SchutterstockRiba je bila prvobitni simbol hrišćanstva
Pošto su prvi Hrišćani bili stalno proganjani, jer Hrišćanstvo nije bilo priznato, morali su se skrivati i sporazumevati često s tajnim simbolima kojima su samo oni znali značenje.
Prvi simbol hrišćanstva kojim su sledbenici Isusovog učenja obeležavali prostore svog stanovanjabio jeprikaz ribe. Pošto su prvi Hrišćani bili stalno proganjani, jer hrišćanstvo nije bilo priznato, morali su se skrivati i sporazumevati često s tajnim simbolima kojima su samo oni znali značenje. Ovaj simbol je, zajedno sa prikazom Isusa kao Dobrog Pastira, sve do kraja 4. veka bio dominantan u hrišćanskoj ikonografiji.
Grčka reč za ribu je ,,ichthus”, a prvi hrišćani su iz te reči oblikovali akronim na sledeći način: I = Iesous; Ch = Christos; Th = Theou; U = Uios; S = Soter, koje znače Isus Hrist, Sin Božji, Spasitelj.
Vreme je nametalo svoje potrebe i u periodu progona bio je neophodan neki znak, simbol po kome će se hrišćani međusobno prepoznavati. Simbol ptice je označavao slobodu, a taj simbol se upotrebljavao najviše kada je došlo do oslobođenja i priznanja hrišćanstva od strane cara Konstantina. Riba se koristila kada su se hrišćani krili po katakombama.
Na zidovima bi crtali ribe koje bi im pokazivale, a Rimljani nisu shvatili da su to hrišćanski simboli i izgubili bi se u podzemnom lavirintu katakombi. Sva je prilika da je, zbog svoje opšte prihvaćenosti i zastupljenosti u životu hrišćana, riba zvanično postala simbolom hrišćana još pre sabora u Arlu 314. godine.
Profimedia
Krst nije bio pvobitni simbol hrišćanstva
Tek nakon Konstantinove vizije krsta uoči borbe sa Maksencijem 312. godine, ovaj znak postaje zaštitni simbol hrišćanstva. Povezanost Isusa i hrišćanstva sa simbolom ribe javlja se najpre u Novom zavetu, na mestima na kojima on sam sebe alegorijski naziva ,,ribarem ljudi“ .
Tertulijan, pisac sa prelaza iz prvog u drugi vek, proširuje i objašnjava ovu ideju, pišući ,,da smo svi mi male ribe, sledeći primer našeg ΙΧΘΥΣ, Isusa Hrista, rođeni u vodi“. Sam Kliment Aleksandrijski je preporučivao svojim čitaocima da na svoje pečate ali i kuće postave znak ribe.
Sam znak "INΣOΥΣ ΧREIΣTOΣ ΘEOΥ ΥIOΣ ΣOTHP" za mnoge koji nisu znali grčki bio je nerazumljiv, zato je crtanje ribe postalo rasprostranjeno kao znak raspoznavanja za one koji slede učenje Isusa Nazarećanina.
Simbolično predstavljanje ribe je bio način na koji su se hrišćani međusobno identifikovali. Mnogo pre pojave hrišćanstva, riba je već imala svoje duboko zastupljeno mistično značenje u većini mediteranskih ali i drugih kultova. Simbolika ribe je raznolika, ali se u većini slučajeva svodi na plodnost kao nebeski blagoslov i davanje života, što zbog činjenice da živi u moru (vodi), koje je samo po sebi davalac života, što zbog velikog broja jajašaca koja su, takođe, simbol života i plodnosti.
Schutterstock
Riba je bila prvobitni simbol hrišćanstva
Stara jevrejska Pasha padala je u mesecu adra (adar – riba), dok su predhrišćanski Jevreji učili da je riba hrana blaženih u raju, kao i simbol nebeske gozbe u budućem životu.
Znak ribe je trajno obeležila pojava hrišćanstva kao planetarno dominantne religije sa osnovom u Isusovom etičkom učenju, te prekid sa predhrišćanskom antičkom tradicijom.
Tradicija predstavljanja Spasitelja kao ribe Jevrejima nije bila nepoznata, jer se reč riba na hebrejskom poistovećivala sa Mesijom, a samog Mesiju nazivaju ribom. U Talmudu je riba simbol nevinosti na temelju proročanstva proroka Miheja. "Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grehe njihove.“(Mihej 7:19) Iako jevrejska tradicija Hrista nikada nije upoređivala sa ribom, u ranoj crkvi tokom prvog veka, prvi koji se pozvao na tu praksu bio je Tertulijan, koji je živio oko 150–230 godine, koji je bio Rimljanin.
To se Tertulijanovo poređenje temelji na jevanđelskim izveštajima, u kojima Isus hrani 5.000 ljudi hlebom i ribama u Jevanđeljima po Marku, Mateji, Luki i Jovanu ili na Isusovom pozivu apostolu Petru i njegovom bratu Andreju, kad im kaže da će ih učiniti „ribarima ljudi“ u Jevanđelju po Marku.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči.
Papa je hospitalizovan 14. februara u rimskoj bolnici Đemeli sa teškom respiratornom infekcijom. Prvobitno je lečen od bronhitisa, a zatim mu je dijagnostikovana dvostrana upala pluća.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Jedan od najpotresnijih zapisa o Tajni Tela i Krvi Hristove i o ulozi Presvete Bogorodice u našem spasenju – reči ruskog svetitelja iz knjige Misli za svaki dan u godini podsećaju nas zašto je Veliki četvrtak jedan od stubova pravoslavnog života.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Jedan od najpotresnijih zapisa o Tajni Tela i Krvi Hristove i o ulozi Presvete Bogorodice u našem spasenju – reči ruskog svetitelja iz knjige Misli za svaki dan u godini podsećaju nas zašto je Veliki četvrtak jedan od stubova pravoslavnog života.
U Donskom manastiru patrijarh Kiril blagoslovio početak mirovarenja – duhovnog i liturgijskog procesa tokom kojeg se priprema sveto miro, dok se iznad kazana danonoćno čita Jevanđelje.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Dok pravoslavni vernici čine ubedljivu većinu u Crnoj Gori, Eparhija budimljansko-nikšićka dobila je višestruko manje sredstava od verskih organizacija s daleko manjim brojem pripadnika i teritorijalnim obuhvatom.