Duhovna riznica 12.06.2025 | 12:01

ZAŠTO AMERIKANCI MASOVNO NAPUŠTAJU PROTESTANTIZAM I PRELAZE U PRAVOSLAVLJE: Američki muškarci beže od "vouk" Hrista i pronalaze istinu na istoku

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
ZAŠTO AMERIKANCI MASOVNO NAPUŠTAJU PROTESTANTIZAM I PRELAZE U PRAVOSLAVLJE: Američki muškarci beže od "vouk" Hrista i pronalaze istinu na istoku
Jefferee Woo / Zuma Press / Profimedia

Suočeni s gubitkom tradicionalnih vrednosti, konfuzijom rodnih identiteta i liberalizacijom protestantskih zajednica, sve veći broj Amerikanaca, naročito muškaraca, spas i red pronalazi u starim liturgijama, tišini, asketizmu i strukturi pravoslavne vere.

Liberalni duh većine protestantskih verskih zajednica u SAD, njihovo prihvatanje "vouk" kulture i odustajanje od zalaganja za klasičnu porodicu i zaštitu siromašnih doveli su do fenomena naglog porasta konvertitstva u tradicionalnije vere – katoličanstvo i, naročito, pravoslavlje. Sa druge strane, u mnogim mejnstrim medijima, koji se bave tom temom, ti obraćenici se kritikuju kao najkonzervativniji i najradikalniji deo društva.

Američki tradicionalisti, rastući trend u tom društvu, smatraju da je sve što je Amerika postigla i što je (bilo) predmet divljenja i imitacije u celom svetu zasnovano na tradiciji koja se pred njihovim očima transformiše u svoju suprotnost. Prema njihovom shvatanju, pokret konzervativaca (Conservatives), koji postoji u Republikanskoj partiji od šezdesetih godina 20. veka, nije uspeo da sačuva (to conserve) nijednu tradicionalnu vrednost. Model –belac, Anglosaksonac, protestant – (WASP: white Anglo-Saxon Protestant, često tumačen i kao wealthy – bogat, Anglo-Saxon Protestant), koji je oličavao očeve američke nacije, pod pritiskom emancipacije žena, seksualnih i rasnih manjina, odbacujući očigledno nazadne vrednosti, odbacio je i mnogo toga što konzervativci smatraju dobrom tradicijom.

Douglas R. Clifford / Zuma Press / Profimedia
Sedamnaestogodišnji Luk Bojl pobedio je u plivanju za Bogojavljenski krst 2025. u Tarpon Springsu

 

Napušteni od protestantske crkve i političkih pokreta, izvorni tradicionalisti okreću se drugoj tradiciji, koju smatraju konzervativnijom – pravoslavlju ili katoličanstvu – kao i američkom nacionalizmu, izvornim vrednostima koje su zapisane u Ustavu i dokumentima prve političke elite Amerike. Treba reći da savremena menadžerska i finansijska elita, kroz svoje stare medije, pokušava da uspostavi narativ da povratak u preprotestantsko hrišćanstvo neumitno vodi ka –ekstremnom nacionalizmu–, što je, po njima, naravno, na korak od –domaćeg terorizma–.

Za branioce tradicije to je jasan znak da je program uništavanja hrišćanske religije u Americi sada ozbiljno ugrožen – preporodom pravoslavlja.

Bojan Basarić, beogradski inženjer koji duže od tri decenije živi u Kanadi, objašnjava za nin.rs dominantno tradicionalističko shvatanje na severnoameričkom kontinentu.

– Veza između zdravog tradicionalizma, nacionalizma i stare Crkve je mnogo jednostavnija: sve tri komponente su potrebne da bi se uspostavio duhovni i mentalni red u životima običnih ljudi koji poseduju pravu veru i psihološku strukturu tradicionaliste – kaže Bojan Basarić. On sumira kako je došlo do nezadovoljstva tradicionalno prisutnim crkvama u SAD:

– Apsolutna sloboda govora, okupljanja i protesta zamenjena je administrativnim pravilima i zakonima koji propisuju zabranjene reči i misli, masovnim prisluškivanjem cele populacije i masovnom retribucijom kroz legalni sistem protiv građanskih protesta. Protestantska elita, čiji su patriotizam, hrišćanska teologija i radna etika bili osnov američke kulture, zamenjena je finansijskim elitama koje ne shvataju Ameriku kao jedinstvenu kulturu koju treba braniti i razvijati na osnovu tradicije. Protestantske crkve podeljene su na desetine denominacija, od kojih većina aktivno deluje protiv osnovnih hrišćanskih principa – očuvanja porodice i produktivnog rada kao osnovnih vrednosti čovekovog života – kaže Basarić.

