Narodno predanje svedoči da se Ružica nalazila na istom mestu gde je i danas, jer je narod poštovao izvor Svete Petke, između ostalog, zato što je njegova voda prolazila ispod temelja hrama crkve posvećene Presvetoj Bogorodici.
Veruje se da su sestre Ružica, Marica i Cveta na prostoru beogradske tvrđave podigle po jednu crkvu kao svoju zadužbinu koje su bile prozvane po njihovim imenima. U jednoj staroj narodnoj pesmi se pominje crkva pod ovim imenom na Beogradskoj tvrđavi. To su narodne pesme Ženidba Todora Jakšića i Deoba Jakšića.
Međutim, ono što Crkvu Ružicu čini jednom od najjedinstvenijih na svetu je luster koji je napravljen od ratnog materijala.
Kako javlja "Kaldrma" ako pogledajte ka svodu Crkve Ružice - ogroman “luster”, polijelej, uobičajen u pravoslavnim crkvama, ovde izgleda malo drugačije. Satkan je od čaura i zrna metaka ispaljenih iz pušaka, revolvera; granata, kao i od vojničkih sablji.
Ovo je izuzetan polijelej (tek samo jedan sličan postoji u crkvi spomen kosturnici posvećenoj takođe palim ratnicima iz 1914. u selu Pecka) koji ukazuje na činjenicu da se nalazite usred nekadašnjih ratnih poprišta burne beogradske istorije.
Da li znate od čega je napravljen polijelej u Ružičinoj crkvi?#pitanjedana
Napravljen je nakon Prvog svetskog rata, kada je crkva bila gotovo uništena. U periodu nakon mračnog vremena stradanja kada su Srbi platili ogroman danak u krvi, ali ipak izašli kao pobednici.
Bol, patnja i razaranje, ratni prasak, tako su ostali zarobljeni i skriveni u ovoj crkvici, pretopljeni u relikvije koje simbolišu mir i spokoj.
Trajno sećanje na srpske žrtve
Tanjug/AP
Srpski vojnici na frontu u Prvom svetskom ratu
Sve u ovoj crkvi, zapravo, ima ratnu simboliku. U pitanju nije samo jedan, već dva polijeleja koja su izrađena od trofejne ratne municije, kao i tri velika čiraka za sveće. Dve ikone su izrađene u reljefu od metala, koji, takođe, potiče od pretopljenog zaplenjenog ratnog materijala.
Sve to bilo je poklon Vojnotehničkog zavoda iz Kragujevca za obnovu crkve Ružice i trajno sećanje na srpske žrtve.
Takav zahvat je razumljiv ako se zna da je u obnovi crkve veliku ulogu imalo tadašnje Ministarstvo vojske i mornarice.
Crkva je svoj sadašnji izgled dobila 1925. godine po projektu Nikolaja Krasnova, a od tada na njenom ulazu stoje i dve skulpture srpskih vojnika – jedan je u uniformi iz perioda Balkanskih ratova i Prvog svetskog, a drugi iz vremena cara Dušana Silnog. Materijal koji je korišćen za njihovu izradu takođe je bio ratni – topovske čaure.
Crkva Ružica je neka vrsta dokaza da je Beograd bio i ostao hrišćanski grad.
Zidno slikarstvo delo ruskog umetnika
Do danas su ovde sačuvane dve od nekada šest ikona koje su srpski vojnici tokom Prvog svetskog rata doneli sa sobom iz Bizerte u Tunisu, po povratku u otadžbinu. Zidno slikarstvo iz 1938. godine delo je ruskog slikara Andreja Bicenka, koji je u kompoziciji Beseda na gori prikazao ruske i srpske istorijske ličnosti. Ovo slikarstvo je restaurirano 1990. godine. Crkva Ružica nalazi se u okviru „Beogradske tvrdjave“ koja je 1979. godine utvrdjena za kulturno dobro od izuzetnog značaja, javljaju iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda.
Name, kada su 1867. godine Turci konačno predali grad knezu Mihailu Obrenoviću, istoga dana počelo je prikupljanje priloga za obnovu crkve.
Kada su, tokom Prvog svetskog rata, Austrijanci zavladali Beogradom, rešili su da sruše spomenik Karađorđu, koji se nalazio na mestu gde je danas Spomenik zahvalnosti Francuskoj. Želja im je bila da tu postave spomenik svom caru Franji Josifu, ali sudbina toj skulpturi nije dozvolila da svoj život započne na Kalemegdanu. Austrijanci su poraženi, a nesuđeni bronzani Franc Jozef postao je deo bogomolje – koju su Austrijanci tako žestoko bombardovali tokom rata.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Vladika Ilarion služio je zaupokojenu liturgiju i opelo ocu Milanu, čija posvećenost veri nastavlja da sjaji kroz sećanja vernika, koji će zauvek čuvati njegovu poruku ljubavi i mudrosti.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.