Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
U savremenom dobu, kada je žena preduzetnik, radnica, majka i domaćica njena uloga je iscrpljujuća, a dete će se po prirodi uvek oslanjati na majku više, nego na oca - kao i majka na dete. Tako je to u najvećem broju slučajeva.
Izmorene i neispavane majke dolaze na posao, sa podočnjacima i brigom za sopstveno dete, koje možda baš prethodnu noć nije spavalo zbog temperature. Trebalo je verovatno i pre posla dete ostaviti u vrtić, jer je baš naviklo da ga majka ostavlja tamo, a onda žurno nastaviti na posao i tamo provesti narednih osam sati.
Rastrzana između privatnog i poslovnog, a uslovljena na dvojnu ulogu - majke i poslovne aždaje, žena postaje iscrpljena i sklona oboljenju.
You tube Print screen
Otac Stefan Vučković
Otac Stefan Vučković, arhimandrit manastira Velika Remeta, govorio je o savremenom problemu naglašavajući ulogu žene u društvu.
- Ženi moramo vratiti njenu veličinu, njeno carsko dostojanstvo, i da se divimo njenoj lepoti i njenoj porodici. A za rad i fabrike - za to su muškarci, da rade. Ako imaju malo, neka se potrude, neka grade više, neka ne stane sve na osam sati.
Ističući ulogu oca, kao glave porodice i onoga koji prvenstveno treba da privređuje, otac Stefan otkriva koliko je igra na dva fronta, koju vodi žena - teška.
- Muškarac treba da podigne svoju porodicu i zaštiti svoju ženu. Zamislite kako je ženi koja danas rađa decu: mora ujutru, čim omota dete u ćebe, da ga preda i da potrči levo-desno, žureći u fabriku, da odradi svojih 7-8 sati. To je veoma teško. Takva žena se brzo iznuri, padne, izgubi zdravlje, snagu i volju za životom.
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
- A mi smo sve to dozvolili. Ne možemo reći da to nije našom zaslugom, sve to smo prihvatili, a žena se toliko žrtvuje. Muškarac i žena su jedno. Ako muškarac želi da mu žena radi, neka to ne bude bukvalno kao u rudniku. Raditi se može i u kući, podižući sinove i kćeri, koji će sutra biti vaša podrška i garancija u starosti - zaključuje arhimandrit Stefan.
BONUS VIDEO: NOVA BESEDA OCA RAFAILA: Kako da se pripremimo za Sudnji dan
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
U otvorenom i duhovno nadahnutom razgovoru, predstojatelj Srpske pravoslavne crkve i predsednik Vlade Srbije osvrnuli su se na ključne izazove savremenog društva, naglašavajući značaj obrazovanja, očuvanja identiteta i zajedničkog služenja narodu u vremenu kada su jedinstvo i vera od presudnog značaja.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Crkva nas uči da odeća treba da bude čedna, skromna i dostojanstvena – da ne sablažnjava druge, već da svedoči smirenje i poštovanje prema Bogu i sebi samome.
Izražavajući saučešće, starešina Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, protojerej stavrofor Miloš Trišić, poziva na zajedništvo i molitvu za preminule, povređene i sve pogođene ovom strašnom tragedijom.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva nas uči da odeća treba da bude čedna, skromna i dostojanstvena – da ne sablažnjava druge, već da svedoči smirenje i poštovanje prema Bogu i sebi samome.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.