Na praznik Svetog apostola i jevanđelista Marka, svečano je proslavljena hramovna i gradska slava u Kuli, uz prisustvo vladike Damaskina, predstavnika lokalne vlasti, sveštenstva i brojnih vernika, u atmosferi koja je spojila liturgijsku uzvišenost i narodno saborovanje.
Na dan kada Crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelista Marka, u Kuli je blagodatno i svečano obeležena hramovna i gradska slava – dan kada se čitavo naselje sabira pod krovom svetinje, s pogledom uprtim u nebo i srcem ispunjenim verom u Vaskrslog Hrista.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju je služio vladika Danaskin uz sasluženje brojnog sveštenstva Eparhije bačke
Arhijerejsku liturgiju, u hramu posvećenom ovom svetitelju, služio je vladika mohački Damaskin, vikar mitropolita bačkog, uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke. U liturgijskoj tišini, protkanoj molitvom i duhovnom pesmom, sabrao se verni narod Kule, gradeći most ljubavi i zajedništva između neba i zemlje.
Besedeći po pročitanom jevanđelskom odeljku, vladika Damaskin se obratio sabranima rečima nadahnutim dubokim jevanđelskim uvidima, osvetljujući lik Svetog Marka kao svetionika vere, postojanosti i ljubavi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Damaskin sa vernim narodim
„Sveti apostol i jevanđelist Marko je neustrašivo, sa velikom ljubavlju i verom u Raspetog i Vaskrslog Hrista, svima govorio radosnu vest o Vaskrsenju. (...) Kada stavimo Gospoda na prvo mesto, onda i sve drugo u životu dolazi na svoje mesto”, istakao je Preosvećeni, naglašavajući da istinska vera vodi u poverenje, a poverenje u samožrtvenu ljubav – onu koja rađa vaskrsenje i pobedu nad svakim stradanjem.
Po završetku Liturgije, u tišini i molitvenoj sabranosti, izgovorene su zaamvone molitve, a potom je vladika Damaskin blagoslovio slavske darove koje je, u ime lokalne samouprave i naroda, prineo predsednik Opštine Kula, gospodin Damjan Miljanić sa saradnicima. Ovaj čin svedoči o neraskidivoj povezanosti crkvenog i narodnog bića, jer tamo gde se narod moli, tu i blagoslov Božiji prebiva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sveta tajna pričešća
Zalog kumstva za narednu gradsku slavu preuzeo je Miloš Vučević, koji je, zajedno sa Predragom Rajićem i Nikolom Banjcem, prisustvovao liturgiji i podelio radost praznika sa vernicima. U znak zahvalnosti i sećanja, prezviter Dragoljub Majstorović, arhijerejski namesnik kulski, poklonio je gospodinu Vučeviću ikonu Svetog Marka – dar koji nadilazi materijalno i postaje svetinja koja podseća na zavet i blagoslov.
U duhu istinske hrišćanske ljubavi i poštovanja, prisutnima se obratio i episkop Damaskin, prenoseći blagoslov i očinske pozdrave mitropolita bačkog dr Irineja, te čestitao slavu parohijanima, sveštenstvu i građanima Kule. Među prisutnima bio je i rimokatolički župnik kulski Đerđ Juhas, čime je ovaj dan još jednom posvedočio snagu vere koja gradi mostove razumevanja i zajedništva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgijska proslava Markovdana, hramovne i gradske slave u Kuli
U prazničnoj tišini ovog svetog dana, dok su mirisi tamjana i slavskog hleba ispunjavali prostor hrama, Kula je zablistala u jedinstvu naroda Božijeg, okupljenog oko svoje svetinje i zaštitnika. Proslava Markovdana nije bila samo liturgijska svetkovina, već i duboko duhovno sabranje koje je podsetilo sve prisutne na ono što je uistinu važno: vera, ljubav i žrtva koja iz njih izvire – a koja vodi ka večnom Vaskrsenju.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Ispred Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, verni narod, sveštenstvo i monaštvo proslavili su praznik Svetog apostola Marka, uz svetu litiju i molitveno jedinstvo, dok je mitropolit Joanikije pozvao na zajedništvo, razumevanje i delanje u dobru, bez obzira na razlike.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Hramovna slava u Segedinu pretvorila se u događaj ispunjen dubokim duhovnim značenjem — sveta liturgija, osvećenje novog zvona i nastupi srpskih đaka objedinili su vernike, goste i prijatelje Crkve u snažnoj poruci nade, zajedništva i očuvanja identiteta.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
U podgoričkom hramu Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih služena je liturgija u slavu mučenika koji su svedočili veru svojim životima, a nadahnuta beseda vladike Pajsija i izložba posvećena stradanju srpskog naroda obeležili su ovaj sveti trenutak.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.