U različitim krajevima pravoslavnog sveta, u narodu su se ukorenili različiti nazivi za ovog svetitelja, uglavnom zasnovani na mitološkim elementima i prethrišćanskim verovanjima koji su oblikovali njegovu sliku u predanju.
U narodnoj tradiciji i kulturi srpskog naroda, praznik Svetog proroka Ilije, koji se slavi 2. avgusta po novom kalendaru, ima posebno mesto. Ovaj praznik poznat je i pod imenom Ilindan, a naziv Ilija Gromovnik je takođe široko rasprostranjen. Šta je to što Svetog Iliju čini tako moćnim i zašto ga narod zove Gromovnikom?
Printscreen/YouTube
Freska koja prikazuje Svetog proroka Iliju
Sveti prorok Ilija bio je veliki prorok i čudotvorac iz Starog zaveta, čije se ime vezuje za brojna čuda i neobične događaje. Živeo je u 9. veku pre nove ere u Izraelu, u vreme vladavine bezbožnog kralja Ahava i njegove žene Jezavelje. Sveti Ilija je hrabro propovedao veru u jednog Boga, suprotstavljajući se idolopoklonstvu i bezbožništvu, i tako postao simbol vere i pravednosti.
- Jako bitni događaji iz njegovog života jesu oni vezani za neprestanu borbu sa izrailjskim carem Ahavom i caricom Jezaveljom, koji su skrenuli sa Jahveovog puta i priklonili se kultu mnogobožačkog boga Vala. Sveti Ilija je činio mnoga čuda da bi ih povratio na pravi put, put Jahveov. Tri i po godine zatvorio je nebo i nije pala kiša na zemlju. Zatim, molitvom Gospodu sveo je kišu, a potom i oganj koji je spalio žrtvu njegovu prinetu bogu Jahveu. Na taj način je pokazao i dokazao da je poštovanje izrailjskog boga jedino i pravo -kaže profesor Bogoslovije Svetog Save i pričaslen sveštenik Hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu, prezviter Branislav Kedžić za TV Hram.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Profesor Bogoslovije Svetog Save, prezviter Branislav Kedžić
Upravo zbog ovih događaja, u narodnom predanju se veruje da Sveti Ilija upravlja vremenskim prilikama, pa je dobio nadimak Gromovnik.
Prema tradiciji, Sveti Ilija je upregnut u ognjena kola sa konjima i jezdi nebom, udarajući gromovima i sevajući munjama. Ovaj mitološki motiv jasno ukazuje na prethrišćanske elemente u kulturi našeg naroda, budući da mnoge osobine koje se pripisuju Svetom Iliji potiču iz starih slovenskih verovanja u Peruna, boga groma i munje. Primetna je sinteza hrišćanstva i prethrišćanskih verovanja, što je često slučaj u narodnoj religiji i običajima.
U Rusiji se Sveti prorok Ilija često naziva imenima koja odražavaju njegovu ulogu u narodnim verovanjima i folkloru, poput Ilje Muromca, slavnog junaka ruske narodne epike, i Vetrogona, zbog verovanja da može kontrolisati vetrove.
Printscreen/YouTube
Ikona Svetog proroka Ilije
U Grčkoj, Sveti Ilija prorok je poznat pod različitim narodnim imenima koja odražavaju njegovu ulogu i značaj u grčkom pravoslavlju i narodnim verovanjima. Neka od najrasprostranjenijih narodnih imena za Svetog Iliju proroka u Grčkoj su: Profitis Ilias - Prorok Ilija, Ai Lias - skraćena i kolokvijalna verzija imena Profitis Ilias. Gruzijski narod ga najčešće naziva Ilia Gvazauri „Ilija Božiji“, dok Rumuni najčešće koriste naziv Sveti Ilija ili Sfantul Ilie Tesviteanul (Sveti Ilija Tesvitski), po mestu u kome je rođen.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Sveti Ilija se slavi sa velikim poštovanjem. Na dan Ilindana, u mnogim krajevima Srbije održavaju se sabori i narodni običaji koji uključuju lomljenje slavskog kolača, osvećenje vode i molitve za kišu i dobru žetvu. Prema verovanju, na Ilindan ne treba raditi teške fizičke poslove, jer se veruje da Sveti Ilija može da se razgnevi i izazove nevreme.
Sveti prorok Ilija je duboko urezan u svest srpskog naroda kao zaštitnik i čuvar, ne samo u duhovnom smislu, već i u praktičnom, životnom. Njegovo ime se izgovara sa poštovanjem, a njegov praznik se obeležava sa verom i nadom u njegovu moć i zaštitu.
Po kalendaru Srpske pravoslavne crkve, 2. avgusta obeležavamo trojicu svetitelja istog imena – Ilija: gruzijskog, jerusalimskog i, na prvom mestu, starozavetnog čudotvorca čija dela pružaju inspiraciju i snagu, podsećajući nas na neprolaznu snagu Gospodnje ljubavi i zaštite.
Kroz stihove Nikolaja Velimirovića, osvetljena je životna priča starozavetnog proroka i novozavetnog sveca koga danas proslavljamo, čije su molitve otvarale i zatvarale nebesa, a njegova nepokolebljiva vera inspirisala narode kroz vekove.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.