Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta.
Manastir Zavala, posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, smešten je na početku Zavalske uvale, s jugozapadne strane Popova Polja, pod brdom Ostrogom.
Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta. Hram ima jednobrodnu osnovu sa polukružnom apsidom na istoku, dok je unutrašnjost složenija, s pećinom u severnom delu crkve, dok je južni deo smešten u steni. Iznad pećine, na 100 metara visine, postoji još jedna pećina sa stalagmitima i stalaktitima.
youtube/Заборављени коријени
Zavala
U blizini, iznad sela Zavala, nalazi se "Grad u Klisuri“, tvrđava koju je prema narodnom predanju podigao Herceg Stefan da bi se sklonio od sina poturčenjaka. U samom selu Zavali postoji i zidana kula, probijena granatom, koja je služila kao sklonište tokom Morejskog rata.
Manastir Zavala datira iz 13. veka, prema pečatu iz 1271. godine. Prema narodnoj tradiciji, crkva je povezivana sa carem Konstantinom, koji je, videvši pobožnost naroda, odlučio da podigne hram. Crkva je sagrađena na mestu gde je ikona Bogorodice čudotvorno premestila nekoliko puta.
Zavala je nekada bilo staro hrišćansko središte, jer su u selu pronađeni temelji dve crkve iz vremena pre zapadnog raskola, iz 8. do 11. veka. Ove crkve imale su oktagonalne stubove i pletene ornamente, karakteristične za vizantijsku tradiciju.
U novijim iskopavanjima ispod crkve manastira Zavala pronađeni su stariji temelji, što sugeriše da je tu postojala ranija crkva. Prvi pisani tragovi manastira datiraju iz 1514. godine, a crkva je obnovljena 1587. godine. Manastir je živopisan 1619. godine, a u njemu je monaštvo primio Sveti Vasilije Ostroški, koji je rodom iz obližnjih Mrkonjića.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Po ugledu na Zavalu, Sveti Vasilije je podigao Ostrog
Naime, U strahu od danka u krvi, roditelji su tada sina Stojana Jovanovića (Vasilija Ostroškog) već u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim. Tamo se učio crkvenoj pismenosti. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde nakon pohađanja manastirske škole, najzad prima i monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Po ugledu na Zavalu kasnije je podigao Ostrog.
Manastir je bio značajan duhovni centar, s velikim brojem poznatih duhovnika i rukopisnih knjiga. Jedan od rukopisa, Bogorodičnik iz 1566. godine, svedoči o teškoćama koje su pravoslavni vernici proživljavali pod vlašću sultana Sulejmana.
Tokom Drugog svetskog rata i poslednjeg rata, manastir i crkva su pretrpeli velika oštećenja, a srpsko selo Zavala je uništeno. Uz pomoć donatora i ktitora, manastir je obnovljen, freske su restaurirane, a crkva i konak su obnovljeni pod nadzorom igumana Vasilija.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
Pozivajući se citat o ukazanju iz Evanđelja, gde je Gospod govorio o tome koga pozivati na večeru (Lk. 14, 12), Sveti Teofan nas uči da činimo dobro prema bližnjima, ne očekujući uzvrat ili priznanje. Naša dela, bila ona molitva, post ili milostinja, treba da budu učinjena u tajnosti, jer je to način kako stvaramo zalihe za večni život, a ne za prolaznu nagradu. Sveti Teofan podseća nas da naš cilj u životu nije nagrada ovde na zemlji, već priprema za večnost, gde će nam Bog u svom vremenu vratiti svu nagradu za naša dela.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.