Na proslavi u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, poglavar Srpske pravoslavne crkve izneo je duboke misli o značaju jedinstva i slobode u srpskom identitetu, osvetljavajući vrednosti koje čine srpski narod jedinstvenim i postojanim kroz vekove.
U okrilju Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, 15. septembra 2024. godine, obeležen je Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Ova svečanost nije samo trenutak slavljenja, već i prilika za duboko duhovno promišljanje o temeljima srpskog identiteta. Patrijarh srpski Porfirije, u svojoj besedi, osvetlio je ključne vrednosti koje čine srpski narod i njegovu istoriju, pružajući prisutnima duhovni oslonac i podsticaj za očuvanje jedinstva i slobode.
Patrijarh je na početku istakao značaj i duboku simboliku ovog praznika.
- Evo nas, braćo i sestre, petu godinu za redom sabranih na ovom prazniku - rekao je poglavar SPC, naglašavajući da, iako je praznik relativno mlad, njegova poruka je drevna i značajna. Prema njegovim rečima, ovaj dan slavi tri ključne tačke koje oblikuju srpski rod i identitet – jedinstvo, slobodu i nacionalnu zastavu.
- Prva od njih jeste jedinstvo, ili kako bismo to još lepše i narodnije rekli – sloga - objasnio je poglavar Srpske pravoslavne crkve. On je istakao da jedinstvo nije samo ideal srpskog naroda, već i temelj pravoslavne vere. Bog je, prema rečima patrijarha, stvorio svet u svojoj slobodi i ljubavi sa željom za jedinstvom sa svojom tvorevinom.
- Kada je čovek kroz prvorodni greh otpao od Boga, tada je blagosloveno jedinstvo oslabilo, a disharmonija i podele su uselili u ovaj svet.
Tanjug/AP
Patrijarh Porfirije
Patrijarh je podsetio da je vrhunac božanskog staranja o spasenju čoveka ostvareno dolaskom Isusa Hristosa.
- U Njemu, Bog i čovek su ponovo postali jedno - istakao je patrijarh Porfirije, naglašavajući da je kroz Hristovo delo obnovljeno jedinstvo u celokupnoj tvorevini, posebno među ljudima. Ovaj ideal jedinstva, kako je dodao, ostaje neprekidan zadatak za Crkvu i sve ljudske zajednice koje teže jevanđeljskim principima.
Drugi ključni stub srpskog identiteta, prema rečima patrijarha, jeste sloboda. On je ukazao na to da sloboda nije samo srpski ideal, već i božanska osobina.
- Naš Bog, između ostalog, apsolutno je slobodan - rekao je patrijarh, objašnjavajući da sloboda koju je Bog darovao čoveku nije sloboda za činjenje zla, već za usavršavanje u vrlini i dobrodetelji.
Patrijarh je podsetio da je narod srpski kroz istoriju, uprkos ropskim stezama, čuvao svoju unutrašnju slobodu.
- Iako su naši preci trpeli, vera u Boga i želja za slobodom nisu nestali - istakao je on, naglašavajući da je sloboda, bez vere, samo surogat pravog oslobođenja.
Tanjug/AP
Patrijarh Porfirije sa predstavnicima vlasti Republike Srbije i Republike Srpske
Treći ključni element besede patrijarha bio je nacionalna zastava. Poglavar SPC je istakao da zastava sa dvoglavim krstonosnim orlom simbolizuje srpski identitet i nasleđe.
- Koliko naša trobojnica izražava naš identitet jasno pokazuju osećanja koja se javljaju u srcu naroda pri pogledu na nju - rekao je poglavar SPC. Zastava je, prema patrijarhovim rečima, osvećena borbom i žrtvom onih koji su se pod njom borili za jedinstvo i slobodu srpskog naroda.
Na kraju svoje besede, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je poziv za očuvanje jedinstva i slobode.
- Neka Bog da da Njegovom pomoću i Njegovim blagoslovom, kao i našim trudom, uvek i na svakom mestu čuvamo jedinstvo našeg naroda - zaključio je patrijarh srpski, upućujući blagoslove svima prisutnima.
Proslava Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave bila je duboko duhovno iskustvo, osnažena mudrim rečima patrijarha Porfirija. Ova svečanost je još jednom osvetlila značaj očuvanja srpskog identiteta i vrednosti koje čine srpski narod jedinstvenim i ponosnim.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.