Radi se o majci koja se, suočena sa najvećim bolom - gubitkom deteta koje je odlučilo da sebi oduzme život - obratila svešteniku i molila ga da se sinu održi opelo.
Nenad Gugl, profesor srpskoj jezika i književnosti je u jednom televizijskom gostovanju u emisiji "Kad anđeli spavaju", podelio priču koja se glasno čula među ljudima kao podsvesni podsetnik na smisao ljudskog života.
Radi se o majci koja se, suočena sa najvećim bolom - gubitkom sina koji je odlučio da sebi oduzme život - obratila svešteniku i molila ga da se sinu održi opelo.
Međutim, kako hrišćanska pravila nalažu da se opelo ne drži za one koji su sebi sami oduzeli život, sveštenik nije mogao ispuniti njenu želju, jer se sukobljava sa hrišćanskim načelima, već ju je posavetovao da potraži odgovor kod tadašnjeg Patrijarha Pavla.
Pročitajte još...
Printscreen/Youtube/RTS Merila vremena - Zvanični kanal
Ova majka, u potpunosti obuzeta tugom, krenula je da traži patrijarha, nadajući se da će naći olakšanje u njegovim rečima.
Čekala je patrijarha ispred Saborne crkve, gde je konačno uspela da ga sustigne. Skrhana bolom i očajem, obratila mu se jednostavnim pitanjem: "Možete li da održite opelo mom maloletnom sinu koji je počinio samoubistvo?"
Patrijarh Pavle, poznat po svojoj mudrosti i blagosti, zastao je na trenutak, i izgovorio samo tri reči: "Život je dužnost."
U tim rečima majka je osetila jasnu poruku. Shvatila je da život nije samo lična odluka ili izbor, već sveta dužnost koja nam je poverena od Boga. Ako nismo sebi dali život, ne možemo ni da ga oduzimamo.
"Život je dužnost" – ove reči Patrijarha Pavla bile su jednostavne, ali teške i pune mudrosti.
Podsećaju nas da život, sa svim svojim iskušenjima, tugama i patnjama, ima dublji smisao i da nije uvek u našoj vlasti da odlučujemo o njegovom toku.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
U uslovima hroničnog nedostatka celovitog pristupa u zaštiti zadužbina Nemanjića na prostoru Republike Severne Makedonije, postoje neki aspekti koji su ohrabrujući, ali i zabrinjavajući.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Ivana Rodić iz Instituta za transfuziju krvi Srbije rekla je da se ova akcija realizuje već nekoliko godina za redom, tri puta godišnje pod blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.