AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Sveti podvižnici učili su da na ljude koji greše treba gledati očima milosrđa.
U pravoslavnom učenju praštanje nije znak slabosti, već put kojim čovek čuva sopstvenu dušu od mržnje, gneva i želje za osvetom. Sveti oci ne pozivaju vernike da opravdavaju nepravdu ili da zatvaraju oči pred zlom, već da ne dopuste da ih tuđi greh odvoji od Hrista.
Onaj ko u srcu nosi mržnju prema drugome, bez obzira na razlog, postepeno postaje zarobljenik sopstvenog bola, dok praštanje oslobađa čoveka i vraća mu unutrašnji mir.
Pravoslavna crkva uči da svaki greh razara onoga ko ga čini. Zato Sveti oci često govore da na čoveka koji čini nepravdu treba gledati sa saosećanjem, jer je njegova duša ranjena i udaljena od Boga.
Takav pogled ne znači odobravanje zla, već razumevanje da je greh najveća nesreća koja može zadesiti čoveka. Zbog toga se hrišćanin ne raduje tuđem padu niti priželjkuje kaznu, već se moli da se grešnik pokaje i vrati na put spasenja.
Posebno je teško podneti izdaju, jer ona dolazi od onih kojima je ukazano poverenje. Izdaja ostavlja duboke rane, budi osećaj razočaranja i često navodi čoveka da u srcu gaji gorčinu.
Međutim, pravoslavno predanje podseća da izdajnik svojim postupkom ne uništava samo odnos sa bližnjim, već najpre nanosi štetu sopstvenoj duši. Svaki čin neverstva, laži i izneveravanja ljubavi udaljava čoveka od Boga, a upravo je to najveći gubitak koji može da doživi.
Zato su Sveti podvižnici učili da na ljude koji greše treba gledati očima milosrđa.
O tome je govorio i Sveti Isak Sirin, ostavljajući pouku koja vekovima podseća vernike kako treba da gledaju na one koji su ih povredili:
"Ne mrzi onoga koji ti je učinio nepravdu, nego ga oplakuj kao bolesnika duše. Ovo se odnosi i na izdajnika - čovek koji izdaje, najpre ranjava sopstvenu dušu."
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.