Narodno predanje kaže da su u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Vrnjačkoj Banji, mošti Svetog Save zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske.
Crkva Rođenja Presvete Bogorodice iz 19. veka najstarije je zdanje u Vrnjačkoj Banji. Ali, priča o duhovnom životu ovog kraja vodi nas još dalje u prošlost. Do vremena Svetog Save i sela Gračac.
Predanje o crkvi u selu Gračac samo je ulepšalo istoriju ovog kraja. A govori da je Sveti Sava sa ocem Stefanom učestvovao u njenoj izgradnji. Veruje se da je stara koliko i Žiča. Tragovi istine o tome postoje. Dva nadgrobnika na otvorenom prostoru datiraju od kraja 13. do 15. veka. Iz 17. veka su agijazma, posuda za vodu, svećnjaci i plaštenica. To su dokazi koji upućuju na starost crkve koja je kroz istoriju pretrpela brojna stradanja.
Printskrin RTS1
Marija Aleksić
Marija Aleksić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu pomenula je nekoliko zanimljivosti vezanih za svetinju.
- Narodna predanja crkvu vezuju za znatno stariji period. Za lik i delo Svetog Save i za prvu srpsku arhiepiskopiju, odnosno manastir Žiču. Ono što mi kao stručnjaci možemo da potvrdimo jeste da je današnje selo Gračac srednjovekovna Gračanica koja se nalazila u okviru episkorskog vlastelinstva manastira Žiče i minej koji je poklonio knez Miloš crkvi Svetog Save u Gračacu koju on naziva Gračanica - kaže Marija Aleksić.
Istraživanja su potvrdila da je na ovom mestu postojala crkva iz srednjeg veka. Narod veruje da su mošti Svetog Save u njoj zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske. Znatno kasnijem periodu pripada crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji.
Izgrađena je 1834. godine u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. Sadašnji izgled sa zapadne strane koji oblikuju bifore, dupli prozori i rozeta duguje arhitekti Dragomiru Tadiću. Zvonolivci koji su dva puta izlivali crkvena zvona obavezivali su se da jedno zvono bude teško 300 kilograma zvuka ha a drugo 110 kilograma zvuka e.
- Crkva je poznata i po tome što poseduje veliki broj vrednih ikona od poznatih slikara. Vredi spomenuti ikonu Lazara Stajića Toškovića koja je iz 1810 godine. Ikona je Jovana Preteče koju je priložnica dala crkvi. Zatim ikone koje je slikao Uroš Predić. Crkva ima vrednost tih ikona koje bi se trebale pregledati, popisati , izložiti, restaurirati, konzervirati i na neki način kao sastavni deo mobilijara veoma vrednog izložiti kao neku vrstu galerije - kaže Čedomir Bačkulja, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu.
Printskrin RTS1
Čedomir Bačkulja
Ikonu Uroša Predića Sveti Andrej Prvozvani zaveštao je crkvi Petar Drugi Karađorđević. Ovaj hram se nalazi na Crkvenom brdu i odvajkada se znalo - Banja leči bolesti a crkva raslabljenost duhovnu.
Čoveka su obuzeli neopisiv strah i zbunjenost, ali je odlučio da posluša i da ispuni neverovanu zapovest, ali je upao u dilemu u koji hram otići i kome se moliti.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Restauracija spomenika Krst iz 1862. godine obuhvata obnovu natpisnih tabli, metalne ograde i pešačke staze, dok park dobija više od 200 novih stabala, čuvajući sećanje na oslobođenje Beograda 1806. godine.
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?