Duhovna riznica 06.07.2026 | 17:00

UMIRUĆIM LJUDIMA NIKAD SE NE SMEJU USKRATITI OVE DVE STVARI! Time se bližnjima olakšava prolazak kroz mitarstva i ulazak u Carstvo nebesko - OZBILJNO UPOZORENJE SVEŠTENIKA!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
UMIRUĆIM LJUDIMA NIKAD SE NE SMEJU USKRATITI OVE DVE STVARI! Time se bližnjima olakšava prolazak kroz mitarstva i ulazak u Carstvo nebesko - OZBILJNO UPOZORENJE SVEŠTENIKA!
AI/Chat GPT

Čovek ne bi smeo da bude ostavljen bez duhovne pomoći u poslednjim trenucima života.

Pričešće teških bolesnika i umirućih jedna je od najvažnijih, ali često i najviše zanemarenih tema u životu pravoslavnih vernika.

Upravo na njen značaj ukazuje tekst objavljen na sajtu Hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Banji Vrućici, u kojem se vernici podsećaju da pozivanje sveštenika u momentima dok su nam bližnji na samrti, nikad ne treba izbegavati.

Kako se navodi, suočavanje sa smrću voljene osobe često izaziva strah i nevericu, zbog čega porodice iz pogrešne samilosti ili bojazni da će uznemiriti bolesnika odlažu dolazak sveštenika. Međutim, učenje Crkve je drugačije.

- Sveti oci naše Crkve, međutim, uče nas sasvim drugačije. Oni prelazak iz ovog života u večnost ne vide kao tragediju, već kao rođenje za večnost, a Sveto pričešće na samrti nazivaju najvažnijim imenom: "Hleb za put u večni život" - navodi se u tekstu.

Shutterstock
Ispovest i pričešće na samrti donosi olakšanje i utehu

 

Zatim se podseća na reči Svetog Jovana Zlatoustog, koji govori o snazi pričešća u času čovekovog odlaska sa ovog sveta. Kako se ističe, duša koja odlazi potkrepljena Svetim tajnama neustrašivo prolazi kroz mitarstva, dok anđeli u njoj prepoznaju građanina Carstva nebeskog.

- On objašnjava da anđeli, videći na usnama i u srcu umirućeg Krv i Telo Hristovo, prepoznaju u njemu građanina neba i prate ga sa radovanjem. Ako Sveto pričešće primimo pred sam odlazak, ono nam postaje najsigurniji štit protiv demona podnebesnih - svedoče Sveti Oci, prenosi tekst.

Naglašava se i da čovek ne bi smeo da bude ostavljen bez duhovne pomoći u poslednjim trenucima života.

- Sveti oci nas podsećaju da čovek pred smrt ne sme biti ostavljen sam. Najveća ljubav koju porodica može pokazati prema svom umirućem članu nije u tome da mu obezbedi samo medicinsku negu i tišinu, već da mu obezbijedi mir sa Bogom kroz ispovest i pričešće.

Posebno mesto zauzima objašnjenje crkvenih kanona koji pokazuju veliku blagost prema teško bolesnima. Podseća se da Prvi vaseljenski sabor u 13. kanonu propisuje da niko, pa ni oni koji su pod najtežim crkvenim zabranama, ne sme biti lišen Svetog pričešća na samrti.

Pozivajući se na Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog, u tekstu se objašnjava da za teško bolesne ne važe uobičajena pravila posta pred pričešće.

Shutterstock
Obaveza porodice je da brinu o svojim starima i bolesnima i da ne odlažu pozivanje sveštenika u samrtnom času

 

- Za bolesne ne važi pravilo strogog posta pred pričešće. Bolesni i umirući se mogu pričestiti u bilo koje doba dana ili noći, bez obzira da li su uzeli hranu ili lek - navodi se.

Dodaje se i da Sveto pričešće nije samo duhovna uteha, već i lek za dušu i telo.

- Pričešće je lek za dušu i telo. Sveti oci svedoče da Sveta Čaša umirućem olakšava predsmrtne muke, unosi Hristov mir u njegovo biće, a neretko, ako je volja Božija, donosi i čudesno telesno iseljenje tamo gde je medicina digla ruke.  

Autor se osvrće i na čestu zabludu da bi dolazak sveštenika mogao da uplaši bolesnika. Podseća na reči Svetog Teofana Zatvornika, koji je takav stav smatrao pogrešnim.

- Čovek na samrti, čak i kada ne može da govori, predviđa svoj odlazak. Pojava sveštenika, topla ispovest i primanje živoga Hrista ne donose strah, već neizrecivu utehu. Čovek tada oseća da nije ostavljen od Boga i da smrt nema posljednju reč. Čak i ako je bolesnik u polusvjesnom stanju, sveštenik će, ukoliko postoji i najmanja mogućnost da bolesnik proguta česticu, prineti Svetu tajnu, jer blagodat deluje i prevazilazi ljudsku nemoć.  

Na kraju teksta upućen je poziv svim vernicima da brinu o svojim starima i bolesnima i da ne odlažu pozivanje sveštenika.

- Ne dozvolimo da naši bližnji odu sa ovoga sveta neispoveđeni i nepričešćeni. Poziv svešteniku u bolničku sobu ili do kućne postelje nije znak da smo odustali od života, već znak da verujemo u život večni - zaključuje se u tekstu.