Na praznik Svetog Avramija, episkop budimski služio je pomen vernoj sluškinji Božjoj, koja je kao devojka u vihoru rata u Slavoniji bila nasilno pokatoličena, a kasnije se vratila pravoslavlju i decenijama posvećeno služila Crkvi, ostajući simbol snage i vere.
Na praznik Svetog Avramija Zatvornika, tišinom ispunjenog jutra u hramu budimskog vladičanstva, episkop Lukijan uzneo je molitveni pomen za novoprestavljenog arhiepiskopa čikaškog i srednje-američkog Petra, kao i za službenicu Božiju Jovanku Lazić. Zajednica vernika, obuzeta tišinom i pognutih glava, sabrala se pod svodovima svetinje, dok su reči molitve odzvanjale hramom, pretačući se u spokojno sećanje.
Jovanka Lazić, rođena Borojević, bila je žena neukrotivog duha i postojane vere. Život joj je bio poput svedočanstva trpljenja i posvećenosti, utkano u sudbinu srpskog naroda iz Slavonije. Godine 1941, u vihoru rata koji je uništavao njen narod, Jovanka je kao devojka bila primorana da prihvati katoličku veru, zajedno sa svojim sunarodnicima koji nisu bili deportovani u logore smrti.
U toj tihoj borbi za očuvanje duhovnog identiteta, među onima koji su delili istu sudbinu bio je i dečak po imenu Ljubomir Kačavenda, kasniji arhijerej Srpske pravoslavne crkve.
Njea posvećena služba Crkvi započela je 1985. godine, kada je u Pakracu ustoličen episkop Lukijan Pantelić. Tada se Jovanka odazvala pozivu srca i postala verna pomoćnica, odgovorna za rukovođenje episkopskim dvorom i protokolom. Nije tražila nagradu ni priznanja; njeno delo bilo je tih i neumoran dar, urezan u zidove dvora i sećanja onih koji su je poznavali.
Godine tuge i nepravde, koje su zadesile srpski narod tokom progona od strane hrvatskih snaga, potpomognutih spoljnim silama, vratile su Jovanku u rodni Slavonski Brod. Tu, u okrilju rodne grude, dočekala je kraj svog ovozemaljskog života.
Međutim, njeno ime nije izbrisano iz pamćenja u vreme dok je bila "istrgnuta iz okrilja svog rodnog grada" — naprotiv, ostala je upamćena i poštovana, ne samo među Srbima već i među Hrvatima, naročito u Pakracu, gde je svojom tišinom i požrtvovanjem posvedočila veru.
„Neka joj Gospod podari večni pokoj, a oni koji su je znali i voleli neka je čuvaju u molitvenom spomenu“, rekao je episkop Lukijan na kraju pomena, obasjan svetlošću voštanica. Tada, u toj svetoj tišini, među okupljenima odzvanjalo je kao molitva nade — sećanje na Jovanku, čuvarku ljubavi, vere i neizmernog predanja.
Na četrdesetu godišnjicu završetka gradnje jasenovačkog hrama, koji je nakon skrnavljenja tokom ratnih devedesetih godina obnavljan, sada ponovo osvetljava prošlost i pruža duhovnu utehu svim vernicima, dok se odaje počast nevino stradalim mučenicima.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.