Christine Bird/ShutterstockManastir Ostrog, gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
Neverovatnu priču o tome kako je kiša pretila da potopi deo crkve Bogorodice, nakon što je neko daskama zatvorio odvod za vodu, ali i o tome kako do potpapanja nije došlo podelila je jedna vernica u knjizi o ocu Joilu.
Ona je navela da je za pomoć u mislima prizvala oca Joila, a njena molitva je, kaže, čudesno uslišena.
Desilo se to u Jerusalimu, kada je odjednom počela velika kiša.
- I plato gde se nalazi crkva Bogorodice je počeo da se puni vodom. Odjednom je nivo vode porastao do nekih metar i po. I ljudi su panično počeli da beže iz crkve majke Božije, preko tog platoa koji se neverovatnom brzinom punio vodom.
Posle je ustanovljeno da se to desilo pošto je neko zatvorio odliv nekakvim daskama.
- Pretila je opasnost da voda uđe u crkvu gde se nalazi grob majke Božije. I monah koji tu saslužuje (a to sve traje desetak minuta) kaže sestri koja je iz Srbije, "ako ti je duhovni otac stvarno prozorljiv, pomoli se da voda stane".
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
- Dole u crkvi postoji sigurnosni šaht za odvod vode, ako bi voda ušla. Nešto vode je ušlo, ali ne u meri da sve poplavi. Posle nepunih minut od molitve, čula sam: “prestaće“ Posle par minuta kiša je prestala da pada sa neba. Obaveštena je policija, daske su sklonjene, a u pitanju je bila neka vrsta sabotaže.
Ko je bio otac Joil?
Printscreen/YouTube/Vijesti online
Otac Joil
Rođen je 20. jula 1940. godine kao Jošo Bulatović u selu Smrčje kod Kolašina. Već na početku rata ostaje bez oca Milete, pa je njega i braću kroz iskušenja rata sama čuvala i podizala majka Marija. Neposredno nakon rata porodicu je zadesila tragedija koja je ostavila snažan pečat na njegov dalji život – u jednom danu su od nađene bombe poginula tri njegova brata, a preživeo je samo jedan njegov brat – Janko.
Nakon završetka osnovne škole u Kolašinu, maturirao je u beranskoj gimnaziji, nakon čega završava Pedagošku akademiju na Cetinju. Zaposlio se kao nastavnik hemije u Osnovnoj školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu, gde provodi 15 godina radnog staža do invalidske penzije.
Od rane mladosti pokazivao je zanimanje za duhovnost i za Crkvu. U nedostatku iskusnih duhovnika u Crnoj Gori, tada duhovno razorenoj od bezbožnog režima, za rukovođenje u crkvenom životu odabrao je čuvenog vitovničkog starca Tadeja, koji je dugo godina bio njegov duhovni savetnik. Nakon nekoliko poseta Svetoj zemlji krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka, odlučuje da se posveti podvižničkom životu, živeći u svetu po pravilima monaškog asketizma i potpune posvećenosti duhovnosti. Krajem osamdesetih godina postaje aktivni član duhovne zajednice koja se u manastiru Ćelija Piperska formirala oko blaženog spomena arhimandrita Lazara.
Od sredine devedesetih započinje gradnju svoje zadužbine – manastira Ćirilovac na svom imanju kod Kolašina. Manastir je osvećen u septembru 1999. godine i tada je postavljen za igumana manastira. Već naredne godine se formira manastirsko sestrinstvo. Iako se manastir nalazi zabačen u planinama i do njega vodi makadamski put, stotine ljudi je svakog dana dolazilo u manastir za savet, molitvu i ispovest.
Tanjug/AP Darko Vojinovic
Mitropolit Amfilohije
Godine 2005. mitropolit Amfilohije je sa još tri arhijereja osvetio crkvicu koju je otac Joil podigao na vrhu Bjelasice po imenu Ključki Tavor i posvetio ju Preobraženju Gospodnjem, a koja je rađena kao verna kopija srušene lovćenske crkve. Već 2007. godine osvećen je i muški manastir posvećen Bogorodici Jerusalimskoj u neposrednoj blizini manastira Ćirilovca.
Svoj monaški život zaokružio je primanjem velike monaške shime 2016. godine, od kada je primao manje naroda za ispovest i savet, a više se posvećivao molitvi. Upokojio se nakon kraće bolesti u svojoj zadužbini manastiru Ćirilovcu 20. februara 2022. godine, gde je i sahranjen.
Mudri svetitelj upozoravao je da će Antihrist doći sa prividnom dobrotom, obećanjima i sažaljenjem, ali će se njegovo pravo lice otkriti kada učvrsti svoju vlast. Da li ćemo prepoznati?
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, za praznik Sabor Presvete Bogorodice, ukazuje se koliko jednostavnost i predanost mogu biti istinska veličina pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas slave Drugi dan praznika Rođenja Gospoda Isusa Hrista i Sabor Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Drugi dan Bogojavljenja. Katolici proslavljaju Gospu od brze pomoći, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Dok većina meri sreću brojem poruka i fotografija, rečenica svetogorskog duhovnika otkriva kako tihi gest može pretvoriti prazničnu radost u svetlost za one koji su sami, bolesni ili u patnji.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, za praznik Sabor Presvete Bogorodice, ukazuje se koliko jednostavnost i predanost mogu biti istinska veličina pred Bogom.
Dok većina meri sreću brojem poruka i fotografija, rečenica svetogorskog duhovnika otkriva kako tihi gest može pretvoriti prazničnu radost u svetlost za one koji su sami, bolesni ili u patnji.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.