PRAVILA PRILIKOM POSETE MANASTIRU OSTROG: Sveti putokaz za verne hodočasnike
Duhovna priprema, skromnost i tišina ključni su za potpuno doživljavanje blagoslova, dok poštovanje uputstava čuva ovu svetinju neprocenjive vrednosti.
Arhimandrit Sergije ističe značaj duhovna priprema pre nego što se poklonimo moštima. Takođe upozorava na greške koje mnogi vernici nesvesno prave prilikom dolaska u ovu svetinju.
Približavanje svetinjama, posebno svetim moštima, predstavlja jedinstven susret sa Božanskim i duhovnim. Kada se vernik odluči na taj korak, u sebi nosi svetu nameru – da se molitvom i pokajanjem poveže sa svetiteljem, ali pre svega sa živim Bogom. To je trenutak smirenja, promišljanja i duhovnog preobražaja, u kojem su svaka misao i svaki pokret vođeni verom i poštovanjem.
Arhimandrit Sergije, iguman Manastira Ostrog, mudro nas podseća da taj susret sa svetinjom mora biti ispunjen dostojanstvom i pažnjom.
- Podrazumeva se da dolazimo sa verom u Boga. Da smo došli da se poklonimo Bogu živome i da se svom potrebnom pažnjom poklanjamo svetinji - kaže otac Sergije, naglašavajući važnost molitvenog duha dok se stoji pred moštima Svetog Vasilija. Prema njegovim rečima, vernik se ne priprema samo fizički, već pre svega duhovno, sagledavajući svoja dela i pripremajući srce za pokajanje.
Iguman takođe ističe značaj međusobnog poštovanja među vernicima, napominjući da, u gužvama i redovima koji se često formiraju, ne smemo zaboraviti na one koji stoje iza nas:
- Često se desi da zaboravimo da i onaj ko iza nas čeka na suncu, treba da dođe na red - kaže otac Sergije kaže iguman Sergije za Youtube kanal „Žive reči“. On poziva na pažnju prema drugima, ali i na trenutke tišine i molitve, one dragocene trenutke kada se vernik posvećuje razgovoru sa svetiteljem, noseći u mislima svoje bližnje. Poseban akcenat stavlja na važnost pripreme duše i srca pre prilaska moštima, predlažući da vernici sagledaju svoja dela, pripreme se za ispovest i u punoj svesti pristupe svetinji.
- Treba u jednom pokajničkom i molitvenom duhu prilaziti svetinji, živom Bogu, Svetom Vasiliju, da bi dolazak u svetinju bio blagoslov - savetuje arhimandrit Sergije i dodaje:
- Još na putu ka svetinji, preporučujem da čovek svoje misli ustremi ka Bogu, da sagleda svoja dela, da se eventualno pripremi i za ispovest. Naravno, uvek naglašavam i preporučujem da se ljudi jave svojim parohijskim sveštenicima i da u svojoj parohiji žive parohijski duhovni život. Međutim, mogu i ovde da se ispovede, jer je to poseban događaj kad se čovek približi moštima Svetog Vasilija. Tada se u čoveku otvore duhovne oči. Čovek tada sagleda i svoj greh, pa ga mnogo usrdnije ispovedi i odrekne ga se.
Dolazak pred svetitelja zahteva i prikladan izgled, jer, kako iguman kaže, „neprikladno bi bilo da neko s plaže ide pravo u svetinju.“ Ovaj kodeks odevanja nije samo spoljašnji znak poštovanja, već duboki izraz unutrašnje pripreme i svesnosti da se stoji pred Božjim prestolom.
Pristup svetinji i poklonjenje moštima nije običan čin, već duhovno putovanje koje počinje pre nego što vernik stigne do svetih vrata. To je put ka preobražaju, susret sa živom verom i svetiteljem, u kojem se oči otvaraju, greh sagledava, a duša oslobađa. U toj tišini i pokajanju, vera biva obnavljana, a blagoslov svetitelja postaje snaga koja prati vernika na njegovom daljem životnom putu.
Duhovna priprema, skromnost i tišina ključni su za potpuno doživljavanje blagoslova, dok poštovanje uputstava čuva ovu svetinju neprocenjive vrednosti. Mnogi vernici pokušavaju da klasifikuju grehove, ali starešina Crkve Svete Trojice na Rumiji ukazuje na to da takvo razmišljanje vodi u opasnost i objašnjava zašto je istinsko pokajanje jedini put ka unutrašnjoj čistoti i Božjem prisustvu u nama. Mudrost jednog od najvećih duhovnika 20. veka, Svetog Siluana Atonskog, vodi nas ka spasenju kroz ljubav, pokajanje i unutrašnju borbu, a njegove pouke ostaju svetionik vere još od njegove kanonizacije 1987. godine. Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima. Uzdržimo se od osuda majki i žena, započeo je otac Ljubomir priču o najbolnijoj temi celog hrišćanstva.
PRAVILA PRILIKOM POSETE MANASTIRU OSTROG: Sveti putokaz za verne hodočasnike
ŠTA JE VEĆI, A ŠTA MANJI GREH? Sveštenik Jovan Plamenac upozorava na opasnost zabluda i dilema koje udaljavaju od Boga
SEDAM SAVETA SVETOGORSKOG STARCA SILUANA KOJI MENJAJU ŽIVOT: Ključ za duhovni mir i blagostanje
OTAC LJUBA REŠAVA JEDNO OD NAJTEŽIH PITANJA HRIŠĆANSTVA: Da li deca nasleđuju grehove roditelja?
OVO JE JEDINI GREH KOJI MUŠKARCI U SRBIJI NIKAD NE ISPOVEDAJU, A U 95 ODSTO SLUČAJEVA ZA NJEGA SU ODGOVORNI! Za žene propisna teška crkvena kazna, gotovo nikad ga i ne prebole!
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.
"Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla".
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.