ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Iguman manastira Ribnica kaže da je neprimereno živeti u hotelskom apartmanu koji ima šest kupatila i čiji mesečni najam je 35.000 evra, slikati se i javno eksponirati, dok narod koji strada i pati.
Otac Arsenije, Iguman manastira Ribnica, poznat je kao neprikosnoveni čuvar hrišćanskih vrednosti, ali i kao čovek koji se ne libi i otvoreno da govori o javnim ličnostima ako, prema njegovom mišljenu, svojim postupcima ugrožavaju ono što crkva promoviše.
Jednom prilikim se osvrnuo i na stil života naše bivše teniserke Ane Ivanović i njenog supruga, proslavljenog nemačkog fudbalera, Bastijana Švajnštajgera, za koji je rekao da je "čist snobizam".

- Nailazim na primer naše bivše teniserke Ane Ivanović, jer kažu da se ne bavi više time, i njenog muža Bastijana Švajnštajgera. Oboje su zaradili dovoljno novca. Dakle, tamo piše "Ana i Švajni su se skućili u Čikagu" , žive u penthausu, u potkrovlju jednog od najsavremenijih nebodera, koji pripada lancu hotela "Valdorf Astorija". Bio sam tamo, to je nešto najluksuznije - rekao je monah Arsenije, ali se tu nije zaustavio:
- Ovo su drevni, tradicionalni, beskrajno bogati hoteli. Dakle, žive u stanu koji nisu kupili, jer to je hotel, već plaćaju iznajmljivanje 30.000 evra mesečno. Plus 5.000 na rum servis, bazene, saune, toplu vodu. Znači 35.000 evra plaćaju svakog meseca, ali to nije njihov stan i neće nikad ni biti, ali to ih ne zanima. Skućili su se.
Tu vidimo vrhovni snobizam i potpunu hladnoću i bezosećajnost za narod koji strada i pati na planeti. Dobro, neću ja sad da idem u neke krajnosti, jer to je smešno. U neku utopiju, pa da ja sad očekujem da će oni svakog meseca da daju ne znam koju sumu. Ali, sama ta činjenica da oni to javno pokazuju, da se ona slika u stanu gde ima šest kupatila... - rekao je iguman Arsenije.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Sveti Teofan naglašava da nije svaki čin pred očima drugih licemeran. Često, dobra dela moramo činiti javno, jer takve situacije zahtevaju da pomognemo, delujemo ili učinimo nešto za druge. Međutim, licemerje nastaje kada naš cilj postane želja da izgledamo dobro u očima drugih, a ne da zapravo činimo dobro. Licemerno ponašanje se javlja kada osoba svesno želi da prikaže svoju pobožnost ili dobrotu, ali bez iskrene želje da to učini iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Njemu se sekli deo po deo tela i tako je izdahnuo.
Sveti Teofan ističe da je moguće biti u svetu i baviti se svakodnevnim poslovima, a da pri tome ne budemo vezani za njih duhovno. To ne znači da život postaje bezosećajan ili hladan, već da u takvom životu može da se razvije dublji, duhovni život koji nije vezan za spoljašnju stvarnost. Srce se može "zagrejati“ iz drugog, nevidljivog izvora, koji je mnogo snažniji i trajniji od svega što je prolazno. Iako bi neki mogli pomisliti da je u tom slučaju bolje potpuno se povući iz sveta, Sveti Teofan pokazuje da to nije nužno.
Mogu li nam saznanja iz oblasti neuronauka pomoći u trci sa veštačkom inteligencijom - trci koju ne smemo izgubiti?
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Suočavanje sa brigama i prazninom može biti iskušenje, ali Isihastina reč pokazuje put ka istinskoj slobodi duhovnog života.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Performans tokom božićne službe u luteranskom hramu u Nemačkoj pokrenuo je burnu raspravu o granicama bogosluženja i očuvanju svetinje.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Jednostavan recept za mirisnu poslasticu u danima posta koja okuplja porodicu i vraća tradiciju u dom.