ON JE SASTAVIO POZNATU PESMU "TEBE BOŽE HVALIM"! Danas slavimo Svetog Amvrosija
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
Na zabačenom zapadnom kraju poluostrva Methana, skrivena među stenama koje se uzdižu iznad dubokih plavetnila mora, nalazi se čarobna crkva Krasopanaija. Prema narodnom predanju, hram je izgradio mornar koji je obećao Bogorodici da će podići svetilište nakon što je uslišila njegove molitve i spasila mu život.
Na ivici surove prirode, na zapadnom kraju prelepog poluostrva Methana na Peloponezu, skriva se jedno malo čudo arhitekture i vere. Ovo je priča o crkvi poznatoj kao Krasopanaija, čije ime nosi magiju vina i blagoslov. Krasopanaija je crkva kojoj pristup nije lak, zbog čega njena lepota ostaje neotkrivena mnogim posetiocima koji dolaze u ovu divnu oblast severoistočnog Peloponeza. Ono što ovu crkvu čini posebnim jeste njena priča i način na koji je sagrađena.
Pre mnogo godina, mornar je krenuo na putovanje prema luci Pirej, opremljen buradima vina koje je planirao da proda u Atini. Tokom putovanja, brod se našao u središtu strašne oluje. Mornar je, u trenutku očaja, uputio molitve Bogorodici i obećao da će, ako preživi, izgraditi crkvu na krajnjem zapadu Methane.
Čudo se desilo, oluja se smirila, a mornar je ispunio svoje obećanje. Umesto da koristi vodu za mešanje sa zemljom, za temelje crkve koristio je vino. Tako je nastalo ime Krasopanaija. Meštani Methane veruju da je Bogorodici vino bilo drago, te da stoga štiti vinograde ove oblasti, poznate po svom izvanrednom methanskom vinu.
Za sve one koji žele da posete ovu jedinstvenu crkvu, postoje dva puta. Prvi vodi čamcem ili čunjem, kojim se s morske strane može stići do ovog udaljenog mesta i nastaviti do obližnjeg zaliva Vathi. Drugi put je pešice, kroz stazu koja počinje iz prelepog sela Kameni Hori. Ovaj put je dug skoro četiri kilometra i zahteva dobru fizičku spremnost i ljubav prema prirodi. Poslednjih nekoliko stotina metara vodi kroz strme stene, gde nije postavljena oznaka niti jasno vidljiva staza.
Oko crkve Krasopanaija, voda u Argo-saronskom moru je tirkizna, kristalno čista i izuzetno duboka, dostižući dubinu od 130 metara blizu obale, dok na udaljenijim mestima doseže čak 300 metara. Ova crkva, sa svojom pričom i teško dostupnošću, predstavlja ne samo arhitektonski dragulj, već i duhovni svet koji pruža oazu mira i inspiracije svima koji se odvaže da je otkriju.



Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.