OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Mnogi ljudi, u trenucima slabosti, bola ili nade, okreću se Bogu s molitvama punim želja. Mole za zdravlje, uspeh, ljubav, mir u porodici, izlaz iz nevolje. Ipak, često se događa da ono što traže – ne dobiju.
Tada se u srcu javi razočaranje, pa čak i sumnja: da li nas Bog čuje, da li vidi naše suze i čuje naše vapaje.
Čovek bi želeo da sve dođe odmah, da se svaka njegova molitva ispuni po njegovoj meri i vremenu. Ali, Božji plan je dublji od našeg razumevanja. Mi vidimo samo delić, dok Bog vidi celinu.
Dok mi tražimo ono što mislimo da je dobro, on zna šta je zaista dobro za nas. Božja volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno, i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Koliko puta smo u životu shvatili, tek kasnije, da ono što nismo dobili bilo je zapravo milost. Da bi nas ono što smo žarko želeli možda odvelo stranputicom, udaljilo od mira, ili povredilo druge. Bog ne uskraćuje iz nemara, već iz ljubavi. Njegovo "ne" često krije dublje "da", koje tek treba da sazri.
Jer Bog daje u svoje vreme, i daje onako kako će nas najviše izgraditi. Naše molitve nisu izgubljene – svaka ima smisao, ali odgovor ponekad ne dolazi u obliku koji očekujemo. I baš tada, kada se čini da nam je uskraćeno, u nama se rađa vera koja ne zavisi od darova, već od poverenja u onoga koji zna sve.
Kako je lepo rekao prota Rodion Putjanin:
"Ako ti Bog ne da ono što želiš i išteš, budi uveren da On priprema i zasigurno će ti dati nešto lepše i korisnije za tebe."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Jedna jednostavna, a snažna pouka sa Svete gore pokazuje da i najmanji napor u molitvi i učenju može promeniti život i vratiti unutrašnji mir.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Protojerej Aleksandar Djagilev otkriva psihološke i duhovne uzroke razlaza supružnika i savetuje kako sačuvati bračnu zajednicu u današnje vreme.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.