Douglas R. Clifford / Zuma Press / Profimedia
Plivanje za Bogojavljenski krst u Americi se tradicionalno odžava već 119 godina

 

MAGA i pravoslavlje

Iako postoje pojedinci i grupe unutar američkih konvertita u pravoslavlje koji izražavaju razočaranje određenim aspektima američke politike, ne postoji široko rasprostranjeno razočaranje MAGA pokretom ili Donaldom Trampom. Naprotiv, mnogi konvertiti i dalje podržavaju konzervativne političke ideje i traže duhovnu i društvenu stabilnost kroz pravoslavnu veru. Neke pukotine pojavile su se po pitanju Izraela, iako nisu podržali Palestince.

– Njihov stav prema Izraelu je savršeno predvidljiv za svakog ko je pravi američki nacionalista. Oni ne žele ništa da imaju sa malom bliskoistočnom državom, koja oduzima ogromne resurse njihovoj sopstvenoj zemlji. Oni su potpuno neutralni u svojoj podršci ili protivljenju Izraelu. Po njima, Izrael treba ostaviti na miru da se bavi sopstvenim pitanjima. – kaže Basarić.

Tanjug/AP Photo/Jacquelyn Martin
Mitropolit Elpidofor i predsednik SAD Donald Tramp

 

Pokrećući važna pitanja identiteta i vrednosnih sistema, novi pravoslavci često koriste nasilni jezik protiv određenih rasnih, etničkih i društvenih grupa – umesto jezika spasenja i ljubavi prema bližnjima, a to ne zvuči hrišćanski ni pravoslavno. Na pravoslavnom internetu jezik istorije i tradicije koristi se ponekad za širenje političke ideologije, odnosno kao nosilac modernosti, protiv koje se navodno bore.

E-pravoslavlje

Pravoslavni blogovi i podkasti niču po Americi svakoga dana, često sa milionima pregleda. Među možda najpopularnijim (a i najkontroverznijim) influenserima koji se dovode u vezu sa prelaskom na pravoslavlje je Endru Tejt, nekadašnji kik-bokser, veoma važan u takozvanoj „menosferi“ (veb-sajtovi, forumi i blogovi koji promovišu muškost i opoziciju feminizmu).

Ovaj više nego kontroverzni influenser – koji je sa bratom Tristanom pod istragom zbog silovanja – sa milionima pratilaca na društvenim mrežama, svojim naglašenim narativom o muškosti bio je sigurna luka za veliki broj muškaraca čiji je rodni identitet doveden u pitanje vouk ideologijom. On, i ne samo on (jer je Tejt u jednom trenutku koketirao i sa islamom), već i drugi slični influenseri konzervativci, uticali su na mlade Amerikance da u krizi muškosti – o kojoj govore brojne sociološke studije – utehu pronađu u konzervativizmu i vraćanju religijskoj tradiciji, a pravoslavlje se tu nametnulo kao najmanje podložno modernizmu.

Kod pravoslavnih „misionara“ na društvenim mrežama teme kojima se bave često nisu teološkog karaktera. Jedan od vodećih među njima nastupa pod imenom Prudentalist (The Prudentialist), predstavljajući se kao geopolitičar, društveni kritičar i pisac pravoslavne provenijencije.

Tanjug/ AP Vadim Ghirda
Među najpopularnijim (a i najkontroverznijim) influenserima koji se dovode u vezu sa prelaskom u pravoslavlje je Endru Tejt, nekadašnji kik-bokser

 

Tumačeći prelazak brojnih Amerikanaca u pravoslavlje, on kaže:

– Globalizam nije samo ekonomija – to je svet bez domova. Pripadnost postaje luksuz, a zaborav korena nova normalnost. Pravoslavlje je za mnoge put nazad ka stvarnosti. Pravoslavlje nudi ono što moderni svet poriče muškarcu: strukturu, ćutanje, greh i otkup. Zato toliko konvertita dolazi ovde. Jer ne traže samo Boga – traže red.

