Legenda kaže da je šire područje Fruške gore još od davnina bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru postojalo je više od 35 manastira.
Fruška gora, planinska lepotica koja se prostire u srcu Vojvodine, poznata je po velikom broju pravoslavnih manastira, što joj je donelo epitet "srpske Svete gore“.
No, postavlja se pitanja, zašto je baš Fruška gora postala dom tolikog broja ovih pravoslavnih hramova.
Legenda kaže da je šire područje Fruške gore još od davnina bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru postojalo je više od 35 manastira. Danas je sačuvano 17 tih svetinja, a Fruška gora, koja je i najstariji nacionalni park u Srbiji, proglašena je 1990. godine kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.
Manastiri na Fruškoj gori
- Različit je broj manastira koji se pominjao kroz istoriju, ali postoji taj broj od 17 manastira koji su imali najduže trajanje i postoje i danas. To su: Kuveždin, Rakovac, Bešenovo, Šišatovac, Staro Hopovo, Novo Hopovo, Grgeteg, Jazak, Mala Remeta, Krušedol, Privina Glava, Đipša, Petkovica, Vrdnik, Beočin, Velika Remeta i Fenek koji nije na samoj Fruškoj gori, ali se uvek ubrajao u njene manastire. Pored njih, u najranijim dokumentima pominjani su još neki manastiri od kojih se za četiri zna da su sigurno bili pravoslavni, a to su Bukovac, Varosovo, Muntalj, Stejanovci - ističe profesor Neđić.
Razlog zbog kojeg je baš Fruška gora postala mesto za gradnju svetinja verovatno leži u prirodnim i istorijskim okolnostima koje su ovu planinu učinile savršenim mestom za podizanje manastira. Naime, još od prehrišćanskih vremena, ljudi su birali uzvišenja kao mesta za gradnju oltara i žrtvenika, verujući da su to tačke koje povezuju zemlju i nebo. Fruška gora je, kao najveće uzvišenje u okolini, prirodno bila izabrana za ta mesta obožavanja.
To je za "Istorijski zabavnik" potvrdio i Ivan Neđić, profesor pripravnik Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima.
- Od kako je sveta i veka ljudi su oltare/žrtvenike gradili na uzvišenjima, a Fruška gora je definitivno jedino kilometrima unaokolo dostupno uzvišenje, te ne čudi njena rana sakralnost. O tome svedoče i iskopine na nekoliko lokaliteta - rekao je on.
Inače, crkve i manastiri su po prihvatanju hrišćanstva, upravo i nicale na mestima ranijih svetilišta.
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Manastir Jazak
Osim m što je Fruška gora bila prepoznata kao prirodno uzvišenje, postoji još jedan ključni faktor koji je doprineo tome da baš tu nastane veliki broj manastira – bogatstvo prirodnih resursa. Manastiri su oduvek zavisili od prirode. Naime, za njihov opstanak bila su neophodni plodna zemlja, šuma, ali najvažniji od svega – izvori čiste i pitke vode. Fruška gora je bila bogata tim resursima, pa je bilo logično da se manastiri podižu upravo tu.
Dobar primer ove prirodne simbioze između manastira i resursa Fruške gore je manastir Jazak, koji se nalazi u istoimenom selu. Jazak je poznat ne samo po svojoj duhovnoj vrednosti, već i po prirodnoj izvorskoj vodi. Ova voda je specifična zbog svog hemijskog i mineralnog sastava, koji je čini izuzetno pogodnom za svakodnevnu konzumaciju.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
U četvrtoj nedelji po Vaskrsu, ruski svetac poziva svakog od nas da pređe iz spoljašnje vere u lično i živo iskustvo Hrista. Ova poruka vas neće ostaviti ravnodušnim.
Od Sarajeva i Podgorice, preko tihog učenika blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, do episkopskog trona – život Vladike Metodija svedoči o snazi smirenja, učenju kroz tišinu i veri koja ne grmi rečima, već govori blagim glasom duše.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.