Aktuelno iz SPC 14.07.2025 | 16:00

VLADIKA METODIJE DAO IZJAVU NA ZAHTEV VIŠEG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA, PA SE OBRATIO VERNICIMA: SPC se ograničavaju prava

Slika Autora
Izvor: religija.rs
VLADIKA METODIJE DAO IZJAVU NA ZAHTEV VIŠEG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA, PA SE OBRATIO VERNICIMA: SPC se ograničavaju prava
SPC

Upozorio je da se ponovo dešava da se pastirske besede iz hramova moraju objašnjavati pred policijom i tužilaštvom, što, po njegovim rečima, uvodi klimu cenzure i autocenzure i duboko je suprotno Ustavu i demokratskom društvu.

Na zahtev Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju vladika Metodije, mitropolit budimljansko-nikšićki, dao je zvaničnu izjavu u Centru bezbednosti u Nikšiću povodom krivične prijave koju je protiv njega podnela  NVO Centar za građanska prava u čije je ime krivičnu prijavu podnela izvesna Svetlana Pajović Musović.

U svojoj izjavi mitropolit je odbacio sve navode iz prijave, nazivajući ih "činjenično neosnovanim i pravno apsurdnim", a sam postupak je ocenio kao deo šire kampanje političkog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Izjavu vam prenosimo u celini:

- Kako mi je poznato iz sredstava javnog informisanja, podnosilac krivične prijave je izvesna NVO čiji osnivač (Svetlana Pajović Musović) u svakoj prilici i na svaki način vrlo bučno ispoljava versku i nacionalnu netrpeljivost prema vernicima i kliricima Srpske Pravoslavne Crkve, što je verovatan motiv i u ovom konkretnom slučaju. Međutim, ovu kao i brojne slične krivične prijave držim za nastavak političkog progona Srpske Pravoslavne Crkve i pokušaja antickrvenih krugova da se zloupotrebom pravnih sredstava kreira javno mnjenje i društveni ambijent u kome je posebno i samo za vernike i sveštenstvo Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori uveden delikt mišljenja a sloboda izražavanja ograničena prema zadatim ideološkim okvirima. Već po ko zna koji put se pastirske besede izgovorene u hramovima i za vreme crkvenih službi moraju pojašnjavati policijskim službenicima i tužiocima. Na taj način se u široj javnosti podstiče cenzura i autocenzura, što je Ustavom nedopušteno i generalno nespojivo sa demokratskim uređenjem. Posredno, ali sa jasnom namerom, kliricima i vernicima Srpske Pravoslavne Crkve nastoje se bitno ograničiti ne samo verska, nego i ona osnovna ljudska prava i slobode.

Suprotno navodima prijave da sam u svojoj besedi povredio Ustav, smatram upravo da sam tom prilikom naročito snažno afirmisao osnovne ustavne vrednosti i načela kao što su: pravo na dostojanstvo i nepovredivost i poštovanje ličnosti, pravo na pravično i javno suđenje, načelo zakonitosti, slobodu misli, savesti i veroispovjesti, slobodu izražavanja i zabranu cenzure i tako dalje, jer upravo te vrednosti bile su pogažene ili karikirane od strane ustaškog i titoističkog režima. Iskreno se čudim kako je uopšte moguće da se danas u Crnoj Gori pojavljuju lica i organizacije u funkciji zaštitnika njihovog nasleđa.

Naime, ocena ustaškog i titoističkog režima kao zločinačkih i totalitarnih tvorevina mračnih ideologija, počiva na činjenici da je van svake sumnje dokazano da su komunistički režim Josipa Broza i pronacistički Anta Pavelića sprovodili krvavi teror, kroz progon i masovne likvidacije, pored ostalih, lica uglavnom srpske nacionalnosti, pravoslavne veroispovijesti i pripadnike i pristalice monarhije, odnosno, Jugoslovenske vojske u otadžbini. Više stotina - od strane Titovih vojnih, partijskih i paradržavnih oružanih formacija - pobijenih sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve, razoreni hramovi i manastiri, oteta imovina, masovne i do danas neekshumirane grobnice, decenijska kulturno-politička represija, predstavljaju ostavštinu titoističke vlasti u Crnoj Gori za vreme SFRJ. Još gore posledice po srpski narod i Crkvu imala je Pavelićeva vlast u Nezavisnoj Državi Hrtvatskoj (NDH). Prema tome, za mene je reč o epohalno jedinstvenoj zločinačkoj koaliciji u kontekstu stravičnih posledica njihove represije po narod i Crkvu kojima pripadam i služim, bez obzira na njihove različite istorijske saveznike, ideološke motive i političke inspiracije.