Govoreći o misiji pravoslavlja, Prudentalist – koji ne dolazi iz tradicionalne pravoslavne sredine – kaže:
– Amerika je postala misija. Nije više hrišćanska imperija – ako je ikada i bila – već prostor izbora. I u tom haosu izbora, pravoslavlje deluje kao granit među peskom.

Drugi sveži konvertit u pravoslavlje, Ben Kristenson iz Ferfaksa u Virdžiniji, odrastao je u anglikanskoj porodici i uredno išao na crkvene službe nedeljom i hrišćanske kampove preko leta, ali kaže da je uvek čeznuo za tradicionalnijom verom.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji Mark Brnić  primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog Maksima pred početak diplomatske misije

 

– Teška stvar u vezi sa odrastanjem u mojoj crkvi jeste to što je bilo mnogo promena čak i za mog života. Shvatio sam da zaista nema načina da se beskonačne promene zaustave – ispričao je on za američke medije. Kako je objasnio – gledao je kako tradicije odlaze u zaborav.

– Hor u odorama je zamenjen bendom za proslave, granice oko rukopoloženja žena su zamagljene, a dugogodišnji stavovi o LGBT pitanjima su se promenili – kaže Kristenson.

Neki novi pravoslavci su mnogo živopisniji i za svoje preobraženje imaju pre svega emotivno objašnjenje. Otac Mojsije Mekferson, penzionisani tatu-majstor, sebe na Instagramu opisuje kao – pravoslavnog sveštenika, muža, oca, teškog 100 kilograma, koji može da podigne ukupno 730 kilograma u čučnju, benču i mrtvom dizanju.

Mekferson (43), Afroamerikanac, rektor pravoslavne crkve Presvete Bogorodice u Džordžtaunu, u Teksasu, među sve većim je brojem mlađih muškaraca koji su prihvatili Rusku zagraničnu pravoslavnu crkvu, poznatu po konzervativnosti. Neki članovi kažu da ih privlači tradicionalna religija u eri „prosvećenih“ crkava koje podržavaju rodnu ravnopravnost, LGBTQ prava i pokret „Životi crnaca su važni“. Svima je uglavnom zajedničko odbijanje prihvatanja vrednosnih promena u američkom društvu i svetu.

Pravoslavlje u SAD

Pravoslavna crkva u Americi, prema podacima iz 2020. godine, ima oko 750.000 praktikujućih vernika, sa snažnom tendencijom porasta novopridošlih. Najveći broj tradicionalnih pravoslavnih zajednica čine etnički Grci, oko 375.000, dok vernika srpskog porekla ima oko 70.000.

Nominalno, pravoslavaca u SAD ima između dva i šest miliona, ali je među njima znatan broj pripadnika pravoslavnih naroda (Rusa, Grka, Srba) koji su neaktivni ili se ne identifikuju religiozno.

Druga najbrojnija pravoslavna zajednica je Pravoslavna crkva u Americi, naslednica Ruske crkvene misije na Aljasci iz 18. veka. Bila je deo Ruske pravoslavne crkve, a potom se razvila kao nezavisna crkva u SAD. Godine 1970. dobila je autokefalnost od Moskovske patrijaršije, ali kao autokefalna zajednica nije dobila tomos od ostalih pravoslavnih crkava, pa ni od Carigradske patrijaršije.

Aktuelni poglavar je mitropolit „cele Amerike i Kanade“ Tihon (Mollard). On stoluje u manastiru Svetog Tihona Zadonskog, najstarijem na tlu Amerike, osnovanom 1905. godine u Saut Kananu u Pensilvaniji, gde je smeštena i Duhovna akademija.

Američko pravoslavlje i radikalizacija

Istraživanje pravoslavnih crkava širom SAD pokazalo je da su parohije zabeležile povećanje broja obraćenika od 78% u 2022. godini u poređenju s nivoima pre pandemije 2019. godine. I dok su se, istorijski gledano, muškarci i žene obraćali u približno jednakom broju, znatno više muškaraca pridružilo se Crkvi od 2020. godine, što može ukazivati i na ulogu krize muškosti u preobraćenju u pravoslavlje.

