MITROPOLIT JOANIKIJE IPAK NEĆE BITI GONJEN: Tužilaštvo u Crnoj Gori odbacilo krivičnu prijavu
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Upozorio je da se ponovo dešava da se pastirske besede iz hramova moraju objašnjavati pred policijom i tužilaštvom, što, po njegovim rečima, uvodi klimu cenzure i autocenzure i duboko je suprotno Ustavu i demokratskom društvu.
Na zahtev Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju vladika Metodije, mitropolit budimljansko-nikšićki, dao je zvaničnu izjavu u Centru bezbednosti u Nikšiću povodom krivične prijave koju je protiv njega podnela NVO Centar za građanska prava u čije je ime krivičnu prijavu podnela izvesna Svetlana Pajović Musović.
U svojoj izjavi mitropolit je odbacio sve navode iz prijave, nazivajući ih "činjenično neosnovanim i pravno apsurdnim", a sam postupak je ocenio kao deo šire kampanje političkog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Izjavu vam prenosimo u celini:
- Kako mi je poznato iz sredstava javnog informisanja, podnosilac krivične prijave je izvesna NVO čiji osnivač (Svetlana Pajović Musović) u svakoj prilici i na svaki način vrlo bučno ispoljava versku i nacionalnu netrpeljivost prema vernicima i kliricima Srpske Pravoslavne Crkve, što je verovatan motiv i u ovom konkretnom slučaju. Međutim, ovu kao i brojne slične krivične prijave držim za nastavak političkog progona Srpske Pravoslavne Crkve i pokušaja antickrvenih krugova da se zloupotrebom pravnih sredstava kreira javno mnjenje i društveni ambijent u kome je posebno i samo za vernike i sveštenstvo Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori uveden delikt mišljenja a sloboda izražavanja ograničena prema zadatim ideološkim okvirima. Već po ko zna koji put se pastirske besede izgovorene u hramovima i za vreme crkvenih službi moraju pojašnjavati policijskim službenicima i tužiocima. Na taj način se u široj javnosti podstiče cenzura i autocenzura, što je Ustavom nedopušteno i generalno nespojivo sa demokratskim uređenjem. Posredno, ali sa jasnom namerom, kliricima i vernicima Srpske Pravoslavne Crkve nastoje se bitno ograničiti ne samo verska, nego i ona osnovna ljudska prava i slobode.
Suprotno navodima prijave da sam u svojoj besedi povredio Ustav, smatram upravo da sam tom prilikom naročito snažno afirmisao osnovne ustavne vrednosti i načela kao što su: pravo na dostojanstvo i nepovredivost i poštovanje ličnosti, pravo na pravično i javno suđenje, načelo zakonitosti, slobodu misli, savesti i veroispovjesti, slobodu izražavanja i zabranu cenzure i tako dalje, jer upravo te vrednosti bile su pogažene ili karikirane od strane ustaškog i titoističkog režima. Iskreno se čudim kako je uopšte moguće da se danas u Crnoj Gori pojavljuju lica i organizacije u funkciji zaštitnika njihovog nasleđa.
Naime, ocena ustaškog i titoističkog režima kao zločinačkih i totalitarnih tvorevina mračnih ideologija, počiva na činjenici da je van svake sumnje dokazano da su komunistički režim Josipa Broza i pronacistički Anta Pavelića sprovodili krvavi teror, kroz progon i masovne likvidacije, pored ostalih, lica uglavnom srpske nacionalnosti, pravoslavne veroispovijesti i pripadnike i pristalice monarhije, odnosno, Jugoslovenske vojske u otadžbini. Više stotina - od strane Titovih vojnih, partijskih i paradržavnih oružanih formacija - pobijenih sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve, razoreni hramovi i manastiri, oteta imovina, masovne i do danas neekshumirane grobnice, decenijska kulturno-politička represija, predstavljaju ostavštinu titoističke vlasti u Crnoj Gori za vreme SFRJ. Još gore posledice po srpski narod i Crkvu imala je Pavelićeva vlast u Nezavisnoj Državi Hrtvatskoj (NDH). Prema tome, za mene je reč o epohalno jedinstvenoj zločinačkoj koaliciji u kontekstu stravičnih posledica njihove represije po narod i Crkvu kojima pripadam i služim, bez obzira na njihove različite istorijske saveznike, ideološke motive i političke inspiracije.
