ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Iguman manastira Ribnica kaže da je neprimereno živeti u hotelskom apartmanu koji ima šest kupatila i čiji mesečni najam je 35.000 evra, slikati se i javno eksponirati, dok narod koji strada i pati.
Otac Arsenije, Iguman manastira Ribnica, poznat je kao neprikosnoveni čuvar hrišćanskih vrednosti, ali i kao čovek koji se ne libi i otvoreno da govori o javnim ličnostima ako, prema njegovom mišljenu, svojim postupcima ugrožavaju ono što crkva promoviše.
Jednom prilikim se osvrnuo i na stil života naše bivše teniserke Ane Ivanović i njenog supruga, proslavljenog nemačkog fudbalera, Bastijana Švajnštajgera, za koji je rekao da je "čist snobizam".
- Nailazim na primer naše bivše teniserke Ane Ivanović, jer kažu da se ne bavi više time, i njenog muža Bastijana Švajnštajgera. Oboje su zaradili dovoljno novca. Dakle, tamo piše "Ana i Švajni su se skućili u Čikagu" , žive u penthausu, u potkrovlju jednog od najsavremenijih nebodera, koji pripada lancu hotela "Valdorf Astorija". Bio sam tamo, to je nešto najluksuznije - rekao je monah Arsenije, ali se tu nije zaustavio:
- Ovo su drevni, tradicionalni, beskrajno bogati hoteli. Dakle, žive u stanu koji nisu kupili, jer to je hotel, već plaćaju iznajmljivanje 30.000 evra mesečno. Plus 5.000 na rum servis, bazene, saune, toplu vodu. Znači 35.000 evra plaćaju svakog meseca, ali to nije njihov stan i neće nikad ni biti, ali to ih ne zanima. Skućili su se.
Tu vidimo vrhovni snobizam i potpunu hladnoću i bezosećajnost za narod koji strada i pati na planeti. Dobro, neću ja sad da idem u neke krajnosti, jer to je smešno. U neku utopiju, pa da ja sad očekujem da će oni svakog meseca da daju ne znam koju sumu. Ali, sama ta činjenica da oni to javno pokazuju, da se ona slika u stanu gde ima šest kupatila... - rekao je iguman Arsenije.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Sveti Teofan naglašava da nije svaki čin pred očima drugih licemeran. Često, dobra dela moramo činiti javno, jer takve situacije zahtevaju da pomognemo, delujemo ili učinimo nešto za druge. Međutim, licemerje nastaje kada naš cilj postane želja da izgledamo dobro u očima drugih, a ne da zapravo činimo dobro. Licemerno ponašanje se javlja kada osoba svesno želi da prikaže svoju pobožnost ili dobrotu, ali bez iskrene želje da to učini iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Njemu se sekli deo po deo tela i tako je izdahnuo.
Sveti Teofan ističe da je moguće biti u svetu i baviti se svakodnevnim poslovima, a da pri tome ne budemo vezani za njih duhovno. To ne znači da život postaje bezosećajan ili hladan, već da u takvom životu može da se razvije dublji, duhovni život koji nije vezan za spoljašnju stvarnost. Srce se može "zagrejati“ iz drugog, nevidljivog izvora, koji je mnogo snažniji i trajniji od svega što je prolazno. Iako bi neki mogli pomisliti da je u tom slučaju bolje potpuno se povući iz sveta, Sveti Teofan pokazuje da to nije nužno.
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.