Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
U crkvi Ružici na Kalemegdanu, jednom od najlepših i najblagodetnijih mesta srpske prestonice, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, a potom predvodio litijski hod vernog naroda do kapele Svete Petke, gde je osvetio slavske darove. Njegova beseda, nadahnuta, topla i duboka, dotakla je srca svih prisutnih, podsećajući na pravu suštinu vere — sabranost, zahvalnost i poverenje u Boga.
– Evo nas danas ovde, gde se spajaju predivne reke Dunav i Sava, na Kalemegdanu, gde su počivale mošti jedne od nas, one koju je Gospod proslavio — mošti Svete Petke. Evo nas na ovom blagoslovenom mestu ispunjenom blagodaću Božjom, mestu na kojem treba da se sabiramo u zajednicu, ali i da se sabiramo u sebi – rekao je patrijarh, pozivajući vernike da pronađu unutrašnji mir kroz Hrista i svetitelje.
Naglasio je da je sabrati svoje biće, raspolućeno i podeljeno, moguće samo kada smo sabrani u Gospodu, jer se u zajednici sa Bogom i svetiteljima obnavlja duhovno jedinstvo svakog čoveka. Mesto gde su boravile mošti Svete Petke, kazao je patrijarh, i danas je ispunjeno čudima, jer Gospod se kroz nju projavljuje i dotiče duše svih onih koji joj se sa poverenjem i molitvom obraćaju.
Vera koja donosi isceljenje
Ta vera, jednostavna i iskrena, ono je što privlači blagodat Božju, poručio je patrijarh.
– Gde god ima čiste i jednostavne vere u Boga i poverenja u svetitelje Božje, tu je i blagodat Božja, tu je zdravlje, tu je isceljenje.
Patrijarh je podsetio da je žitije Svete Petke svedočanstvo jedinstva pravoslavnih naroda, jer su njene svete mošti, obišle čitav Balkan, povezavši sobom i svojim svetim moštima sve pravoslavne narode: Bugarsku, Srbiju i Rumuniju. Na taj način, rekao je, pokazala je da je jedan Gospod i jedna Crkva, Telo Hristovo, čiji su članovi svi koji su kršteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ne boj se vere i života u veri
Patrijarh Porfirije posebno je istakao da Hristos nikada ne ostaje nem na vapaje onih koji Mu se iskreno obraćaju, bez obzira na poreklo, stalež ili grešnost. Gospod, kako je rekao, uvek čuje i odgovara kada postoji vera i poverenje.
Nadovezujući se na poruke iz Jevanđelja, patrijarh je vernicima uputio snažan podsticaj:
– Sam Gospod kaže bezbroj puta učenicima svojim i onima sa kojima je dolazio u dodir: Ne boj se! Ne boj se vere i života u veri!
Religija.rs
Život u veri, kazao je patrijarh, nije lagan put — on zahteva odricanje, hrabrost i istrajnost, ali je jedini koji vodi ka večnosti.
– To je uzak put koji podrazumeva da ćemo biti kritikovani, odbacivani i klevetani, jer reč Hristova ne odgovara onima koji žive po logici ovoga sveta.
U besedi je podsetio na Hristove reči:
– Ko hoće da zadobije čitav svet, a duši svojoj naudi, nije dostojan Hrista (Mk 8, 36); i: Ko voli oca ili majku više nego Gospoda, nije Njega dostojan (Mt 10, 37).
"Suzarnik Beograda"
U ime sveštenog bratstva crkve Ružice i kapele Svete Petke, kao i u ime prisutnog bogočežnjivog naroda, patrijarhu reči blagodarnosti je uputio protojerej-stavrofor Vladimir Vukašinović, koji je podsetio:
– Kada je Sveti vladika Nikolaj ovde služio liturgiju, on je tom prilikom rekao da je na ovde mnogo suza proliveno i nazvao ovo sveto mesto Suzarnikom Beograda. Ovde se ne slivaju samo suze tuge, straha i nade. Ovde se slivaju i radosne suze blagodarenja, jer Sveta Petka je naša molitvenica i zastupnica.
Hristova reč kao temelj života
Na taj način, patrijarh je pozvao vernike da u svemu traže smisao i volju Božju.
– Zato, najpre za sve treba Gospodu da zahvaljujemo i da znamo da je sve izraz volje Njegove.
Istakao je da prava ljubav prema bližnjem počinje molitvom — jer jedino tako čovek može istinski da voli.
– Ako hoćemo da imamo svoje bližnje zauvek, u najboljem mogućem njihovom i našem izdanju, moramo znati da naša misao, naša reč i naš odnos prema njima moraju da započnu molitvom Bogu i poverenjem u Njega.
Patrijarh je zaključio besedu porukom o temelju života:
– U temelju svega što jesmo treba da bude reč Hristova i Jevanđelje Njegovo. Nebeske, večne vrednosti treba da stavimo u temelje svog postojanja i istorije, kako bismo razumeli da smo stvoreni za večnost, za radost, za ljubav, za zagrljaj i za smisao. Bez toga, ma šta imali, sve je kratkotrajno, prolazno i uzaludno.
Njegove reči, izgovorene pod vedrim nebom iznad kapele Svete Petke, ostavile su dubok trag u srcima okupljenih vernika. Kao što su se reke Sava i Dunav spojile podno Kalemegdana, tako su se toga dana, kroz molitvu i litiju, spojile i ljudske duše — u veri, nadi i ljubavi prema Bogu i svetiteljima Njegovim.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih mučenika Prota i Hijacinta, dok Jevreji večeras dočekuju Roš Hašanu, a za muslimane je petak dan džuma-namaza.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog kneza Lazara okupili su se mitropoliti, sveštenstvo, monahinje, monasi i gosti iz više eparhija, a jubilej je obeležen svetom liturgijom, predstavljanjem životopisa znamenitih igumanija i dragocenog zapisa srpskog crkvenog pojanja.
Posle ocene odlazećeg poglavara Islamske zajednice u BiH da je beseda patrijarha Porfirija „ponovo otvorila“ ratne rane, episkop bihaćko-petrovački odgovorio je autorskim tekstom.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.