NAJLEPŠA MUSLIMANSKA IMENA ZA DEČAKE (2. DEO): Odaberite ime koje nosi blagoslov i posebno značenje
Imena se oslanjaju na persijski, staro-hebrejski i turski jezik.
Sa samo deset godina, bez znanja roditelja, krenula je na karate, a treninge je plaćala novcem koji je štedela od užine.
Elma Hajrović, reprezentativka Srbije u boksu, jedina je srpska sportistkinja koja se takmiči i pobeđuje pod hidžabom. Njena životna priča nije samo priča o borba u ringu, već i borba protiv predrasuda, duboka posvećenost veri i nepokolebljiva istrajnost.
U emisija na Kurir televiziji, "Neispričano“, Elma je iskreno govorila o svom putu, od prvih tajnih treninga, preko svetskih medalja, do današnje uloge uzora i mentora.
Još kao dete, kako je ispričala, pokazivala je zaštitnički nagon i sklonost ka borilačkim veštinama, iako njeni roditelji isprva nisu podržavali tu ideju.
- Moji roditelji brinuli su za mene, smatrali su da boks nije ženski sport. Ja sam bila tu da prekršim to pravilo i da radim ono što volim. Drago mi je zbog toga - rekla je Hajrović.
Sa samo deset godina, bez znanja roditelja, krenula je na karate, a treninge je plaćala novcem koji je štedela od užine. Ljubav prema sportu bila je tolika da nije propuštala nijedan trening, a već posle godinu dana priznala je roditeljima da polaže za žuti pojas. Od tada su joj postali najveća podrška. Karate joj je doneo više od 100 medalja i jednu svetsku iz Riminija, ali se vremenom prezasitila i odlučila da okrene novo poglavlje.
Upisala je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje i počela da trenira kik-boks. Početni porazi nisu je obeshrabrili – naprotiv, dodatno su je motivisali. Osvojila je dva državna prvenstva, ali je nakon ozbiljne povrede i slomljenog nosa, kada je njen otac tražio da napusti ovaj brutalniji sport, odlučila da napravi pauzu i završi fakultet.
Nova etapa počinje kada prelazi na boks posle toga. Uz podršku trenera iz Novog Pazara i kubanskog stručnjaka Pedra Granada, za samo tri meseca dolazi do državne titule i ulaska u reprezentaciju.
Jedna od najličnijih i najhrabrijih odluka u njenom životu bila je da se, u jeku karijere, pokrije i počne da nosi hidžab. Elma je otvoreno govorila o ovom duhovnom preokretu.
- U Islamu je boks zabranjen, i to me je brinulo. Treninzi tokom posta su teški, ali sam uspela. Marama je moja zaštita. Bila sam primorana da se povučem zbog povrede ruke, i tada se javila unutrašnja potreba da stavim hidžab. Kao da mi je nešto falilo – priznala je.
Danas je jedina sportistkinja u Srbiji koja se bori pod hidžabom, a njen primer inspiriše mnoge žene – kako one koje ga već nose, tako i one koje tek razmišljaju o tome. Uprkos dužoj pauzi, Elma je dobila priliku da predstavlja Srbiju na Evropskom prvenstvu, što samo potvrđuje njen status vrhunske sportistkinje.
Pored sporta, Elma danas radi kao personalni trener i vodi školu boksa za devojčice i žene.
– Posvećena sam, i isto to očekujem od svojih klijentkinja. Postoji specijalna oprema za trening u hidžabu – leti nas čak i štiti od sunca. Sve više devojčica dolazi, termini se brzo popunjavaju – ispričala je u emisiji na Kurir TV.
Na pitanje kako je to – boksovati za Srbiju pod hidžabom, Elma je rekla:
- Od kako sam stavila hidžab, poštovana sam još više od svih građana Srbije. Nije lako izaći u ring i krvariti za zemlju u kojoj živiš. Uvek će biti ekstremista i sa jedne i sa druge strane, ali svaki razuman čovek neće padati na te provokacije i komentare.
Za kraj, poslala je snažnu poruku:
- Smatram da iz poštovanja prema svojoj veri treba da učim i napredujem. Islam je najčistija vera, a mi kao pojedinci treba da se trudimo da budemo ispravni.
Imena se oslanjaju na persijski, staro-hebrejski i turski jezik. Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića. Kroz ovaj proces dete uči kako da postane odgovorna, saosećajna i kompetentna osoba koja može pozitivno doprineti svojoj zajednici i živeti ispunjen život. U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
NAJLEPŠA MUSLIMANSKA IMENA ZA DEČAKE (2. DEO): Odaberite ime koje nosi blagoslov i posebno značenje
850 GODINA OD ROĐENJA SVETOG SAVE: Ovo srpsko mesto bi trebalo da bude polazna tačka hodočašća, a retko ko zna za njega
5 KLJUČNIH ASPEKATA U VASPITANJU: Ovo je duhovna uloga roditelja u formiranju ličnosti deteta
ZAŠTO SE TURCI PLAŠE SVETOG ĐORĐA, A IPAK MU SE MOLE: Tajna poštovanja pravoslavnog sveca među muslimanima
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
Glavni vojni imam i potpukovnik Vojske Srbije govori o povratku verskih službenika u vojsku i otkriva zašto je mir mnogo više od običnog pozdrava i zašto veruje da većina ljudi u Srbiji nosi dobro u sebi.
Ajeti sure Az-Zumar otkrivaju kako vera i doslednost u dobrim postupcima vode ka unutrašnjem miru i večnoj nagradi.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Priče o svetiteljima Zini, Mini, Ini, Pini i Rimi otkrivaju kako tradicija pravoslavne crkve spaja istoriju apostola i mučenika sa savremenim imenima.
Pravoslavna crkva s velikom ozbiljnošću gleda na motive ulaska u brak.
Direktorka Fondacije „Dom za slepe i gluve“ Elvira Parfenova priča kako su obična noć, strašan bol i neočekivan susret s nepoznatim pretvorili bolničku sobu u mesto gde su strah, patnja i vera isprepleli živote žena koje se do tada nisu ni poznavale.