AHMAD GHARABLI / AFP / ProfimediaTuristi u Jerusalimu
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
To je mesto pobede života nad smrću, mesto susreta s vašom večnošću, to je boja vaše duše, vaše večnosti. Ako osećanje koje preplavi čoveka kada silazi u Hristov grob može da se opiše rečima, to bi bile ove, a izabrao ih je hadži Dragan Popović, po struci teolog, po profesiji veroučitelj, koji u Svetu zemlju putuje već gotovo 30 godina. Broj onih kojima je bio vodič na pokloničkim putovanjima meri se, kako kaže, hiljadama.
U Svetu zemlju otišao je prvi put 1993. i od tada odlazi svake godine, koja je to dozvoljavala. Hodočasnici uvek putuju sa blagoslovom srpskog patrijarha i uvek je u grupi najmanje jedan sveštenik i jedan monah. Obično ih putuje oko 25.
- Za put se pripremamo postom i molitvom, ali ljudima koji putuju sa mnom na sastancima pre puta dajem uputstva od toga koja ćemo mesta posetiti do nekih vrlo praktičnih stvari: šta od garderobe i obuće da ponesu, u koliki kofer da se spakuju. Meni ne plaćaju ništa, plaćaju sve tamo, u Jerusalimu. Sveta zemlja je ustvari Sveto pismo i onaj ko ne poznaje Sveto pismo ne može da vas vodi po Svetoj zemlji kako treba. Čoveku treba da bude jasno zašto je Hristos rekao baš te reči na tom mestu. Meni je to smisao i svrha vodiča u Svetoj zemlji – objašnjava Hadži Dragan Popović.
Prilikom jednog boravka u Svetoj zemlji bio je vodič tadašnjem vladiki šabačkom Lavrentiju, najstarijem episkopu Srpske pravoslavne crkve. Najviše voli da ide na hodočašće kada je praznik Preobraženja Hristovog.
- Bio sam u Svetoj zemlji i za Vaskrs, Božić, Krstovdan, međutim najbolje je otići za Preobraženje. Tada je temperatura najprijatnija, a i najmanja je gužva. Za Vaskrs, recimo, u jednom momentu u starom gradu Jerusalimu ima milion poklonika više nego što je ljudi koji žive tu, sve vrvi, puca. Ne daj Bože da neko padne u toj gužvi. Ne možete da uđete u Crkvu Hristovog Groba kada je doček Blagodatnog ognja, ograničen je broj na 2.000 ljudi, a hram prima 11.000. A bez odlaska u taj sveti hram koja je svrha dolaska u Jerusalim -kaže Popović.
Tanjug/AP/ Maya Alleruzzo
Turisti u Jerusalimu
Međutim, i Preobraženje Gospodnje na brdu Tavoru ima svoje čudo. To je blagodatni oblak koji se spušta na poklonike tokom liturgije.
- On se pojavljuje samo na taj dan. U toku celonoćnih bogosluženja dolazi blagodatni oblak, koji se ispočetka ne vidi, ali ga kamera snimi kao neku maglu, prašinu koja provejava. Kada počne pričest on postaje sve vidljiviji i ljudi pružaju ruke da ga dodirnu, a na rukama im ostaje prijatan miris. Tokom cele liturgije osećate radost, sedam-osam sati ste u toj blagodati. U Novom zavetu na brdu Tavoru Hristos se preobrazio i prikazao trojici svojih učenika i tada se uz glas Boga Oca s neba pojavio i svetli oblak. Međutim, smisao naše vere je Hrist, a ne čuda, čuda su tu samo kao ukrepljenje, dokaz da u našoj veri ima Svetog Duha.
Tanjug/AP/ Maya Alleruzzo
Turisti u Jerusalimu
Veliku većinu poklonika, kako dodaje, ovo hodočašće promeni nabolje, ali ima sporadično i suprotnih primera, kada ljudi zastrane, počnu nešto da proriču ili da se izdvajaju iz crkve, kao što se i na najsvetijim mestima Jerusalima mogu videti i oni koji se bave spiritizmom, gatanjem, vračanjem.
- Važan je motiv s kojim krećete na pokloničko putovanje, da on bude ispravan i iskren. Mir je smisao našeg života, a poruka celog Svetog pisma je: mera. Mera u svemu. Pa i u putovanjima. Jedan veliki ruski sveštenik, Andrej Kurajev, rekao je da kada čovek svetim mestom ispuni svoju dušu on više nema potrebe da ide tamo i da se predaje tom spoljašnjem. Ali, priznajem, ja imam taj misionarski priziv, pa evo već gotovo 30 godina vodim poklonike i pričam im o svetim mestima – ističe Hadži Dragan Popović.
A što se njega tiče on u Svetu zemlju, kako naglašava, uvek putuje kao da ide prvi put i kao da mu je poslednji: uvek se s istom radošću priprema i uvek strahuje da bi složene prilike na Bliskom istoku mogle da se još više iskomplikuju i zatvore hodočasnicima puteve do Jerusalima i svetih mesta, prenosi "Politika".
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
"Staza suza" u Jerusalimu predstavlja emotivno putovanje vernika koji se suočavaju s bolom, tugom i nadom. Ova putanja se često povezuje s patnjom Isusa tokom njegovih poslednjih trenutaka na Zemlji.
Tokom istorijskog obraćanja u Knesetu, američki predsednik javno je govorio o Ivankinoj odluci da promeni veru, povezujući porodičnu priču sa političkim savezom između SAD i Izraela.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.