U proleće 351. godine, za vreme vladavine cara Konstancija, stanovnici Jerusalima postali su svedoci zaslepljujućeg znaka na nebu - ogromnog krsta od svetlosti. O ovom događaju pisao je i Sveti Kirilo Jerusalimski, a njegov opis i danas ostavlja bez daha.
Čudo koje se dogodilo pre gotovo 1.700 godina ostalo je zabeleženo na stranicama istorije hrišćanstva. Tada su, u maju, stanovnici Jerusalima usred dana postali svedoci nebeskog znamenja — ogromnog krsta koji je blistao jače od sunca. Ljudi su bili zapanjeni onim što su videli. Ubrzo nakon ovog čudesnog događaja, Sveti Kirilo Jerusalimski uputio je pismo caru Konstanciju u kojem je protumačio značenje ukazanog znaka.
Rimsko carstvo, proleće 351. godine. Već je bio upokojen Konstantin Veliki — vladar koji je učinio mnogo za učvršćenje Rimskog carstva, stabilizaciju njegove ekonomije, sproveo značajne reforme i udario temelje novoj, hrišćanskoj eri. Na presto je došao njegov sin Konstancije. Iako se nazivao hrišćaninom, u punom smislu te reči to nije bio. Konstancije je ispovedao arijanstvo — jeretičko učenje koje je osudio Prvi vaseljenski sabor u Nikeji, sazvan upravo na inicijativu njegovog oca. Progoni pravovernih hrišćana ponovo su otpočeli, a carstvo se suočilo s opasnošću od novih verskih sukoba i nemira.
Shutterstock
Put suza u Jerusalimu
Međutim, 7. (20.) maja, u trećem času dana, nad Jerusalimom se ukazao svetlosni krst — nalik onom koji je Sveti car Konstantin video pred bitku kod Milvijskog mosta. Te večeri, 28. oktobra 312. godine, Konstantin je pobedio svog suparnika, uzurpatora Maksencija, i postao jedini vladar Rimskog carstva. Krst se tada nad Jerusalimom prostirao od Golgote, gde je razapet Spasitelj, sve do Maslinske gore i bio je vidljiv sa svih strana večnog grada. Ukazanje je trajalo nekoliko časova.
- U ove svete dane Pedesetnice, sedmog dana maja, oko devetog časa izjutra, ukaza se preveliki krst, sav od svetlosti, na nebu, nad Golgotom, prostirući se sve do Maslinske gore. Ukaza se potpuno jasno ne samo jednom ili dvojici, nego svim mnogobrojnim stanovnicima grada. I ne beše to, kako bi neko mogao pomisliti, priviđenje ili san, nego stvarno, očima vidljivo znamenje na nebu, trajalo je mnogo časova. Sjajem svetlosti nadmašivao je i sunčeve zrake jer, da nije bio takav, oni bi ga zasenili; i ne bi bio vidljiv, da iz sebe nije izasijavao zračenje jače od sunca - pisao je Sveti Kirilo Jerusalimski u svom pismu caru Konstanciju, kao očevidac ovog čuda, prenosi ruski pravoslavni portal foma.ru.
Shutterstock
Jerusalim danas
Toliko očigledan nebeski znak ispunio je narod strahopoštovanjem. Mnogi neznabošci su primili hrišćanstvo, a mnogi jeretici priznali svoje zablude. Mnogi — ali ne i Konstancije. On je i dalje istrajavao u jeresi, iako je pročitao pismo Svetog Kirila, u kojem ovaj svedoči da je ukazanje krsta potvrda istinitosti hrišćanske vere. U tom pismu opisuje i reakciju naroda:
- U tom času, građani, obuzeti strahom i radošću zbog ovog bogovidnog znaka, u velikom broju hitro se sabraše u svetu crkvu: mladi i starci, muževi i žene, svih uzrasta, pa čak i one koje se obično kriju — devojke, i domaći i stranci, hrišćani i neznabošci koji behu došli iz drugih zemalja — svi jednodušno, kao jednim ustima, proslaviše Hrista Isusa, čudotvorca, Gospoda našeg, Jedinorodnog Sina Božijeg. I doista, na sopstvenom iskustvu spoznaše da učenje hrišćanske pobožnosti nije u ubedljivim rečima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i sile (1 Kor 2,4), te da ga ne propovedaju samo ljudi, nego da ga i sam Bog sa neba potvrđuje (up. Jev 2,3–4).
Progoni pravoslavnih vernih nastavili su se sve do Konstancijeve smrti 361. godine, a dodatno su se pojačali dolaskom novog protivnika hrišćanstva — Julijana Odstupnika, poslednjeg rimskog cara koji je pokušao da oživi mnogoboštvo, ali je u tome doživeo potpuni neuspeh.
Ipak, hrišćani Rimskog carstva nikada nisu zaboravili čudesno ukazanje krsta na jerusalimskom nebu. U njegov spomen ustanovljen je i poseban praznik koji se obeležava 20. maja po novom kalendaru. Za tadašnje hrišćane, koji su živeli u vremenima teskobe i progona, taj svetleći krst postao je znak utehe i podsećanje da Bog nije ostavio svoju Crkvu — i da će, u konačnom ishodu, pravda i istina Božija trijumfovati.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.