Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta.
Manastir Zavala, posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, smešten je na početku Zavalske uvale, s jugozapadne strane Popova Polja, pod brdom Ostrogom.
Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta. Hram ima jednobrodnu osnovu sa polukružnom apsidom na istoku, dok je unutrašnjost složenija, s pećinom u severnom delu crkve, dok je južni deo smešten u steni. Iznad pećine, na 100 metara visine, postoji još jedna pećina sa stalagmitima i stalaktitima.
youtube/Заборављени коријени
Zavala
U blizini, iznad sela Zavala, nalazi se "Grad u Klisuri“, tvrđava koju je prema narodnom predanju podigao Herceg Stefan da bi se sklonio od sina poturčenjaka. U samom selu Zavali postoji i zidana kula, probijena granatom, koja je služila kao sklonište tokom Morejskog rata.
Manastir Zavala datira iz 13. veka, prema pečatu iz 1271. godine. Prema narodnoj tradiciji, crkva je povezivana sa carem Konstantinom, koji je, videvši pobožnost naroda, odlučio da podigne hram. Crkva je sagrađena na mestu gde je ikona Bogorodice čudotvorno premestila nekoliko puta.
Zavala je nekada bilo staro hrišćansko središte, jer su u selu pronađeni temelji dve crkve iz vremena pre zapadnog raskola, iz 8. do 11. veka. Ove crkve imale su oktagonalne stubove i pletene ornamente, karakteristične za vizantijsku tradiciju.
U novijim iskopavanjima ispod crkve manastira Zavala pronađeni su stariji temelji, što sugeriše da je tu postojala ranija crkva. Prvi pisani tragovi manastira datiraju iz 1514. godine, a crkva je obnovljena 1587. godine. Manastir je živopisan 1619. godine, a u njemu je monaštvo primio Sveti Vasilije Ostroški, koji je rodom iz obližnjih Mrkonjića.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Po ugledu na Zavalu, Sveti Vasilije je podigao Ostrog
Naime, U strahu od danka u krvi, roditelji su tada sina Stojana Jovanovića (Vasilija Ostroškog) već u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim. Tamo se učio crkvenoj pismenosti. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde nakon pohađanja manastirske škole, najzad prima i monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Po ugledu na Zavalu kasnije je podigao Ostrog.
Manastir je bio značajan duhovni centar, s velikim brojem poznatih duhovnika i rukopisnih knjiga. Jedan od rukopisa, Bogorodičnik iz 1566. godine, svedoči o teškoćama koje su pravoslavni vernici proživljavali pod vlašću sultana Sulejmana.
Tokom Drugog svetskog rata i poslednjeg rata, manastir i crkva su pretrpeli velika oštećenja, a srpsko selo Zavala je uništeno. Uz pomoć donatora i ktitora, manastir je obnovljen, freske su restaurirane, a crkva i konak su obnovljeni pod nadzorom igumana Vasilija.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
Pozivajući se citat o ukazanju iz Evanđelja, gde je Gospod govorio o tome koga pozivati na večeru (Lk. 14, 12), Sveti Teofan nas uči da činimo dobro prema bližnjima, ne očekujući uzvrat ili priznanje. Naša dela, bila ona molitva, post ili milostinja, treba da budu učinjena u tajnosti, jer je to način kako stvaramo zalihe za večni život, a ne za prolaznu nagradu. Sveti Teofan podseća nas da naš cilj u životu nije nagrada ovde na zemlji, već priprema za večnost, gde će nam Bog u svom vremenu vratiti svu nagradu za naša dela.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.