VLADIKA VASILIJE ODLIKOVAO MAJKU PETORO DECE: Svečanost u Rumi povodom osvećenja Eparhijskog centra
Posle svete liturgije, mitropolit sremski je naglasio značaj međusobne ljubavi u zajednici.
Sasluživalo je sveštenstvo ljubljanskog hrama, dok je pojao vizantijski hor koji je predvodio Zoran Mihajloski.
U nedelju je buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je svetu liturgiju u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani.
Sasluživalo je sveštenstvo ljubljanskog hrama, dok je pojao vizantijski hor koji je predvodio Zoran Mihajloski.
Po završetku liturgije izvršen je čin malog vodoosvećenja, a zajedničarenje je nastavljeno u parohijskom domu za trpezom ljubavi.
- Sveti apostol Pavle nas poziva da se vladamo kao deca svetlosti, jer je plod Duha u svakoj dobroti, pravednosti i istini. Poziva nas da istražujemo šta je Bogu ugodno. Taj poziv: Istražujte Pisma, upućen je svim hrišćanima, ne samo onima koji uče teološke škole, nego svim hrišćanima. Ako toliko napora ulažemo da završimo svetske škole od kojih ćemo dobiti neku prolaznu materijalnu nagradu ili slavu ovog sveta, koliko treba da ulažemo napora više da izučavamo duhovnu nauku od koje nam dolazi večna nagrada i večna dobra. Trudimo se da izučavamo Sveto Pismo ne tumačeći ga po svome razumu. Ima mnogo knjiga svetih otaca koji su za nas sve rastumačili i objasnili. Treba samo slediti njihovu misao, jer se tako osvećuje naše unutrašnje biće, naš um srce i volja postaju čvršći za činjenje dobrih dela.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Kaže da će Satana brzo da prelasti dušu koja nije utvrđena u rečima Svetog Pisma i dodaje da su hrišćani prvih vekova znali Sveto Pismo napamet. Objašnjava da je to bio običaj njihovog doba. Mi danas, međutim, znamo mnogo toga nepotrebnog, ali reči Svetog Pisma slabo izučavamo-
- Sveto Jevanđelje nam kaže da se nečisti duh može pobediti samo molitvom i postom. Nemojte da mislite da naša molitva i post sami po sebi mogu nešto da urade. To je mnogo važno. Danas slavimo Prepodobnog Jovana Lestvičnika. On utvrđuje da je smirenje temelj svih hrišćanskih vrlina. Ne uzdati se u sebe, pa čak ni u svoja dobra dela, ni u svoju molitvu i post. Dakle, mi postimo i molimo se, ali sa pokajanjem i verom očekujemo da nam Gospod svojom silom pomogne u svakoj situaciji.
Onaj koji je opitan u duhovnom životu shvata da ni od kakvog greha, ni od kakve strasti ne može se čovek osloboditi svojom silom. Zbog čega je to tako? Ukoliko bi se to desilo, čovek bi bio savladan od najstrašnije strasti, a to je gordost. Da se ne bi desilo da čovjek, oslobađajući se od jedne strasti, pomisli da se može osloboditi dejstva strasti, a obično iza tih strasti stoje nečiste sile, demoni, on sebe ulovljava u drugu strast, stravičniju prepreku za svoj duhovni rast. To je egoizam i gordost. Vidite kako je duhovna nauka dosta složena. Treba biti opitan u njoj, da ne bismo upali u zamke đavolje - zaključio je vladika.
Posle svete liturgije, mitropolit sremski je naglasio značaj međusobne ljubavi u zajednici.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
U nastavku, saznajte više o duhovnoj pripremi, simbolici i pravilima crkve za pričešće.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
U Domu kulture je održana svečana akademija posvećena nebeskom zaštitniku Prokuplja, Svetom velikomučeniku Prokopiju.
Istakao je da svi žitelji Banje Koviljače treba da se ponose što imaju ove svetitelje za uzore i što je ovaj divni hram posvećen Svetim apostolima.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
U duhovnoj svetlosti i molitvi, među vernicima i sestrinstvom manastira koji je zadužbina kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana iz 14. veka.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
On je znak ljubavi, žrtve i vaskrsenja, ali i podsetnik na poziv svakog vernika da svoj život ispuni smirenjem, strpljenjem i nadom.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije.