SchutterstockRiba je bila prvobitni simbol hrišćanstva
Pošto su prvi Hrišćani bili stalno proganjani, jer Hrišćanstvo nije bilo priznato, morali su se skrivati i sporazumevati često s tajnim simbolima kojima su samo oni znali značenje.
Prvi simbol hrišćanstva kojim su sledbenici Isusovog učenja obeležavali prostore svog stanovanjabio jeprikaz ribe. Pošto su prvi Hrišćani bili stalno proganjani, jer hrišćanstvo nije bilo priznato, morali su se skrivati i sporazumevati često s tajnim simbolima kojima su samo oni znali značenje. Ovaj simbol je, zajedno sa prikazom Isusa kao Dobrog Pastira, sve do kraja 4. veka bio dominantan u hrišćanskoj ikonografiji.
Grčka reč za ribu je ,,ichthus”, a prvi hrišćani su iz te reči oblikovali akronim na sledeći način: I = Iesous; Ch = Christos; Th = Theou; U = Uios; S = Soter, koje znače Isus Hrist, Sin Božji, Spasitelj.
Vreme je nametalo svoje potrebe i u periodu progona bio je neophodan neki znak, simbol po kome će se hrišćani međusobno prepoznavati. Simbol ptice je označavao slobodu, a taj simbol se upotrebljavao najviše kada je došlo do oslobođenja i priznanja hrišćanstva od strane cara Konstantina. Riba se koristila kada su se hrišćani krili po katakombama.
Na zidovima bi crtali ribe koje bi im pokazivale, a Rimljani nisu shvatili da su to hrišćanski simboli i izgubili bi se u podzemnom lavirintu katakombi. Sva je prilika da je, zbog svoje opšte prihvaćenosti i zastupljenosti u životu hrišćana, riba zvanično postala simbolom hrišćana još pre sabora u Arlu 314. godine.
Profimedia
Krst nije bio pvobitni simbol hrišćanstva
Tek nakon Konstantinove vizije krsta uoči borbe sa Maksencijem 312. godine, ovaj znak postaje zaštitni simbol hrišćanstva. Povezanost Isusa i hrišćanstva sa simbolom ribe javlja se najpre u Novom zavetu, na mestima na kojima on sam sebe alegorijski naziva ,,ribarem ljudi“ .
Tertulijan, pisac sa prelaza iz prvog u drugi vek, proširuje i objašnjava ovu ideju, pišući ,,da smo svi mi male ribe, sledeći primer našeg ΙΧΘΥΣ, Isusa Hrista, rođeni u vodi“. Sam Kliment Aleksandrijski je preporučivao svojim čitaocima da na svoje pečate ali i kuće postave znak ribe.
Sam znak "INΣOΥΣ ΧREIΣTOΣ ΘEOΥ ΥIOΣ ΣOTHP" za mnoge koji nisu znali grčki bio je nerazumljiv, zato je crtanje ribe postalo rasprostranjeno kao znak raspoznavanja za one koji slede učenje Isusa Nazarećanina.
Simbolično predstavljanje ribe je bio način na koji su se hrišćani međusobno identifikovali. Mnogo pre pojave hrišćanstva, riba je već imala svoje duboko zastupljeno mistično značenje u većini mediteranskih ali i drugih kultova. Simbolika ribe je raznolika, ali se u većini slučajeva svodi na plodnost kao nebeski blagoslov i davanje života, što zbog činjenice da živi u moru (vodi), koje je samo po sebi davalac života, što zbog velikog broja jajašaca koja su, takođe, simbol života i plodnosti.
Schutterstock
Riba je bila prvobitni simbol hrišćanstva
Stara jevrejska Pasha padala je u mesecu adra (adar – riba), dok su predhrišćanski Jevreji učili da je riba hrana blaženih u raju, kao i simbol nebeske gozbe u budućem životu.
Znak ribe je trajno obeležila pojava hrišćanstva kao planetarno dominantne religije sa osnovom u Isusovom etičkom učenju, te prekid sa predhrišćanskom antičkom tradicijom.
Tradicija predstavljanja Spasitelja kao ribe Jevrejima nije bila nepoznata, jer se reč riba na hebrejskom poistovećivala sa Mesijom, a samog Mesiju nazivaju ribom. U Talmudu je riba simbol nevinosti na temelju proročanstva proroka Miheja. "Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grehe njihove.“(Mihej 7:19) Iako jevrejska tradicija Hrista nikada nije upoređivala sa ribom, u ranoj crkvi tokom prvog veka, prvi koji se pozvao na tu praksu bio je Tertulijan, koji je živio oko 150–230 godine, koji je bio Rimljanin.
To se Tertulijanovo poređenje temelji na jevanđelskim izveštajima, u kojima Isus hrani 5.000 ljudi hlebom i ribama u Jevanđeljima po Marku, Mateji, Luki i Jovanu ili na Isusovom pozivu apostolu Petru i njegovom bratu Andreju, kad im kaže da će ih učiniti „ribarima ljudi“ u Jevanđelju po Marku.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
U besedi za 13. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje se da prava moć ne leži u gromovima i kaznama, već u tihu ljubav koja ispravlja stučene trske, budi ono neugaslo u srcima ljudi i menja svet oko nas.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za 13. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje se da prava moć ne leži u gromovima i kaznama, već u tihu ljubav koja ispravlja stučene trske, budi ono neugaslo u srcima ljudi i menja svet oko nas.
Dr Vera Šćepanović govorila je o zanimljivoj dušekorisnoj temi "Zdravlje kao Božiji dar i bolest kao Božija poseta - Sveti Vasilije Ostroški kao iscelitelj duše i tela".
Iako nije ubrojan u 70 apostola, ipak se naziva apostolom zbog toga što je bio učenik velikih apostola, i što je u službi jevanđelskoj pokazao ogromnu revnost.
Fotografija iz 1903. godine, za koju se verovalo da je zauvek nestala, ponovo je ugledala svetlost dana u manastiru Svetog Pantelejmona – i otkrila čudesno svedočanstvo o prisustvu Device Marije.