Narodno predanje kaže da su u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Vrnjačkoj Banji, mošti Svetog Save zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske.
Crkva Rođenja Presvete Bogorodice iz 19. veka najstarije je zdanje u Vrnjačkoj Banji. Ali, priča o duhovnom životu ovog kraja vodi nas još dalje u prošlost. Do vremena Svetog Save i sela Gračac.
Predanje o crkvi u selu Gračac samo je ulepšalo istoriju ovog kraja. A govori da je Sveti Sava sa ocem Stefanom učestvovao u njenoj izgradnji. Veruje se da je stara koliko i Žiča. Tragovi istine o tome postoje. Dva nadgrobnika na otvorenom prostoru datiraju od kraja 13. do 15. veka. Iz 17. veka su agijazma, posuda za vodu, svećnjaci i plaštenica. To su dokazi koji upućuju na starost crkve koja je kroz istoriju pretrpela brojna stradanja.
Printskrin RTS1
Marija Aleksić
Marija Aleksić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu pomenula je nekoliko zanimljivosti vezanih za svetinju.
- Narodna predanja crkvu vezuju za znatno stariji period. Za lik i delo Svetog Save i za prvu srpsku arhiepiskopiju, odnosno manastir Žiču. Ono što mi kao stručnjaci možemo da potvrdimo jeste da je današnje selo Gračac srednjovekovna Gračanica koja se nalazila u okviru episkorskog vlastelinstva manastira Žiče i minej koji je poklonio knez Miloš crkvi Svetog Save u Gračacu koju on naziva Gračanica - kaže Marija Aleksić.
Istraživanja su potvrdila da je na ovom mestu postojala crkva iz srednjeg veka. Narod veruje da su mošti Svetog Save u njoj zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske. Znatno kasnijem periodu pripada crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji.
Izgrađena je 1834. godine u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. Sadašnji izgled sa zapadne strane koji oblikuju bifore, dupli prozori i rozeta duguje arhitekti Dragomiru Tadiću. Zvonolivci koji su dva puta izlivali crkvena zvona obavezivali su se da jedno zvono bude teško 300 kilograma zvuka ha a drugo 110 kilograma zvuka e.
- Crkva je poznata i po tome što poseduje veliki broj vrednih ikona od poznatih slikara. Vredi spomenuti ikonu Lazara Stajića Toškovića koja je iz 1810 godine. Ikona je Jovana Preteče koju je priložnica dala crkvi. Zatim ikone koje je slikao Uroš Predić. Crkva ima vrednost tih ikona koje bi se trebale pregledati, popisati , izložiti, restaurirati, konzervirati i na neki način kao sastavni deo mobilijara veoma vrednog izložiti kao neku vrstu galerije - kaže Čedomir Bačkulja, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu.
Printskrin RTS1
Čedomir Bačkulja
Ikonu Uroša Predića Sveti Andrej Prvozvani zaveštao je crkvi Petar Drugi Karađorđević. Ovaj hram se nalazi na Crkvenom brdu i odvajkada se znalo - Banja leči bolesti a crkva raslabljenost duhovnu.
Čoveka su obuzeli neopisiv strah i zbunjenost, ali je odlučio da posluša i da ispuni neverovanu zapovest, ali je upao u dilemu u koji hram otići i kome se moliti.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Kada šarena jaja izgube pažnju najmlađih, ovaj brz i praktičan recept vraća ih na sto u sasvim drugačijem, primamljivom obliku, bez mnogo truda i sa sastojcima koje već imate.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Posle molitvenog bdenja u Bazilika Svetog Petra, poglavar Rimokatoličke crkve pozvao je na kraj sukoba i povratak dijalogu, dok je predsednik SAD reagovao oštrom porukom u kojoj dovodi u pitanje okolnosti izbora Svetog Oca.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.