Na praznik Svetog apostola i jevanđelista Marka, svečano je proslavljena hramovna i gradska slava u Kuli, uz prisustvo vladike Damaskina, predstavnika lokalne vlasti, sveštenstva i brojnih vernika, u atmosferi koja je spojila liturgijsku uzvišenost i narodno saborovanje.
Na dan kada Crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelista Marka, u Kuli je blagodatno i svečano obeležena hramovna i gradska slava – dan kada se čitavo naselje sabira pod krovom svetinje, s pogledom uprtim u nebo i srcem ispunjenim verom u Vaskrslog Hrista.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju je služio vladika Danaskin uz sasluženje brojnog sveštenstva Eparhije bačke
Arhijerejsku liturgiju, u hramu posvećenom ovom svetitelju, služio je vladika mohački Damaskin, vikar mitropolita bačkog, uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke. U liturgijskoj tišini, protkanoj molitvom i duhovnom pesmom, sabrao se verni narod Kule, gradeći most ljubavi i zajedništva između neba i zemlje.
Besedeći po pročitanom jevanđelskom odeljku, vladika Damaskin se obratio sabranima rečima nadahnutim dubokim jevanđelskim uvidima, osvetljujući lik Svetog Marka kao svetionika vere, postojanosti i ljubavi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Damaskin sa vernim narodim
„Sveti apostol i jevanđelist Marko je neustrašivo, sa velikom ljubavlju i verom u Raspetog i Vaskrslog Hrista, svima govorio radosnu vest o Vaskrsenju. (...) Kada stavimo Gospoda na prvo mesto, onda i sve drugo u životu dolazi na svoje mesto”, istakao je Preosvećeni, naglašavajući da istinska vera vodi u poverenje, a poverenje u samožrtvenu ljubav – onu koja rađa vaskrsenje i pobedu nad svakim stradanjem.
Po završetku Liturgije, u tišini i molitvenoj sabranosti, izgovorene su zaamvone molitve, a potom je vladika Damaskin blagoslovio slavske darove koje je, u ime lokalne samouprave i naroda, prineo predsednik Opštine Kula, gospodin Damjan Miljanić sa saradnicima. Ovaj čin svedoči o neraskidivoj povezanosti crkvenog i narodnog bića, jer tamo gde se narod moli, tu i blagoslov Božiji prebiva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sveta tajna pričešća
Zalog kumstva za narednu gradsku slavu preuzeo je Miloš Vučević, koji je, zajedno sa Predragom Rajićem i Nikolom Banjcem, prisustvovao liturgiji i podelio radost praznika sa vernicima. U znak zahvalnosti i sećanja, prezviter Dragoljub Majstorović, arhijerejski namesnik kulski, poklonio je gospodinu Vučeviću ikonu Svetog Marka – dar koji nadilazi materijalno i postaje svetinja koja podseća na zavet i blagoslov.
U duhu istinske hrišćanske ljubavi i poštovanja, prisutnima se obratio i episkop Damaskin, prenoseći blagoslov i očinske pozdrave mitropolita bačkog dr Irineja, te čestitao slavu parohijanima, sveštenstvu i građanima Kule. Među prisutnima bio je i rimokatolički župnik kulski Đerđ Juhas, čime je ovaj dan još jednom posvedočio snagu vere koja gradi mostove razumevanja i zajedništva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgijska proslava Markovdana, hramovne i gradske slave u Kuli
U prazničnoj tišini ovog svetog dana, dok su mirisi tamjana i slavskog hleba ispunjavali prostor hrama, Kula je zablistala u jedinstvu naroda Božijeg, okupljenog oko svoje svetinje i zaštitnika. Proslava Markovdana nije bila samo liturgijska svetkovina, već i duboko duhovno sabranje koje je podsetilo sve prisutne na ono što je uistinu važno: vera, ljubav i žrtva koja iz njih izvire – a koja vodi ka večnom Vaskrsenju.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Ispred Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, verni narod, sveštenstvo i monaštvo proslavili su praznik Svetog apostola Marka, uz svetu litiju i molitveno jedinstvo, dok je mitropolit Joanikije pozvao na zajedništvo, razumevanje i delanje u dobru, bez obzira na razlike.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Hramovna slava u Segedinu pretvorila se u događaj ispunjen dubokim duhovnim značenjem — sveta liturgija, osvećenje novog zvona i nastupi srpskih đaka objedinili su vernike, goste i prijatelje Crkve u snažnoj poruci nade, zajedništva i očuvanja identiteta.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
U podgoričkom hramu Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih služena je liturgija u slavu mučenika koji su svedočili veru svojim životima, a nadahnuta beseda vladike Pajsija i izložba posvećena stradanju srpskog naroda obeležili su ovaj sveti trenutak.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.