OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Mnogi ljudi, u trenucima slabosti, bola ili nade, okreću se Bogu s molitvama punim želja. Mole za zdravlje, uspeh, ljubav, mir u porodici, izlaz iz nevolje. Ipak, često se događa da ono što traže – ne dobiju.
Tada se u srcu javi razočaranje, pa čak i sumnja: da li nas Bog čuje, da li vidi naše suze i čuje naše vapaje.
Čovek bi želeo da sve dođe odmah, da se svaka njegova molitva ispuni po njegovoj meri i vremenu. Ali, Božji plan je dublji od našeg razumevanja. Mi vidimo samo delić, dok Bog vidi celinu.
Dok mi tražimo ono što mislimo da je dobro, on zna šta je zaista dobro za nas. Božja volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno, i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Koliko puta smo u životu shvatili, tek kasnije, da ono što nismo dobili bilo je zapravo milost. Da bi nas ono što smo žarko želeli možda odvelo stranputicom, udaljilo od mira, ili povredilo druge. Bog ne uskraćuje iz nemara, već iz ljubavi. Njegovo "ne" često krije dublje "da", koje tek treba da sazri.
Jer Bog daje u svoje vreme, i daje onako kako će nas najviše izgraditi. Naše molitve nisu izgubljene – svaka ima smisao, ali odgovor ponekad ne dolazi u obliku koji očekujemo. I baš tada, kada se čini da nam je uskraćeno, u nama se rađa vera koja ne zavisi od darova, već od poverenja u onoga koji zna sve.
Kako je lepo rekao prota Rodion Putjanin:
"Ako ti Bog ne da ono što želiš i išteš, budi uveren da On priprema i zasigurno će ti dati nešto lepše i korisnije za tebe."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Ovaj hram danas je pod zaštitom države i uživa status kulturnog dobra.
Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već iz iskrene potrebe da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.