Krštenje deteta jedan je od najvažnijih dana za svaku porodicu, a malo ljudi zna da i dete rođeno u vanbračnoj zajednici, koje su u Srbiji sve češće, može bez bilo kakvih problema biti kršteno.
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav - ničija vera ne sme zavisiti od tuđih odluka, a takođe, prema hrišćanstvu, roditelji na krštenju nemaju nikakvu versku ulogu. Oni su tu samo kao posmatrači.
To je potvrdio i otac Ljuba Ranković odgovarajući na pitanje jednog čoveka koji je imao dilemu može li da krsti svoje dete koje je rođeno izvan braka.
- Da, to je jedan od najgorih mogućih načina da se i roditelji nateraju da se venčaju. To nema veze sa krštenjem! Čuo sam i sam da to neki uslovljavaju. Eto zbog raznih mogućih principa treba dete da ostane nekršteno?! Dete ima svoje neprikosnoveno pravo preko svog kuma da se krsti.
U stvari, za krštenje deteta uopšte nisu potrebni roditelji. Najprostije zato što oni nikako ne učestvuju u Svetoj tajni krštenja nego su samo posmatrači. Tu je najbitniji kum kao duhovni otac i kuma kao duhovna majka, i oni bi morali da ispunjavaju sve kanonske uslove za krštenje deteta. Bračni status roditelja nema nikakve veze sa krštenjem njihovog deteta - pročuio je otac Ljuba ovom čoveku koju mu je pitanje postavio preko sajta Svetosavlje.
Kao što je otac Ljuba rekao, roditelji ne moraju biti venčani, a mi dodajemo ni kršteni, ali kum (ili kuma) mora. On činom krštenja postaje duhovni roditelj deteta koga krsti i on mora biti kršten. Naime, smatra se da neko ko nije deo hrišćanske zajednice ne može biti ni duhovni garant crkvi da će deca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj veri.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta priraju i grehovi predaka.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Na njegovom grobu je uklesano: "Ljubite srpstvo, ljubite pravoslavlje"!
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.