Otac Džosaja Trenham vodi pravoslavnu crkvu Svetog apostola Andreja u Riversajdu, u Kaliforniji, skoro tri decenije – i primetio je nagli porast interesovanja:

– Poslednje četiri–pet godina donele su ogroman porast. Ne pokazuju se znaci smanjenja. Dolazak u pravoslavlje dešava se masovno širom zemlje – kaže otac Džosaja.

Studije ukazuju da su mnogi američki konvertiti u pravoslavlje – posebno oni koji se priključuju Ruskoj pravoslavnoj crkvi izvan Rusije – privučeni tradicionalnim vrednostima i konzervativnim društvenim normama koje ova Crkva zastupa. Oni često dolaze iz sredina već naklonjenih konzervativnim političkim stavovima, uključujući podršku Donaldu Trampu i MAGA pokretu.

Tanjug/AP Photo/Jacquelyn Martin
Mitropolit Elpidofor i predsednik SAD Donald Tramp

 

 

Većina konvertita su bivši evangelici ili rimokatolici koji su se razočarali u američko društvo i traže stabilnost i tradiciju u pravoslavlju, pokazuje studija dr Sare Rikardi-Švarc, vanredne profesorke religije i antropologije na Univerzitetu Nortistern i autorke knjige Između neba i Rusije: Religiozno obraćenje i političko otpadništvo u Apalačima, inače članice Pravoslavne crkve u Americi.

– Oni često izražavaju divljenje prema Putinu kao simbolu očuvanja hrišćanskih vrednosti i protivljenja liberalnim promenama u društvu – kaže dr Rikardi-Švarc.

SAD – država verskih konvertita

Oko 28 % odraslih Amerikanaca promenilo je religiju u odnosu na ono u šta su vaspitavani u detinjstvu. To znači da je od oko 262 miliona odraslih u SAD približno 73 miliona osoba promenilo religijsku tradiciju tokom života.

Američki istraživački centar Pju (Pew Research Center) navodi da je 35 % odraslih promenilo religiju posle detinjstva. To znači osam do deset miliona ljudi svake godine.

Skoro 22 % odraslih napustilo je oblik hrišćanstva koji su praktikovali, najčešće neku od protestantskih denominacija, dok se 3,6 % ateista pridružilo hrišćanstvu. Trend promene religije se povećava od 2021, a najviše ljudi opredeljuje se za katoličanstvo i pravoslavlje.

U društvu koje je tradicionalno antisovjetsko, antirusko i antiputinovsko, to izaziva zabrinutost u nekim krugovima. Tradicionalne pravoslavne zajednice u SAD, koje ne pokazuju sklonost ka promenama, takođe su oprezne.

– Izgleda da američko pravoslavlje ima problem s radikalizmom. Crkva je gotovo uvek imala konzervativan društveni stav. Ali u našem vremenu postaje sve sklonija reaktivnoj politici i ideologiji, i nigde to nije očiglednije nego na ortodoksvebu (pravoslavnim internet-sajtovima). Kao pravoslavna hrišćanka, antropolog i proučavalac pravoslavnog hrišćanstva u SAD više od decenije, mogu reći da okretanje pojedinih laika i sveštenika politizovanom digitalnom diskursu menja društveni etos naše Crkve na načine koji će imati trajan uticaj na veru na Zapadu – upozorava profesorka Rikardi-Švarc.

Kritikujući američku kulturu, pravoslavni hrišćani – često obraćenici – koriste društvene mreže da bi promovisali moralnu, pravoslavnu viziju budućnosti. Izražavaju duboku zabrinutost, često opravdanu, zbog sveopšte sekularizacije društva. Veruju da bi pravoslavlje, možda udruženo s određenim krajnje desničarskim političkim filozofijama, moglo da povrati svet Bogu. Da bi sproveli ovakvu vrstu društvene promene, često traže istomišljenike na internetu.

– Društvena solidarnost, čak i onlajn, može biti koristan aspekt zajedničkog pogleda na svet, ali istovremeno može biti i pokretačka snaga novih sukoba. Mnogi na ortodoksvebu vide svoje objave kao put ka rehristijanizaciji Amerike; ali u stvari, verujem da ovaj projekat ne odražava toliko pravoslavnu teologiju ili učenja, koliko dugu istoriju američkih kulturnih ratova i, samim tim, spletke modernog sekularizma – konstatuje Rikardi-Švarc.