"IZ SNA SU ME PROBUDILI KORACI, ZNALA SAM KO HODA": Neverovatno svedočenje Beograđanke koja je otišla na Ostrog i tamo doživela čudo
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
U crnogorsku svetinju se uputila nakon dužeg vremenskog perioda, kako bi se pomolila Svetom Vasiliju Ostroškom.
Isklesana je u steni od 1932-1934 godine a otkrivena tek pre 20 godina.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta.
Po večernjem bogosluženju, mitropolit Joanikije je zamonašio iskušenika i poželeo mu sreću na njegovom monaškom putovanju.
Nakon što su jednom generalu lekari rekli da operaciju na srcu ne žele da izvedu zbog komplikovanosti, on je spas potražio od Svetog Vasilija Ostroškog.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Pesma mlade Jovane Tešić, posvećena Svetoj Anastasiji, ne samo da slavi pravoslavnu veru i svetitelje, već i podseća mlade na važnost uzvišenih vrednosti i duhovnog života.
Po svedočenjima vernog naroda, za svetinju u Crnoj Gori vezuje se nebrojano isceljenja i čuda, a spas pronalaze pronalaze i vernici drugih religija, koji iskreno pristupaju moštima Svetog Vasilija Ostroškog.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Arhimandrit Sergije ističe značaj duhovna priprema pre nego što se poklonimo moštima. Takođe upozorava na greške koje mnogi vernici nesvesno prave prilikom dolaska u ovu svetinju.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, duge kolone vernog naroda slile su se u mesto blisko ostroškom svecu. Uz blagoslov mitropolita zahumsko-hercegovačkog, liturgija je obeležila trenutak duboke duhovne povezanosti sa vekovnom tradicijom ovog svetog prostora.
Duhovna priprema, skromnost i tišina ključni su za potpuno doživljavanje blagoslova, dok poštovanje uputstava čuva ovu svetinju neprocenjive vrednosti.
Paroh prve nevesinjske parohije, jerej Mladen Čalija potvrđuje reči svoje sugrađanke Zvjezdane Kijac koja pred kamerama govori o čudotvornom isceljenju i priseća se noći u kojoj su svetlost i svetost obasjali njen dom i omogućili joj da, posle godina provedenih u postelji, ustane na svoje noge.
Divna iskustva vernika svedoče o neizmernoj moći sveca čije mošti vekovima počivaju u Manastiru Ostrog, čudotvorca čija slava doseže daleko izvan Srpske pravoslavne crkve.
Velikodostojnik SPC prošao je mučenički put od teške bolesti do svetiteljstva, a pred upokojenje poklonio se moštima Svetog Vasilija, nakon čega je zapisao svedočanstvo o čudu koje mu je spasilo život.
Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, na hodočašću od Pančeva do Manastira Ostrog posvetili svoje putovanje stradalom kolegi Miodragu Toškoviću, moleći se za njegovu dušu i zdravlje njegovih bližnjih.
Nejasna i štura pravila starijih izdanja Pravopisa dovela su do konfuzije i neujednačenosti u pisanju imena svetitelja i naziva bogomolja, dok novija izdanja nude jasne normative koje moramo poštovati da bi očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.