Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
U iskustvu mnogih vernika ulje zauzima posebno mesto: čuva se u kući, često se odnosi u hramove na osvećenje kada se osvećuje hrana, a iz manastira se donose i male bočice svetog ulja ili ulja iz kandila koje gori pored ikone ili moštiju nekog svetitelja, i vrlo često se koristi u trenucima bolesti i neizvesnosti. Oko njega su se, kroz vreme, isplela različita tumačenja - od duboko crkvenih do onih koja mu pripisuju samostalnu, gotovo automatsku moć. Upravo tu se otvara pitanje koje je važno razdvojiti: šta je sveto ulje u crkvenom razumevanju, a šta pripada narodnim predstavama koje ga izdvajaju iz konteksta molitve i Svete tajne.
Ulje u Bibliji i crkvenoj tradiciji
Ulje se u Svetom pismu javlja kao znak posvećenja, milosti i Božjeg izbora. Proroci, carevi i sveštenici bivali su pomazivani uljem kao spoljašnji znak da su izdvojeni za službu Bogu. U tom simboličkom jeziku ulje nije „sila po sebi“, nego vidljivi znak nevidljive blagodati.
U Novom zavetu, posebno u Poslanici apostola Jakova, jasno se govori o molitvi za bolesne i pomazanju uljem: „Boluje li ko među vama, neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje…“ (Jak 5,14–15)
Ovaj apostolski opis postaje temelj onoga što Crkva kasnije oblikuje kao Svetu tajnu jeleosvećenja.
Shutterstock/galka3250
Šta je Sveta tajna jeleosvećenja
Sveta tajna jeleosvećenja jeste molitvena služba u kojoj Crkva priziva Božju milost za isceljenje duše i tela čoveka.
U punijem liturgijskom obliku, ovu svetu tajnu obično vrši više sveštenika, kroz niz molitava, čitanja i pomazanja vernika osvećenim uljem. Taj zajednički karakter pokazuje da se ne radi o privatnom ritualu, nego o sabranju Crkve oko bolesnog čoveka.
„Tajna Jeleosvećenja nam je poznata pod drugim imenom - Soborovanje. Tako se zove jer ga vrši sabor prezvitera, odnosno više sveštenika. U Tajni Jeleosvećenja, prilikom pomazanja tela uljem, na bolesnika se priziva blagodat Božija koja isceljuje nemoći duhovne i telesne. Osnova za vršenje ove tajne su tekstovi iz Svetog Pisma“, kaže sveštenik Jovan Dvorjadkin.
Važno razdvajanje: Sveta tajna i osvećeno ulje u praksi
U savremenoj crkvenoj praksi postoji i osvećeno ulje koje vernici mogu poneti iz manastira i crkava, najčešće nakon bogosluženja ili molitvenih činova. Ono se koristi u kućnoj pobožnosti, uz molitvu, kao znak blagoslova i podsećanje na crkveni život.
Međutim, to ulje nije isto što i Sveta tajna Jeleosvećenja. Crkva jasno razlikuje jeleosvećenje kao Svetu tajnu u kojoj se molitveno priziva isceljujuća blagodat nad bolesnim čovekom i osvećeno ulje iz crkava i manastira, koje vernici koriste kao pomoćno sredstvo, ali ne kao zamenu za Svetu tajnu niti kao „automatski lek“
Ova razlika je važna upravo zato što se u narodnoj praksi ta dva pojma često stapaju, pa se ulju pripisuju značenja koja Crkva ne uči.
Sveštenik Aleksandar Šmeman: Pravo isceljenje nije u telu
wikipedia/Algoman
Sveštenik Aleksandar Šmeman
Sveta tajna ne garantuje isceljenje, ali može da uteši, ojača čoveka u bolesti i promeni njegov odnos prema njoj. Postavlja se pitanje: ako tajinstvo ne obećava isceljenje bolesti, zašto uopšte učestvovati u njemu? Protojerej Aleksandar Šmeman je o tome rekao:
- Svaka tajna je uvek prelaz i preobražaj. Zamolili su Hrista za isceljenje, a On je oprostio grehe. Tražili su od Njega ‘pomoć’ za naš zemaljski život, a On ga je preobrazio, stavljajući ga u zajednicu sa Bogom. Da, On je isceljivao bolesti i vaskrsavao mrtve, ali oni koji su Njime isceljeni i vaskrsli ostali su podvrgnuti neumoljivom zakonu umiranja i smrti... Istinsko isceljenje čoveka ne sastoji se u obnavljanju, za neko vreme, fizičkog zdravlja, već u promeni njegovog shvatanja bolesti, stradanja i same smrti... Svrha tajinstva je da promeni razumevanje i prihvatanje patnje i bolesti, kao dara stradanja Hristovih pretvorenih u pobedu.
Smisao isceljenja u crkvenom učenju
Crkva ne razdvaja čoveka na telo i dušu kao odvojene svetove. U jeleosvećenju molitva obuhvata celinu čovekovog života: njegovo zdravlje, unutrašnji mir, pokajanje i odnos sa Bogom.
Isceljenje ne znači uvek trenutno uklanjanje bolesti, već i snagu da se ona nosi, mir koji dolazi kroz veru i promenu unutrašnjeg stanja čoveka. Zato se ova sveta tajna ne razume kao obećanje mehaničkog izlečenja, nego kao molitveni susret čoveka i Boga u trenutku slabosti.
Kada se ulje posmatra kao predmet koji sam po sebi „garantuje rezultat“, tada se gubi njegov crkveni smisao. U pravoslavnom razumevanju, blagoslov nije stvar fizičkog trajanja u materiji, nego odnosa sa Bogom.
Zato se ni osvećeno ulje iz crkava i manastira, ni ulje iz Jeleosvećenja ne posmatraju kao amajlije, već kao znaci molitve i blagoslova koji imaju smisao samo u veri. Bolest ostaje jedan od najtežih trenutaka ljudskog života, jer menja ritam svakodnevice i suočava čoveka sa sopstvenom nemoći. Upravo zato Crkva kroz Svetu tajnu Jeleosvećenja naglašava zajedničku molitvu i prisustvo Crkve uz bolesnog čoveka.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.