Narodno predanje kaže da su u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Vrnjačkoj Banji, mošti Svetog Save zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske.
Crkva Rođenja Presvete Bogorodice iz 19. veka najstarije je zdanje u Vrnjačkoj Banji. Ali, priča o duhovnom životu ovog kraja vodi nas još dalje u prošlost. Do vremena Svetog Save i sela Gračac.
Predanje o crkvi u selu Gračac samo je ulepšalo istoriju ovog kraja. A govori da je Sveti Sava sa ocem Stefanom učestvovao u njenoj izgradnji. Veruje se da je stara koliko i Žiča. Tragovi istine o tome postoje. Dva nadgrobnika na otvorenom prostoru datiraju od kraja 13. do 15. veka. Iz 17. veka su agijazma, posuda za vodu, svećnjaci i plaštenica. To su dokazi koji upućuju na starost crkve koja je kroz istoriju pretrpela brojna stradanja.
Printskrin RTS1
Marija Aleksić
Marija Aleksić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu pomenula je nekoliko zanimljivosti vezanih za svetinju.
- Narodna predanja crkvu vezuju za znatno stariji period. Za lik i delo Svetog Save i za prvu srpsku arhiepiskopiju, odnosno manastir Žiču. Ono što mi kao stručnjaci možemo da potvrdimo jeste da je današnje selo Gračac srednjovekovna Gračanica koja se nalazila u okviru episkorskog vlastelinstva manastira Žiče i minej koji je poklonio knez Miloš crkvi Svetog Save u Gračacu koju on naziva Gračanica - kaže Marija Aleksić.
Istraživanja su potvrdila da je na ovom mestu postojala crkva iz srednjeg veka. Narod veruje da su mošti Svetog Save u njoj zanoćile prilikom premeštanja iz Bugarske. Znatno kasnijem periodu pripada crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji.
Izgrađena je 1834. godine u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. Sadašnji izgled sa zapadne strane koji oblikuju bifore, dupli prozori i rozeta duguje arhitekti Dragomiru Tadiću. Zvonolivci koji su dva puta izlivali crkvena zvona obavezivali su se da jedno zvono bude teško 300 kilograma zvuka ha a drugo 110 kilograma zvuka e.
- Crkva je poznata i po tome što poseduje veliki broj vrednih ikona od poznatih slikara. Vredi spomenuti ikonu Lazara Stajića Toškovića koja je iz 1810 godine. Ikona je Jovana Preteče koju je priložnica dala crkvi. Zatim ikone koje je slikao Uroš Predić. Crkva ima vrednost tih ikona koje bi se trebale pregledati, popisati , izložiti, restaurirati, konzervirati i na neki način kao sastavni deo mobilijara veoma vrednog izložiti kao neku vrstu galerije - kaže Čedomir Bačkulja, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu.
Printskrin RTS1
Čedomir Bačkulja
Ikonu Uroša Predića Sveti Andrej Prvozvani zaveštao je crkvi Petar Drugi Karađorđević. Ovaj hram se nalazi na Crkvenom brdu i odvajkada se znalo - Banja leči bolesti a crkva raslabljenost duhovnu.
Čoveka su obuzeli neopisiv strah i zbunjenost, ali je odlučio da posluša i da ispuni neverovanu zapovest, ali je upao u dilemu u koji hram otići i kome se moliti.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.