Legenda kaže da je šire područje Fruške gore još od davnina bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru postojalo je više od 35 manastira.
Fruška gora, planinska lepotica koja se prostire u srcu Vojvodine, poznata je po velikom broju pravoslavnih manastira, što joj je donelo epitet "srpske Svete gore“.
No, postavlja se pitanja, zašto je baš Fruška gora postala dom tolikog broja ovih pravoslavnih hramova.
Legenda kaže da je šire područje Fruške gore još od davnina bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru postojalo je više od 35 manastira. Danas je sačuvano 17 tih svetinja, a Fruška gora, koja je i najstariji nacionalni park u Srbiji, proglašena je 1990. godine kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.
Manastiri na Fruškoj gori
- Različit je broj manastira koji se pominjao kroz istoriju, ali postoji taj broj od 17 manastira koji su imali najduže trajanje i postoje i danas. To su: Kuveždin, Rakovac, Bešenovo, Šišatovac, Staro Hopovo, Novo Hopovo, Grgeteg, Jazak, Mala Remeta, Krušedol, Privina Glava, Đipša, Petkovica, Vrdnik, Beočin, Velika Remeta i Fenek koji nije na samoj Fruškoj gori, ali se uvek ubrajao u njene manastire. Pored njih, u najranijim dokumentima pominjani su još neki manastiri od kojih se za četiri zna da su sigurno bili pravoslavni, a to su Bukovac, Varosovo, Muntalj, Stejanovci - ističe profesor Neđić.
Razlog zbog kojeg je baš Fruška gora postala mesto za gradnju svetinja verovatno leži u prirodnim i istorijskim okolnostima koje su ovu planinu učinile savršenim mestom za podizanje manastira. Naime, još od prehrišćanskih vremena, ljudi su birali uzvišenja kao mesta za gradnju oltara i žrtvenika, verujući da su to tačke koje povezuju zemlju i nebo. Fruška gora je, kao najveće uzvišenje u okolini, prirodno bila izabrana za ta mesta obožavanja.
To je za "Istorijski zabavnik" potvrdio i Ivan Neđić, profesor pripravnik Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima.
- Od kako je sveta i veka ljudi su oltare/žrtvenike gradili na uzvišenjima, a Fruška gora je definitivno jedino kilometrima unaokolo dostupno uzvišenje, te ne čudi njena rana sakralnost. O tome svedoče i iskopine na nekoliko lokaliteta - rekao je on.
Inače, crkve i manastiri su po prihvatanju hrišćanstva, upravo i nicale na mestima ranijih svetilišta.
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Manastir Jazak
Osim m što je Fruška gora bila prepoznata kao prirodno uzvišenje, postoji još jedan ključni faktor koji je doprineo tome da baš tu nastane veliki broj manastira – bogatstvo prirodnih resursa. Manastiri su oduvek zavisili od prirode. Naime, za njihov opstanak bila su neophodni plodna zemlja, šuma, ali najvažniji od svega – izvori čiste i pitke vode. Fruška gora je bila bogata tim resursima, pa je bilo logično da se manastiri podižu upravo tu.
Dobar primer ove prirodne simbioze između manastira i resursa Fruške gore je manastir Jazak, koji se nalazi u istoimenom selu. Jazak je poznat ne samo po svojoj duhovnoj vrednosti, već i po prirodnoj izvorskoj vodi. Ova voda je specifična zbog svog hemijskog i mineralnog sastava, koji je čini izuzetno pogodnom za svakodnevnu konzumaciju.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.
U besedi za petak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su prorocima poverene nebeske tajne i zašto je svedočenje Božje istine povezano sa stradanjem i putem ka Hristu.