Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta.
Manastir Zavala, posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, smešten je na početku Zavalske uvale, s jugozapadne strane Popova Polja, pod brdom Ostrogom.
Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta. Hram ima jednobrodnu osnovu sa polukružnom apsidom na istoku, dok je unutrašnjost složenija, s pećinom u severnom delu crkve, dok je južni deo smešten u steni. Iznad pećine, na 100 metara visine, postoji još jedna pećina sa stalagmitima i stalaktitima.
youtube/Заборављени коријени
Zavala
U blizini, iznad sela Zavala, nalazi se "Grad u Klisuri“, tvrđava koju je prema narodnom predanju podigao Herceg Stefan da bi se sklonio od sina poturčenjaka. U samom selu Zavali postoji i zidana kula, probijena granatom, koja je služila kao sklonište tokom Morejskog rata.
Manastir Zavala datira iz 13. veka, prema pečatu iz 1271. godine. Prema narodnoj tradiciji, crkva je povezivana sa carem Konstantinom, koji je, videvši pobožnost naroda, odlučio da podigne hram. Crkva je sagrađena na mestu gde je ikona Bogorodice čudotvorno premestila nekoliko puta.
Zavala je nekada bilo staro hrišćansko središte, jer su u selu pronađeni temelji dve crkve iz vremena pre zapadnog raskola, iz 8. do 11. veka. Ove crkve imale su oktagonalne stubove i pletene ornamente, karakteristične za vizantijsku tradiciju.
U novijim iskopavanjima ispod crkve manastira Zavala pronađeni su stariji temelji, što sugeriše da je tu postojala ranija crkva. Prvi pisani tragovi manastira datiraju iz 1514. godine, a crkva je obnovljena 1587. godine. Manastir je živopisan 1619. godine, a u njemu je monaštvo primio Sveti Vasilije Ostroški, koji je rodom iz obližnjih Mrkonjića.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Po ugledu na Zavalu, Sveti Vasilije je podigao Ostrog
Naime, U strahu od danka u krvi, roditelji su tada sina Stojana Jovanovića (Vasilija Ostroškog) već u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim. Tamo se učio crkvenoj pismenosti. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde nakon pohađanja manastirske škole, najzad prima i monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Po ugledu na Zavalu kasnije je podigao Ostrog.
Manastir je bio značajan duhovni centar, s velikim brojem poznatih duhovnika i rukopisnih knjiga. Jedan od rukopisa, Bogorodičnik iz 1566. godine, svedoči o teškoćama koje su pravoslavni vernici proživljavali pod vlašću sultana Sulejmana.
Tokom Drugog svetskog rata i poslednjeg rata, manastir i crkva su pretrpeli velika oštećenja, a srpsko selo Zavala je uništeno. Uz pomoć donatora i ktitora, manastir je obnovljen, freske su restaurirane, a crkva i konak su obnovljeni pod nadzorom igumana Vasilija.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
Pozivajući se citat o ukazanju iz Evanđelja, gde je Gospod govorio o tome koga pozivati na večeru (Lk. 14, 12), Sveti Teofan nas uči da činimo dobro prema bližnjima, ne očekujući uzvrat ili priznanje. Naša dela, bila ona molitva, post ili milostinja, treba da budu učinjena u tajnosti, jer je to način kako stvaramo zalihe za večni život, a ne za prolaznu nagradu. Sveti Teofan podseća nas da naš cilj u životu nije nagrada ovde na zemlji, već priprema za večnost, gde će nam Bog u svom vremenu vratiti svu nagradu za naša dela.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Pravoslavna svetinja koja već petnaest vekova čuva mošti Svete Katarine suočava se s ozbiljnom pravnom nepravdom u Egiptu, dok glasovi iz pravoslavnog sveta, UNESCO i Ujedinjenih nacija pozivaju na hitnu međunarodnu zaštitu ovog duhovnog svetionika.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.