici i danas mese kao tiho sećanje na čudo vaskrsenja i predstojeći praznik nad praznicima.
U trenucima kada ponestaje ideja za jela bez ulja, ovo lagano i aromatično jelo od spanaća, pečurki, tahini paste i soja sosa donosi pravo osveženje i podseća nas da i vreme posta može biti ispunjeno kulinarskom radošću.
Spoj graška ili edamamea, leblebija, limuna, tahinija i maslinovog ulja donosi ne samo kremasti užitak za nepce, već i blagu i zdravu podršku telu u danima posta – savršen i za svakodnevne, ali i za svečanije trpeze.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.