Dakle, ponavljam, kako je ustaško-titoistički sistem vlasti gazio vrednosti koje Crna Gora i danas baštini svojim ustavnim uređenjem, javna osuda takvih režima kao zločinačkih ne predstavlja izazivanje mržnje niti povredu Ustava, već puko podsećanje na notorne istorijske činjenice i upozorenje na opasnost od njihovog povampirenja. Podsetiću da je Evropski parlament, polazeći od tih činjenica, u više navrata decidno osudio zločine komunističkih totalitarnih režima u Evropi. Josipa Broza, u tom smislu, smatram monstruoznom pojavom, a neshvatljivo je da se takva moja kvalifikacija uzima kao vređanje zvaničnih simbola države Crne Gore, jer koliko mi je poznato Broz nije zvanični državni simbol niti je njegova ličnost bilo kojim zakonom izuzeta od osude i kritičkog mišljenja. Antifašistička, iako više držim do izraza slobodarska, tradicija Crne Gore nam upravo nalaže ličnu obavezu da nedvosmisleno osudimo i razobličimo svaku totalitarnu praksu, bez obzira na njen ideološki lik. Tim pre ako se njenim vinovnicima ukazuju nezaslužene počasti u vidu podizanja novih spomenika.
Takođe, iskaz o generalu Dragoljubu Mihailoviću kao "prvom gerilcu Evrope" je samo ponavljanje tadašnjih stavova antihitlerovskog zapadnog javnog mnjenja, koji su dokumentovani i odavno dostupni javnosti. Takvo gledište već i zbog toga ne može biti krivično inkriminisano.
Ne postoji jedna jedina reč iz besede koja bi se mogla tumačiti kao aboliranje bilo kog zločinca i veličanje ma čijeg zločina. Takve konfabulacije odbacujem kao plod zle namere i bestijalan pokušaj klevete. Sa druge strane, ostajem pri iznetoj tvrdnji da je među tzv. „četnicima“, odnosno, vođama i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini bilo i heroja i herojskih dela, rodoljublja i slobodarskih vrlina koje izazivaju poštovanje, kao što dobrih ljudi i dobrih dela ima uvek i svuda. To je moje duboko uverenje na čije izražavanje imam pravo. Svestan da svaka naša reč podleže prvo sudu Božjem, a onda i sudu javnosti, ipak sam dužan pojasniti da kao pravoslavni episkop i slobodan građanin ne pristajem na bilo kakvu jednoumnu i ideološku kodifikaciju stvarnosti ili propagandno nametanje istorijskih istina, te ostajem privržen Bogom nam darovanoj i kao takvoj Ustavom zaštićenoj slobodi savesti, kao i slobodi mišljenja i izražavanja koje se danas nastoje suzbiti pod etiketom zabrane revizionizma.
Što se tiče drugih navoda prijave, naravno da ću kao pravoslavni episkop Srpske Pravoslavne Crkve uvek primereno upozoravati verni narod na opasnosti i posledice udaljavanja od okrilja Crkve. To je moje pravo, ali još više moja pastirska dužnost pred Bogom i narodom. Svaki drugačiji stav po tom pitanju činio bi me nedostojnim vršenja episkopske službe.
Na kraju, sadržaj moje besede podleže krivičnoj odgovornosti samo ukoliko se u Crnoj Gori krivičnim delom smatra zalaganje za nacionalnu ravnopravnost, ličnu slobodu i dostojanstvo, istinu i pravdu, sve u okviru zakona i Ustava.
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Tokom posete Podgorici i Nikšiću, patrijarh srpski istakao je da Sveta Liturgija prevazilazi sve podele među ljudima.
Ulazili su u oltar, ispovedaonicu i trapove, a odgovor mitropolita Metodija oduševio je vernike: „Krijem ga u svom srcu“
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.