Narodno predanje kaže da su u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Vrnjačkoj Banji, mošti Svetog Save zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske.
Crkva Rođenja Presvete Bogorodice iz 19. veka najstarije je zdanje u Vrnjačkoj Banji. Ali, priča o duhovnom životu ovog kraja vodi nas još dalje u prošlost. Do vremena Svetog Save i sela Gračac.
Predanje o crkvi u selu Gračac samo je ulepšalo istoriju ovog kraja. A govori da je Sveti Sava sa ocem Stefanom učestvovao u njenoj izgradnji. Veruje se da je stara koliko i Žiča. Tragovi istine o tome postoje. Dva nadgrobnika na otvorenom prostoru datiraju od kraja 13. do 15. veka. Iz 17. veka su agijazma, posuda za vodu, svećnjaci i plaštenica. To su dokazi koji upućuju na starost crkve koja je kroz istoriju pretrpela brojna stradanja.
Printskrin RTS1
Marija Aleksić
Marija Aleksić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu pomenula je nekoliko zanimljivosti vezanih za svetinju.
- Narodna predanja crkvu vezuju za znatno stariji period. Za lik i delo Svetog Save i za prvu srpsku arhiepiskopiju, odnosno manastir Žiču. Ono što mi kao stručnjaci možemo da potvrdimo jeste da je današnje selo Gračac srednjovekovna Gračanica koja se nalazila u okviru episkorskog vlastelinstva manastira Žiče i minej koji je poklonio knez Miloš crkvi Svetog Save u Gračacu koju on naziva Gračanica - kaže Marija Aleksić.
Istraživanja su potvrdila da je na ovom mestu postojala crkva iz srednjeg veka. Narod veruje da su mošti Svetog Save u njoj zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske. Znatno kasnijem periodu pripada crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji.
Izgrađena je 1834. godine u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. Sadašnji izgled sa zapadne strane koji oblikuju bifore, dupli prozori i rozeta duguje arhitekti Dragomiru Tadiću. Zvonolivci koji su dva puta izlivali crkvena zvona obavezivali su se da jedno zvono bude teško 300 kilograma zvuka ha a drugo 110 kilograma zvuka e.
- Crkva je poznata i po tome što poseduje veliki broj vrednih ikona od poznatih slikara. Vredi spomenuti ikonu Lazara Stajića Toškovića koja je iz 1810 godine. Ikona je Jovana Preteče koju je priložnica dala crkvi. Zatim ikone koje je slikao Uroš Predić. Crkva ima vrednost tih ikona koje bi se trebale pregledati, popisati , izložiti, restaurirati, konzervirati i na neki način kao sastavni deo mobilijara veoma vrednog izložiti kao neku vrstu galerije - kaže Čedomir Bačkulja, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu.
Printskrin RTS1
Čedomir Bačkulja
Ikonu Uroša Predića Sveti Andrej Prvozvani zaveštao je crkvi Petar Drugi Karađorđević. Ovaj hram se nalazi na Crkvenom brdu i odvajkada se znalo - Banja leči bolesti a crkva raslabljenost duhovnu.
Čoveka su obuzeli neopisiv strah i zbunjenost, ali je odlučio da posluša i da ispuni neverovanu zapovest, ali je upao u dilemu u koji hram otići i kome se moliti.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Sekretar Eparhije kruševačke podseća na događaj koji je Presveta Bogorodica radosno očekivala i otkriva zašto ovaj dan nije samo uspomena na njeno upokojenje.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.