OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Mnogi ljudi, u trenucima slabosti, bola ili nade, okreću se Bogu s molitvama punim želja. Mole za zdravlje, uspeh, ljubav, mir u porodici, izlaz iz nevolje. Ipak, često se događa da ono što traže – ne dobiju.
Tada se u srcu javi razočaranje, pa čak i sumnja: da li nas Bog čuje, da li vidi naše suze i čuje naše vapaje.
Čovek bi želeo da sve dođe odmah, da se svaka njegova molitva ispuni po njegovoj meri i vremenu. Ali, Božji plan je dublji od našeg razumevanja. Mi vidimo samo delić, dok Bog vidi celinu.
Dok mi tražimo ono što mislimo da je dobro, on zna šta je zaista dobro za nas. Božja volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno, i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Koliko puta smo u životu shvatili, tek kasnije, da ono što nismo dobili bilo je zapravo milost. Da bi nas ono što smo žarko želeli možda odvelo stranputicom, udaljilo od mira, ili povredilo druge. Bog ne uskraćuje iz nemara, već iz ljubavi. Njegovo "ne" često krije dublje "da", koje tek treba da sazri.
Jer Bog daje u svoje vreme, i daje onako kako će nas najviše izgraditi. Naše molitve nisu izgubljene – svaka ima smisao, ali odgovor ponekad ne dolazi u obliku koji očekujemo. I baš tada, kada se čini da nam je uskraćeno, u nama se rađa vera koja ne zavisi od darova, već od poverenja u onoga koji zna sve.
Kako je lepo rekao prota Rodion Putjanin:
"Ako ti Bog ne da ono što želiš i išteš, budi uveren da On priprema i zasigurno će ti dati nešto lepše i korisnije za tebe."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
Primećeno je da se u crkve i manastire ne odlazi pretežno radi lične koristi i da bi se nešto izmolilo od Boga.
Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava gde je granica između iskrene potrebe i pogrešnog oslanjanja na Stvoritelja kao na izvor lakog rešenja.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.