AHMAD GHARABLI / AFP / ProfimediaTuristi u Jerusalimu
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
To je mesto pobede života nad smrću, mesto susreta s vašom večnošću, to je boja vaše duše, vaše večnosti. Ako osećanje koje preplavi čoveka kada silazi u Hristov grob može da se opiše rečima, to bi bile ove, a izabrao ih je hadži Dragan Popović, po struci teolog, po profesiji veroučitelj, koji u Svetu zemlju putuje već gotovo 30 godina. Broj onih kojima je bio vodič na pokloničkim putovanjima meri se, kako kaže, hiljadama.
U Svetu zemlju otišao je prvi put 1993. i od tada odlazi svake godine, koja je to dozvoljavala. Hodočasnici uvek putuju sa blagoslovom srpskog patrijarha i uvek je u grupi najmanje jedan sveštenik i jedan monah. Obično ih putuje oko 25.
- Za put se pripremamo postom i molitvom, ali ljudima koji putuju sa mnom na sastancima pre puta dajem uputstva od toga koja ćemo mesta posetiti do nekih vrlo praktičnih stvari: šta od garderobe i obuće da ponesu, u koliki kofer da se spakuju. Meni ne plaćaju ništa, plaćaju sve tamo, u Jerusalimu. Sveta zemlja je ustvari Sveto pismo i onaj ko ne poznaje Sveto pismo ne može da vas vodi po Svetoj zemlji kako treba. Čoveku treba da bude jasno zašto je Hristos rekao baš te reči na tom mestu. Meni je to smisao i svrha vodiča u Svetoj zemlji – objašnjava Hadži Dragan Popović.
Prilikom jednog boravka u Svetoj zemlji bio je vodič tadašnjem vladiki šabačkom Lavrentiju, najstarijem episkopu Srpske pravoslavne crkve. Najviše voli da ide na hodočašće kada je praznik Preobraženja Hristovog.
- Bio sam u Svetoj zemlji i za Vaskrs, Božić, Krstovdan, međutim najbolje je otići za Preobraženje. Tada je temperatura najprijatnija, a i najmanja je gužva. Za Vaskrs, recimo, u jednom momentu u starom gradu Jerusalimu ima milion poklonika više nego što je ljudi koji žive tu, sve vrvi, puca. Ne daj Bože da neko padne u toj gužvi. Ne možete da uđete u Crkvu Hristovog Groba kada je doček Blagodatnog ognja, ograničen je broj na 2.000 ljudi, a hram prima 11.000. A bez odlaska u taj sveti hram koja je svrha dolaska u Jerusalim -kaže Popović.
Tanjug/AP/ Maya Alleruzzo
Turisti u Jerusalimu
Međutim, i Preobraženje Gospodnje na brdu Tavoru ima svoje čudo. To je blagodatni oblak koji se spušta na poklonike tokom liturgije.
- On se pojavljuje samo na taj dan. U toku celonoćnih bogosluženja dolazi blagodatni oblak, koji se ispočetka ne vidi, ali ga kamera snimi kao neku maglu, prašinu koja provejava. Kada počne pričest on postaje sve vidljiviji i ljudi pružaju ruke da ga dodirnu, a na rukama im ostaje prijatan miris. Tokom cele liturgije osećate radost, sedam-osam sati ste u toj blagodati. U Novom zavetu na brdu Tavoru Hristos se preobrazio i prikazao trojici svojih učenika i tada se uz glas Boga Oca s neba pojavio i svetli oblak. Međutim, smisao naše vere je Hrist, a ne čuda, čuda su tu samo kao ukrepljenje, dokaz da u našoj veri ima Svetog Duha.
Tanjug/AP/ Maya Alleruzzo
Turisti u Jerusalimu
Veliku većinu poklonika, kako dodaje, ovo hodočašće promeni nabolje, ali ima sporadično i suprotnih primera, kada ljudi zastrane, počnu nešto da proriču ili da se izdvajaju iz crkve, kao što se i na najsvetijim mestima Jerusalima mogu videti i oni koji se bave spiritizmom, gatanjem, vračanjem.
- Važan je motiv s kojim krećete na pokloničko putovanje, da on bude ispravan i iskren. Mir je smisao našeg života, a poruka celog Svetog pisma je: mera. Mera u svemu. Pa i u putovanjima. Jedan veliki ruski sveštenik, Andrej Kurajev, rekao je da kada čovek svetim mestom ispuni svoju dušu on više nema potrebe da ide tamo i da se predaje tom spoljašnjem. Ali, priznajem, ja imam taj misionarski priziv, pa evo već gotovo 30 godina vodim poklonike i pričam im o svetim mestima – ističe Hadži Dragan Popović.
A što se njega tiče on u Svetu zemlju, kako naglašava, uvek putuje kao da ide prvi put i kao da mu je poslednji: uvek se s istom radošću priprema i uvek strahuje da bi složene prilike na Bliskom istoku mogle da se još više iskomplikuju i zatvore hodočasnicima puteve do Jerusalima i svetih mesta, prenosi "Politika".
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
"Staza suza" u Jerusalimu predstavlja emotivno putovanje vernika koji se suočavaju s bolom, tugom i nadom. Ova putanja se često povezuje s patnjom Isusa tokom njegovih poslednjih trenutaka na Zemlji.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.