OTAC MLADEN SVEDOK NOVOG ČUDA SVECA SA OSTROGA: Četiri godine je ležala nepokretna, a Sveti Vasilije joj je na Spasovdan pružio ruku i podigao je da hoda
Paroh prve nevesinjske parohije, jerej Mladen Čalija potvrđuje reči svoje sugrađanke Zvjezdane Kijac koja pred kamerama govori o čudotvornom isceljenju i priseća se noći u kojoj su svetlost i svetost obasjali njen dom i omogućili joj da, posle godina provedenih u postelji, ustane na svoje noge.
U tišini praznične noći, na Vaznesenje Hristovo, u malenom hercegovačkom gradu Nevesinju, desilo se čudo koje je potreslo ne samo jednu porodicu, već celu zajednicu. Na Spasovdan, žena koja je više od četiri godine bila nepokretna, Zvjezdana Kijac stala je na noge i prohodala, uz pomoć Svetog Vasilija Ostroškog.
- Operisana sam pre skoro pet godina. Imala sam tri tumora i jaku sepsu stomaka. Izvadili su mi osam kilograma tumornog tkiva. Oporavak je dugo trajao - ispričala je Nevesinjka Zvjezdana Kijac kroz suze za Ostrog TV studio.
- Imam tri ćerke koje su se brinule o meni. Preživela sam, mada mi doktori nisu davali nikakve šanse, govoreći da 95 odsto njih ne preživi. Ostala sam nepokretna. Nosila sam pelene, deca i suprug su me negovali, tako da mi ništa nije falilo. Nikada se nisam žalila. Mislila sam, tako mi je Bog dao. Šta da radim, nisam jedina. Godinama sam bila nepokretna, deca su mi menjala pelene. Osećala sam se bespomoćno, ali sam se molila.
Wikipedia
Ikona Svetog Vasilija Ostroškog
Pre dve godine, parohijski sveštenik u Nevesinju, otac Mladen Čalija, došao je u njen dom.
- Pozvala me je kao sveštenika pre dve godine i izrazila želju da se krsti. Na krštenju nije mogla da ustane, nego je sedeći bila krštena. Posle toga, pred poslednji praznik Svetog Georgija, poželela je da se ispovedi. Nikada nisam osetio takvu vrstu kajanja i tako iskrenu ispovest. Ona je zaista pred Bogom iznela ceo svoj život i istinski se pokajala - kaže otac Mladen, a potom nastavlja:
- Mogu da posvedočim da nije mogla da ustane sa kreveta. Najviše što je mogla bilo je da se pridigne malo da sedne, da bi se pričestila. Pomoć Božija je neophodna, preko naših svetitelja, našeg Hercegovca Svetog Vasilija - kaže jerej Mladen Čalija iz Nevesinja, a njegova sugrađanka se sa snažnim emocijama u glasu priseća noći u kojoj se desilo čudo:
- Pre nekoliko noći, na Spasovdan, koji je gradska slava Nevesinja, ležala sam u krevetu negde oko tri ujutru. Najednom sam videla svetlost koja je obasjala sve u sobi. Ležala sam i osetila blagi vetar. Pomislila sam: “Bože mi pomozi, vidi što zahladi.” Htela sam da se pokrijem, i kada sam krenula da uzmem ćebe, videla sam ruku. Iznad mene je bio neko. Rekao mi je: “Daj mi ruku, sada ćeš da hodaš.” Ustala sam na noge, prvi put posle skoro pet godina. Tada sam videla da je to Sveti Vasilije. Svojom milošću me je obradovao, da opet stanem na noge - ispričala je Zvjezdana kroz suze.
Savo PRELEVIC / AFP / Profimedia
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog
Videla je dugu belu odoru, izvezenu šal i zlatnu kapu.
- Miris koji je imao, ne može se opisati. Takav miris ranije nikada nisam osetila. Video je zlatni štap. Doveo me je do sredine sobe i nestao. Ostala sam da stojim. Počela sam da dozivam mlađu ćerku, Sašku.
Ćerka Saška prisetila se tog trenutka:
- Mama je ponavljala: “Došao je čovek i pomogao mi da ustanem.” Stajala je pored stola. Uzela sam je pod ruku i počela da plačem. Rekla sam joj da se vratimo do kreveta, da sedne. Bila je toliko laka, kao perje. Seli smo na krevet, a ja sam je pitala šta se desilo. Ona je ponavljala: "Došao je čovek, digao me iz kreveta."
Posle toga, osetila sam potrebu da odem u crkvu. Kada sam otišla, čula sam glas koji mi kaže: “Nemoj da plačeš, mama će ti biti dobro.” Moja najveća želja bila je da mogu sa mamom da odem na kafu i da prošetam - rekla je Saška kroz suze, a njena majka je dodala:
- Posle više od četiri godine nepokretnosti, sada mogu da hodam. Sveti Vasilije me je spasao - kaže ova hrabra žena, sa suzama radosnicama u očima.
Ova priča o veri, patnji i čudu, ostavlja dubok utisak, podsećajući nas na snagu vere, nadu i ljubavi koja nas može podići i iz najdubljih ponora.
Mnogo je svedočanstva o čudima Svetog Vasilija. Naročito onih koje se odnose na isceljenje od raznih bolesti kojima nema leka. Kad nestane i poslednja nada, odlazi se na Ostrog. Ali, ima i drugih čuda koja vraćaju veru u život. Naročito mladim ljudima koji ne znaju šta je s njima i kako da se spasu.
Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, na hodočašću od Pančeva do Manastira Ostrog posvetili svoje putovanje stradalom kolegi Miodragu Toškoviću, moleći se za njegovu dušu i zdravlje njegovih bližnjih.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.
Istraživanja Komisija za naučno proučavanje čudesnih pojava Moskovske patrijaršije otkrila su da smirna koju ikona luči ima svojstva zarastanje rana i antidepresivno dejstvo, a ovoga puta svojom prisutnošću obasjaće Crnu Goru od 9. do 16. jula i Srbiju od 16. do 18. jula.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Mitropolit crnogorsko-primorski je vernicima otkrio istinu o hrabrosti svetitelja, mučenicima koji su menjali istoriju i tajnu koju svaki pravoslavac mora znati da bi sačuvao dušu
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Velikodostojnik SPC prošao je mučenički put od teške bolesti do svetiteljstva, a pred upokojenje poklonio se moštima Svetog Vasilija, nakon čega je zapisao svedočanstvo o čudu koje mu je spasilo život.
Roditelji su u očaju poslušali savet starca da odbace svu elektroniku, ali je mladi sveštenik osetio da tu nešto nije u redu – njegova odluka promenila je tok borbe sa leukemijom i donela im isceljenje koje nisu očekivali.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
U svojoj besedi, otac Mihailo je poručio da su meštani Starog Grackog stradali samo zato što su nosili srpsko ime i prezime, što su sakupljali svoju letinu od koje su prehranjivali svoje porodice kako bi opstali na ovoj zemlji.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
U svojoj besedi, otac Mihailo je poručio da su meštani Starog Grackog stradali samo zato što su nosili srpsko ime i prezime, što su sakupljali svoju letinu od koje su prehranjivali svoje porodice kako bi opstali na ovoj zemlji.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.