Dakle, ponavljam, kako je ustaško-titoistički sistem vlasti gazio vrednosti koje Crna Gora i danas baštini svojim ustavnim uređenjem, javna osuda takvih režima kao zločinačkih ne predstavlja izazivanje mržnje niti povredu Ustava, već puko podsećanje na notorne istorijske činjenice i upozorenje na opasnost od njihovog povampirenja. Podsetiću da je Evropski parlament, polazeći od tih činjenica, u više navrata decidno osudio zločine komunističkih totalitarnih režima u Evropi. Josipa Broza, u tom smislu, smatram monstruoznom pojavom, a neshvatljivo je da se takva moja kvalifikacija uzima kao vređanje zvaničnih simbola države Crne Gore, jer koliko mi je poznato Broz nije zvanični državni simbol niti je njegova ličnost bilo kojim zakonom izuzeta od osude i kritičkog mišljenja. Antifašistička, iako više držim do izraza slobodarska, tradicija Crne Gore nam upravo nalaže ličnu obavezu da nedvosmisleno osudimo i razobličimo svaku totalitarnu praksu, bez obzira na njen ideološki lik. Tim pre ako se njenim vinovnicima ukazuju nezaslužene počasti u vidu podizanja novih spomenika.

Takođe, iskaz o generalu Dragoljubu Mihailoviću kao "prvom gerilcu Evrope" je samo ponavljanje tadašnjih stavova antihitlerovskog zapadnog javnog mnjenja, koji su dokumentovani i odavno dostupni javnosti. Takvo gledište već i zbog toga ne može biti krivično inkriminisano.

Ne postoji jedna jedina reč iz besede koja bi se mogla tumačiti kao aboliranje bilo kog zločinca i veličanje ma čijeg zločina. Takve konfabulacije odbacujem kao plod zle namere i bestijalan pokušaj klevete. Sa druge strane, ostajem pri iznetoj tvrdnji da je među tzv. „četnicima“, odnosno, vođama i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini bilo i heroja i herojskih dela, rodoljublja i slobodarskih vrlina koje izazivaju poštovanje, kao što dobrih ljudi i dobrih dela ima uvek i svuda. To je moje duboko uverenje na čije izražavanje imam pravo. Svestan da svaka naša reč podleže prvo sudu Božjem, a onda i sudu javnosti, ipak sam dužan pojasniti da kao pravoslavni episkop i slobodan građanin ne pristajem na bilo kakvu jednoumnu i ideološku kodifikaciju stvarnosti ili propagandno nametanje istorijskih istina, te ostajem privržen Bogom nam darovanoj i kao takvoj Ustavom zaštićenoj slobodi savesti, kao i slobodi mišljenja i izražavanja koje se danas nastoje suzbiti pod etiketom zabrane revizionizma.

Što se tiče drugih navoda prijave, naravno da ću kao pravoslavni episkop Srpske Pravoslavne Crkve uvek primereno upozoravati verni narod na opasnosti i posledice udaljavanja od okrilja Crkve. To je moje pravo, ali još više moja pastirska dužnost pred Bogom i narodom. Svaki drugačiji stav po tom pitanju činio bi me nedostojnim vršenja episkopske službe.

Na kraju, sadržaj moje besede podleže krivičnoj odgovornosti samo ukoliko se u Crnoj Gori krivičnim delom smatra zalaganje za nacionalnu ravnopravnost, ličnu slobodu i dostojanstvo, istinu i pravdu, sve  u okviru zakona i Ustava.