ČAK I DA SE SVI ZLI LJUDI OKRENU PROTIV VAS, U OVOM SLUČAJU VAM NEĆE MOĆI NIŠTA! Savet Svetog Tihona Zadonskog bogatstva vredan
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
U vremenu ubrzanog života, kada čovek često trči za obavezama i prolaznim stvarima, unutrašnji mir postaje sve ređa i dragocenija vrlina. Mnogi traže spokoj u spoljašnjim okolnostima, u promeni mesta, posla ili okruženja, ali pravoslavna duhovnost vekovima podseća da se pravi mir ne nalazi izvan čoveka, već u njegovom odnosu sa Bogom.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Sveti oci su učili da nemir najčešće dolazi iz gordosti, nestrpljenja i stalne potrebe da čovek nametne svoju volju drugima. Tada se rađaju rasprave, svađe i razdor, a čovek gubi sposobnost da vidi bližnjeg kao brata.
Nasuprot tome, smirenje i krotost donose blagodat koja menja ne samo onoga ko je nosi, već i sve oko njega.
Smiren čovek ne podiže glas, ne traži pravdu za sebe po svaku cenu i ne uzvraća zlom na zlo, već nastoji da sačuva mir srca.
Takav mir ne nastaje odjednom niti bez truda. On se gradi kroz molitvu, strpljenje i stalnu borbu sa sopstvenim mislima.
U pravoslavnom predanju često se naglašava da čovek najpre mora da pobedi nemir u sebi, jer tek tada može da pomogne drugima. Kada se srce očisti od gneva, zavisti i osude, tada se u njemu rađa tišina u kojoj se jasnije oseća prisustvo Božje.
U takvom stanju čovek postaje tih, ali snažan svedok vere. Ljudi pored njega osećaju olakšanje, jer se u njegovom ponašanju ne nalaze ni pretnja ni osuda. Mir koji nosi u sebi prenosi se na porodicu, prijatelje i svakoga ko mu priđe. Zbog toga su mnogi podvižnici govorili da je unutrašnji mir jedan od najvećih darova koje čovek može da donese svetu.
O tome je govorio i veliki ruski svetitelj, Sveti Serafim Sarovski, čije su reči ostale duboko ukorenjene u pravoslavnoj duhovnosti:
"Ako smirite sebe pred Bogom i umirite se kako Bog zapoveda, vi ste mnoštvo ljudi spasili. Ako se pojavite kao miran čovek, ljudi bi nekako da uđu u taj vaš mir i obrnuto, ljudi će bežati od nemirnog i prekog karaktera".
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Pred Bogom ne moramo da prikrivamo svoje slabosti niti da tražimo savršene reči kojima bismo opisali ono što osećamo.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.