Praznovanje Šabata počinje u petak sa zalaskom Sunca, a završava se u subotu, pre zalaska Sunca, i to je dan odmora, kada prestaje svaki fizički rad. Šabat se smatra simbolom večnog sporazuma između Boga i jevrejskog naroda. Za svetkovinu ovog praznika vezani su mnogi običaji, kao što je halot kada se peče specijalni hleb - hala.
Šabat je vezan za dva biblijska događaja: stvaranje sveta i robovanje Jevreja u Egiptu. U Bibliji stoji da je Bog za šest dana stvorio svet, a sedmi dan se odmarao.
Zato Biblija naređuje:
- Ne zaboravi da praznuješ dan subotnji. Šest dana radi i posvršavaj poslove svoje, a sedmi dan je Šabat, odmor gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni životinje tvoje, ni stranac koji se nađe unutar kapija tvojih“ (II knj. Mojsijeva, g. 20, 8) i Ne zaboravi da si rob bio u zemlji egipatskoj. Zato ti je zapovedio gosopod Bog tvoj, da praznuješ dan subotnji (V knj. Mojsijeva, 15, 15).
Shutterstock
Trpeza za Šabat
Povezan sa stvaranjem sveta, Šabat se smatra simbolom večnog sporazuma između Boga i jevrejskog naroda o nužnosti rada i obavezi odmora, jer i rad i odmor jednako su važni za ljudsku blagodet.
Misao o odvajanju jednog dana u sedmici za odmor i o obavezi da se čovek jednom nedeljno otrgne od svakodnevnih briga i poslova, predstavlja jedinstvenu pojavu u antičkom svetu.
Za Šabat su vezane mnoge navike i običaji. Još početkom n.e. Jevreji su se cele sedmice pripremali za Šabat i odvajali za taj dan sve najbolje što su imali. Već u to doba, svaka porodica pekla je halot (specijalni hleb – Hala). U petak posle podne, sveštenik je sa visokog tornja Hrama duvao u šofar, kao znak za prekid posla. U drugim gradovima Palestine, šamaš bi sa krova neke visoke zgrade duvao u šofar šest puta. Na prvi zov, posao bi prekidali seljaci na poljima oko grada, na drugi – trgovci u gradu, na treći su sklanjani sa vatre lonci sa hranom i oblagani raznim materijalima radi očuvanja toplote itd.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Usred sukoba i nesigurnosti, mali grad na severoistoku Libana dočekao je simbol nade i molitve koji podseća da čak i u najmračnijim vremenima svetlost uvek pobeđuje tamu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.