Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
U savremenom dobu, kada je žena preduzetnik, radnica, majka i domaćica njena uloga je iscrpljujuća, a dete će se po prirodi uvek oslanjati na majku više, nego na oca - kao i majka na dete. Tako je to u najvećem broju slučajeva.
Izmorene i neispavane majke dolaze na posao, sa podočnjacima i brigom za sopstveno dete, koje možda baš prethodnu noć nije spavalo zbog temperature. Trebalo je verovatno i pre posla dete ostaviti u vrtić, jer je baš naviklo da ga majka ostavlja tamo, a onda žurno nastaviti na posao i tamo provesti narednih osam sati.
Rastrzana između privatnog i poslovnog, a uslovljena na dvojnu ulogu - majke i poslovne aždaje, žena postaje iscrpljena i sklona oboljenju.
You tube Print screen
Otac Stefan Vučković
Otac Stefan Vučković, arhimandrit manastira Velika Remeta, govorio je o savremenom problemu naglašavajući ulogu žene u društvu.
- Ženi moramo vratiti njenu veličinu, njeno carsko dostojanstvo, i da se divimo njenoj lepoti i njenoj porodici. A za rad i fabrike - za to su muškarci, da rade. Ako imaju malo, neka se potrude, neka grade više, neka ne stane sve na osam sati.
Ističući ulogu oca, kao glave porodice i onoga koji prvenstveno treba da privređuje, otac Stefan otkriva koliko je igra na dva fronta, koju vodi žena - teška.
- Muškarac treba da podigne svoju porodicu i zaštiti svoju ženu. Zamislite kako je ženi koja danas rađa decu: mora ujutru, čim omota dete u ćebe, da ga preda i da potrči levo-desno, žureći u fabriku, da odradi svojih 7-8 sati. To je veoma teško. Takva žena se brzo iznuri, padne, izgubi zdravlje, snagu i volju za životom.
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
- A mi smo sve to dozvolili. Ne možemo reći da to nije našom zaslugom, sve to smo prihvatili, a žena se toliko žrtvuje. Muškarac i žena su jedno. Ako muškarac želi da mu žena radi, neka to ne bude bukvalno kao u rudniku. Raditi se može i u kući, podižući sinove i kćeri, koji će sutra biti vaša podrška i garancija u starosti - zaključuje arhimandrit Stefan.
BONUS VIDEO: NOVA BESEDA OCA RAFAILA: Kako da se pripremimo za Sudnji dan
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
U otvorenom i duhovno nadahnutom razgovoru, predstojatelj Srpske pravoslavne crkve i predsednik Vlade Srbije osvrnuli su se na ključne izazove savremenog društva, naglašavajući značaj obrazovanja, očuvanja identiteta i zajedničkog služenja narodu u vremenu kada su jedinstvo i vera od presudnog značaja.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.