Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Manastir Ostrog, jedan od najposećenijih pravoslavnih svetilišta na Balkanu, za verni narod predstavlja mnogo više od duhovne destinacije. To je mesto gde vera dobija oblik tišine, molitve i traganja - ne samo telom, već i dušom.
Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Zvanični turistički sajt me.visit-montenegro objavio je smernice koje osvetljavaju nepisana pravila i običaje koji prate dolazak u Ostrog i odlazak iz ove svetinje.
Dolazak u ovaj manastir, kako navode, nije rezervisan samo za velike praznike – njegova vrata otvorena su svakog dana, svakog sata, svima koji dolaze s verom. Sam uspon do Gornjeg manastira za mnoge je više od fizičkog puta - to je lično hodočašće.
- Sam odlazak do Gornjeg manastira je i malo hodočasništvo. Od vernika je za očekivati da se bosi uspnu od Donjeg do Gornjeg manastira, a nisu retki ni primeri kada su na ovaj put pročišćenja ljudi polazili i dolazili na kolenima. Iz Manastira Ostrog nosi se osvećena vodica, ulje, tamjan, nafora ili pak ikonica ili krst načinjeni od tisovine - navedeno je.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Manastir Ostrog
Ovim osvećenim stvarima, kako ističu, mažu se i poskrope svi oni koji nisu mogli doći svecu na poklonjenje. Pred ćivot ovog sveca dolaze ljudi u potrazi za duhovnom utehom te lekom za fizičku i duhovnu bol, a slučajevi ozdravljenja toliko su brojni da se prenose u vidu zapisa i priča kroz crnogorski narod već vekovima.
- Za posetioca Manastira Ostrog interesantno je da može da na parčetu papira napiše želje za svoje žive i upokojene koje će tokom neke od liturgija sveštenici ovog manastira pročitati pred Bogom i Svetim Vasilijem Ostroškim.
Takođe, pored manastira postoji prostorija koja se nalazi u pećini koja je predviđena za paljenje sveća za žive i upokojene. Svece za žive se mogu zapaliti na jednoj strani, što je ispisano na zidu, dok se sveće za upokojene mogu zapaliti na drugoj strani, što je takođe propraćeno natpisom na zidu.
Smernice sajta me.visit-montenegro podsećaju i na običaj da posetioci, pre nego što priđu ćivotu, mogu ostaviti skroman dar - peškir, sapun ili ulje - kao izraz poštovanja prema monasima koji žive i služe u manastiru.
Rina
Ostrog
- Na ulazu u portu Gornjeg manastira postoji izvor sa koga možete, a i preporučljivo je, poneti osveštanu vodu koja se čuva u domu kao zaštitnik doma i porodice.
Kao i većini pravoslavnih hramova i u Ostrogu se može ostaviti simboličan novčani prilog koji će biti upotrebljen za pomoć onima kojima je ta pomoć najpotrebnija.
Ime Svetog Vasilija Ostroškog, kako ističu u objavljenim smernicama, izgovara se sa dubokim poštovanjem - uz ustajanje, krštenje i reči: "Slava mu i milost“.
Vasu priliku da upotpunite Manastir Ostrog daće vam konak u kome možete provesti noć. Tu ćete dobiti krevet za spavanje, ćebe i jastuk, kao i duhovni savet nekog od sveštenih lica ukoliko to poželite.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
Posle godina traganja za duhovnim pozivom, Laís i Džekson Dognini pronašli su ljubav jedno u drugom — na putu koji je vodio kroz samostan i bogosloviju.
Još u 18. veku, oslanjajući se na veru i Njutnove zakone, paroh Džon Mičel je zamislio postojanje nevidljivih zvezda koje gutaju svetlost — a savremena nauka je kasnije potvrdila da je bio u pravu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Od Subota duša u Grčkoj, Roditeljskih subota u Rusiji, do Zadušnica u Srbiji – običaji pokazuju kako molitva i dobročinstvo povezuju žive i one koji su prešli u večnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 18. subotu po Duhovima otkriva kako molitva i vera otvaraju vrata nebeske slave dostupne svima koji Ga slede.