Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Manastir Ostrog, jedan od najposećenijih pravoslavnih svetilišta na Balkanu, za verni narod predstavlja mnogo više od duhovne destinacije. To je mesto gde vera dobija oblik tišine, molitve i traganja - ne samo telom, već i dušom.
Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Zvanični turistički sajt me.visit-montenegro objavio je smernice koje osvetljavaju nepisana pravila i običaje koji prate dolazak u Ostrog i odlazak iz ove svetinje.
Dolazak u ovaj manastir, kako navode, nije rezervisan samo za velike praznike – njegova vrata otvorena su svakog dana, svakog sata, svima koji dolaze s verom. Sam uspon do Gornjeg manastira za mnoge je više od fizičkog puta - to je lično hodočašće.
- Sam odlazak do Gornjeg manastira je i malo hodočasništvo. Od vernika je za očekivati da se bosi uspnu od Donjeg do Gornjeg manastira, a nisu retki ni primeri kada su na ovaj put pročišćenja ljudi polazili i dolazili na kolenima. Iz Manastira Ostrog nosi se osvećena vodica, ulje, tamjan, nafora ili pak ikonica ili krst načinjeni od tisovine - navedeno je.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Manastir Ostrog
Ovim osvećenim stvarima, kako ističu, mažu se i poskrope svi oni koji nisu mogli doći svecu na poklonjenje. Pred ćivot ovog sveca dolaze ljudi u potrazi za duhovnom utehom te lekom za fizičku i duhovnu bol, a slučajevi ozdravljenja toliko su brojni da se prenose u vidu zapisa i priča kroz crnogorski narod već vekovima.
- Za posetioca Manastira Ostrog interesantno je da može da na parčetu papira napiše želje za svoje žive i upokojene koje će tokom neke od liturgija sveštenici ovog manastira pročitati pred Bogom i Svetim Vasilijem Ostroškim.
Takođe, pored manastira postoji prostorija koja se nalazi u pećini koja je predviđena za paljenje sveća za žive i upokojene. Svece za žive se mogu zapaliti na jednoj strani, što je ispisano na zidu, dok se sveće za upokojene mogu zapaliti na drugoj strani, što je takođe propraćeno natpisom na zidu.
Smernice sajta me.visit-montenegro podsećaju i na običaj da posetioci, pre nego što priđu ćivotu, mogu ostaviti skroman dar - peškir, sapun ili ulje - kao izraz poštovanja prema monasima koji žive i služe u manastiru.
Rina
Ostrog
- Na ulazu u portu Gornjeg manastira postoji izvor sa koga možete, a i preporučljivo je, poneti osveštanu vodu koja se čuva u domu kao zaštitnik doma i porodice.
Kao i većini pravoslavnih hramova i u Ostrogu se može ostaviti simboličan novčani prilog koji će biti upotrebljen za pomoć onima kojima je ta pomoć najpotrebnija.
Ime Svetog Vasilija Ostroškog, kako ističu u objavljenim smernicama, izgovara se sa dubokim poštovanjem - uz ustajanje, krštenje i reči: "Slava mu i milost“.
Vasu priliku da upotpunite Manastir Ostrog daće vam konak u kome možete provesti noć. Tu ćete dobiti krevet za spavanje, ćebe i jastuk, kao i duhovni savet nekog od sveštenih lica ukoliko to poželite.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
Pozivajući se na reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za ponedeljak druge sedmice po Duhovima govori šta čoveku daje snaga da izdrži do kraja, čak i kada olakšanje ne dolazi.
Od 8. juna pravoslavci ulaze u jedan od dva letnja posta koji traje do 12. jula, uz višenedeljno uzdržanje od hrane životinjskog porekla i poziv na molitvu, mir i duhovnu disciplinu uoči praznika Svetih apostola Petra i Pavla.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Karpa i Alfeja po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Medarda, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.