OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Ceo svet teži duhovnom miru i gotovo da nema čoveka koji, svesno ili nesvesno, ne traga za spokojem — unutrašnjim tihovanjem koje ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Međutim, što se više govori o miru, čini se da ga je sve manje.
Što ga ljudi više traže u stvarima, uspehu, priznanjima ili zabavi, to su dalje od njega. Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom – ali putem koji ne vodi tamo gde čovek misli da vodi.
U takvom svetu, pravoslavno predanje nudi drugačiji odgovor. Put ka miru ne ide preko spoljašnje kontrole života, već preko unutrašnje promene srca.
Sveti Gavrilo Gruzijski je dao jasan odgovor kako se do mira i dolazi.
"Ko hoće da živi u miru - neka se nauči ćutanju, molitvi i smirenju".
Ćutanje u ovom kontekstu nije bežanje od sveta, već od suvišnosti. To je svesno povlačenje iz stvarnosti – ne samo one spoljne, već i unutrašnje: misli koje nas razdiru, reči koje ništa ne grade, rasprave koje ne donose istinu.
Molitva je prirodni odgovor na tu tišinu. Ona ne dolazi iz potrebe da se nešto dobije, već iz želje da se bude s Bogom. Pravoslavna molitva ne traži spektakl ni osećaj, već stalno prinošenje srca Bogu – ujutru i uveče, u radosti i teskobi. Kada čovek istraje u molitvi, bez očekivanja i uslova, ona postaje svetlost koja osvetljava put, bez obzira na to koliko spolja sve izgleda mračno.
Smirenje je plod svega toga. To nije puko ćutanje iz slabosti, niti povlačenje pred životom, već snaga koja dolazi iz predavanja volje Bogu. Smiren čovek zna ko je, ne preuveličava sebe, ali ni ne očajava. On ne traži da sve bude po njegovom, jer zna da je Božiji plan dublji i mudriji od ljudskog shvatanja.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Za vernike, molitva nije samo verski običaj – ona je temelj duhovnog života i svakodnevna potreba duše.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Protojerej Aleksandar Djagilev otkriva psihološke i duhovne uzroke razlaza supružnika i savetuje kako sačuvati bračnu zajednicu u današnje vreme.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.